Smrt francuskog generala Philippa Morillona podsjetila je na jedno od najtežih poglavlja savremene evropske historije, ulogu međunarodne zajednice u ratu u Bosni i Hercegovini. Na Balkanu će Morillon ostati upamćen prije svega po martu 1993. godine i rečenici izgovorenoj u opkoljenoj Srebrenici: „Vi ste sada pod zaštitom UN-a.“ Rečenici koja je donijela kratkotrajnu nadu, ali i stvorila iluziju sigurnosti s katastrofalnim posljedicama. Njegov boravak u Srebrenici donio je privremeno olakšanje, ali je međunarodna odluka o „zaštićenim zonama“ ostavila civile razoružane i prepuštene genocidu dvije godine kasnije

Smrt Philippa Morillona, francuskog generala i nekadašnjeg komandanta mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, zatvorila je jedno poglavlje evropske vojne i političke biografije koje će na Balkanu ostati upamćeno po jednoj rečenici  i po njenim posljedicama. Bio je to oficir sa dugom karijerom u francuskoj vojsci, političar koji je kasnije sjedio u Evropskom parlamentu, ali i čovjek čije će ime zauvijek ostati vezano za Srebrenicu i za iluziju međunarodne zaštite koja se pokazala smrtonosnom.

Morillon je pripadao generaciji oficira formiranoj u hladnoratovskom okviru, s iskustvom kolonijalnih ratova i mirovnih misija koje su pretpostavljale jasne linije fronta i definisane mandate. Bosna i Hercegovina početkom devedesetih bila je nešto sasvim drugo: rat bez jasnih frontova, s masovnim zločinima nad civilima i s međunarodnom zajednicom koja nije bila spremna da silu koristi kao sredstvo zaštite onih koje je nominalno štitila.

Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, Morillon je imao reputaciju discipliniranog, profesionalnog oficira. U francuskoj vojsci dosegao je najviše činove, a njegovo imenovanje na čelo UNPROFOR-a u BiH dočekano je kao signal da Ujedinjene nacije žele snažnije vojno prisustvo na terenu. Međutim, mandat koji je dobio bio je ograničen, politički sputan i suštinski kontradiktoran: održavati mir tamo gdje mira nije bilo, i štititi civile bez ovlaštenja da se protiv agresije koristi odlučna sila.

U tom okviru, Morillon je vrlo brzo postao simbol međunarodne prisutnosti, ne zato što je raspolagao stvarnom moći, nego zato što je bio vidljivo lice UN-a na terenu. Njegove posjete opkoljenim gradovima, razgovori s lokalnim vlastima i medijski istupi davali su privid angažmana, dok je suštinska politika ostajala u rukama Vijeća sigurnosti i velikih sila.

Morillonov ulazak u Srebrenicu u martu 1993. godine nije bio planirani čin herojstva, već rezultat krajnjeg očaja lokalnog stanovništva. Enklava je tada već bila izgladnjela, prepuna izbjeglica i izložena stalnim napadima Vojske Republike Srpske. Nakon sastanka s lokalnim vlastima, general je pokušao napustiti grad, ali ga je u tome spriječilo na hiljade žena, djece i staraca koji su blokirali put njegovom oklopnom transporteru.

Taj trenutak, često opisan kao “zarobljavanje” generala od strane civila, bio je simbol potpune nemoći međunarodne zajednice. Ljudi su u Morillonu vidjeli posljednju instancu zaštite, ne zato što je imao vojnu snagu, nego zato što je predstavljao Ujedinjene nacije, ideju da svijet ipak neće dopustiti njihovo uništenje.

U tom kontekstu izgovorena je rečenica koja će ući u historiju kao jedna od najtragičnijih zabluda međunarodne diplomatije: „Vi ste sada pod zaštitom UN-a.“ Izgovorena pred očajnim stanovnicima, ona je imala snažan psihološki učinak. Ljudi su povjerovali da se nešto promijenilo, da je njihova patnja konačno prepoznata i da će međunarodna zajednica stati između njih i onih koji su ih napadali.

U kratkom roku, Morillonov boravak u Srebrenici donio je određeno olakšanje. Stigli su konvoji s hranom, dio ranjenika je evakuisan, a svijet je ponovo obratio pažnju na enklavu. No, upravo tu počinje dublji problem: politička odluka da se Srebrenica, a potom i druge enklave, proglase „zaštićenim zonama“ bez stvarne spremnosti da se te zone i odbrane.

Proglašenje Srebrenice „zaštićenom zonom“ stvorilo je lažni osjećaj sigurnosti. Oružje je oduzimano braniocima, oslanjanje na vlastite kapacitete proglašavano je preprekom miru, dok je stvarna vojna zaštita ostajala minimalna. U praksi, to je značilo da je međunarodna zajednica preuzela moralnu odgovornost bez materijalnih sredstava da je ispuni.

Morillon lično nije bio arhitekt te politike, ali je postao njen simbol. Njegove riječi iz marta 1993. godine, izgovorene možda u dobroj vjeri, postale su temelj očekivanja koja nisu mogla biti ispunjena. Dvije godine kasnije, u julu 1995. taj lažni osjećaj sigurnosti kulminirao je genocidom nad Bošnjacima Srebrenice.

Pitanje Morillonove odgovornosti ostaje složeno. Nema ozbiljnih indicija da je bio ciničan ili ravnodušan prema sudbini civila. Naprotiv, mnogi svjedoče o njegovoj emocionalnoj uključenosti i frustraciji ograničenjima mandata. No, historija ne pamti namjere, nego posljedice. A posljedica politike koju je simbolizirao bila je katastrofalna.

Morillon je kasnije, u različitim intervjuima i istupima, branio ulogu UN-a, naglašavajući politička ograničenja i odgovornost velikih sila. Ta odbrana, iako razumljiva iz perspektive učesnika, teško nalazi odjek među onima za koje je „zaštićena zona“ postala sinonim za izdaju.

Nakon vojne karijere, Morillon se okrenuo politici i postao poslanik u Evropskom parlamentu. Tamo se bavio sigurnosnim i odbrambenim pitanjima, ali Balkan nikada nije prestao pratiti njegovu biografiju. Za razliku od nekih drugih međunarodnih aktera iz tog perioda, nije postao glasni kritičar zapadne politike u BiH, niti njen otvoreni branilac; više je birao tišinu i tehnički jezik procedura.

Ta tišina, međutim, nije mogla izbrisati simboliku Srebrenice. Na Balkanu, njegovo ime ostaje vezano za trenutak kada je međunarodna zajednica obećala ono što nije mogla ili nije htjela ispuniti.

Smrt Philippea Morillona podsjeća da međunarodna politika nije apstraktna igra pojmova i rezolucija, nego niz odluka koje imaju direktne, često smrtonosne posljedice. Njegova rečenica iz marta 1993. godine danas zvuči kao epitaf jedne politike iluzija: politike u kojoj je moralna retorika zamijenila stvarnu zaštitu.

Za Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Srebrenicu, Morillon nije tek bivši general UN-a. On je simbol trenutka kada je svijet rekao „štitimo vas“ i zatim se povukao ostavljajući Srebrenicu na nemilost katilima.