U Federaciji Bosne i Hercegovine, jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, postoji sedam državnih rudnika uglja. Njihova planina duga iznosi ukupno oko sto miliona eura. Finansijska katastrofa plus ekološki problemi nameću logično pitanje: Zašto nastaviti kopati umjesto postepenog ukidanja uglja? Izo Delibašić, direktor rudnika uglja Kakanj, je jasan: “Bosni i Hercegovini je potrebna energija. Budućnost rudnika uglja ne smije se dovesti u pitanje.”

U Kaknju, industrijskom gradu u srcu Bosne i Hercegovine, sve se vrti oko lignita. Hiljade radnih mjesta ovise o njemu. Ovdje se nalazi 440 miliona tona uglja, jedno od najvećih nalazišta u Evropi. Ugalj se u Kaknju već kopao u vrijeme austrijskog cara. Prije Prvog svjetskog rata, ovdje je radilo oko pet hiljada rudara. Danas ih je još uvijek 1200.

Jedan od njih je Omer Hrustić: „Bukvalno sam bio dijete kada me je ujak doveo na gradilište. Da, to su tri generacije, doslovno. Moj pradjed, moj djed, moj ujak… svaka muška figura u mojoj porodici vezana je za rudarstvo. Rudarstvo je veliki dio mog života.“

Proizvodnja u Kaknju sada će porasti sa 700.000 tona prošle godine na 800.000 tona u 2026. godini. To je uprkos činjenici da sagorijevanje lignita oslobađa izuzetno visoke nivoe zagađivača. I tu su ogromne emisije CO2 i SO2.

Fosilna goriva su glavni uzrok globalnog zagrijavanja i klimatske krize. Rudarski inženjer Omer Hrustić također zna ovo: “Kao društvo, moramo tražiti bolje načine snabdijevanja energijom. Kada dođe vrijeme, moramo biti spremni. Ali trenutno ovisimo o uglju. I o našem radu, našem napornom radu.”

U Federaciji Bosne i Hercegovine, jednom od dva entiteta Bosne i Hercegovine, postoji sedam državnih rudnika uglja. Njihova planina duga iznosi ukupno oko sto miliona eura. Finansijska katastrofa plus ekološki problemi nameću logično pitanje: Zašto nastaviti kopati umjesto postepenog ukidanja uglja? Izo Delibašić, direktor rudnika uglja Kakanj, je jasan: “Bosni i Hercegovini je potrebna energija. Budućnost rudnika uglja ne smije se dovesti u pitanje.”

Direktor rudnika uglja procjenjuje da bi geološke rezerve rudnika uglja Kakanj mogle trajati „sljedećih 40-50 godina“.

Odbrojani radni sati

„Možemo reći da Bosni i Hercegovini još uvijek nedostaje mnogo energije. Zato naša budućnost ne bi trebala biti ugrožena.

Dimnjak Termoelektrane Kakanj visok je kao Eiffelov toranj i emituje ogromne količine zagađivača i CO2. Kako Bosna i Hercegovina planira postati klimatski neutralna do 2050. godine?

Bosna i Hercegovina se također obavezala na ovaj cilj na samitu Zapadnog Balkana u Sofiji. Zemlja je članica Energetske zajednice, međunarodne organizacije u kojoj Evropska unija i zemlje kandidati razvijaju pravila za energetsko tržište.

Međutim, Bosna i Hercegovina se ne pridržava pravila. Neki od blokova elektrana datiraju još iz 1970-ih. Njihovi preostali dogovoreni radni sati su odavno prekoračeni.

Nedostaje modernih filtera. Ipak, mnogi od ovih vrlo starih blokova su još uvijek u funkciji. Zastarjele termoelektrane na ugalj u Bosni i Hercegovini emituju preko 200.000 tona sumpor-dioksida godišnje, jedanaest puta više od dozvoljenog, izvještava Bankwatch, mreža regionalnih nevladinih organizacija.

Izvještaj Evropske komisije o zemlji za 2025. godinu također oštro kritizira energetsku politiku Bosne i Hercegovine. A Evropska energetska zajednica pokrenula je postupak za kršenje propisa. U Kaknju, blok 7 je jedan od velikih problematičnih faktora.

Direktor Termoelektrane Adem Lujnović krivi lokalne vremenske uslove za visok nivo zagađenja: „Kada se pojave inverzijski vremenski uslovi, doživljavamo visok nivo zagađenja zraka. To se dešava zimi ili ljeti, kada imamo stabilne vremenske uslove i visok vazdušni pritisak.“

Godine su protraćene. Reforme su odgođene. Zakoni su odlagani. Direktor Termoelektrane o gašenju starih termoblokova kaže: „Već smo razmatrali prelazak na prirodni gas 2010. godine, ali nije bilo isplativo, ugalj je bio jeftiniji.“ Mještani plaćaju visoku cijenu za ovu odluku: svojim zdravljem.

Edina Dogdibegović živi na periferiji Kaknja. „Elektrana sagorijeva dva miliona tona uglja godišnje“, kaže ona.

Upozorenja na zagađenje zraka izdaju se i ljeti i zimi: „U januaru smo imali indeks kvaliteta zraka – vrlo opasno! 2000 mikrograma sumpor-dioksida po kubnom metru! Znatno iznad granice!“

Otrovani zrak

Tu su i emisije iz cementare i stambenih peći. Čini se da postoji porast slučajeva raka. “U svakom drugom domaćinstvu, nekome je dijagnosticiran rak”, izvještava Edina, “vlada ne štiti ljude ovdje.”

Mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini uzgajaju vlastito povrće. To je slučaj i u Kaknju. Međutim, povrće u vrtu je otrovno. “Neke analize su pokazale izuzetno visoku koncentraciju arsena, kadmija i olova”, kaže Edina Dogdibegović, “i ja samo predlažem ljudima ovdje da ne koriste povrće odavde.”

Stanovnici se boje otrovnog povrća, smrtonosnog zraka i raka. Ali je li sve to istina? Senka Balorda je jedna od najpoznatijih doktorica u Bosni i Hercegovini, specijalizirana za respiratorne bolesti.

“Da, imamo problem u Kaknju”, potvrđuje Senka Balorda. “Mislim da, prema izvještajima za 2025. godinu, na 35.000 građana Kaknja imamo 223 različita pacijenta oboljela od raka. To je zaista ogromno.”

Balorda oboljenja povezuje sa zrakom koji ljudi udišu: „Čestica koju udišemo prolazi kroz dušnik, veliki bronhus do malog bronha, i na kraju do malih, najudaljenijih puteva najmanjih alveola u plućima.“ Na pitanje može li zagađenje zraka ubiti, Balorda odgovara: „Naravno, jer je u ovom periodu otkriven veliki broj karcinoma pluća. Poslala sam sedam svojih pacijenata u bolnicu u Tešnju. Svih tih sedam pacijenata je umrlo. Zagađenje zraka je direktan uzrok raka pluća.“

Evropska agencija za okoliš i Svjetska banka upozoravaju: Visok nivo zagađenja zraka u Bosni i Hercegovini odgovoran je za preko 3.000 prijevremenih smrti svake godine. Kada se to prilagodi veličini stanovništva, ovo je evropski rekord.

Širom zemlje ljudi griju svoje domove i kuhaju na ugalj ili drva. Visoki nivoi zagađenja česticama su stoga barem djelimično samouzrokovani.

U rudarskom gradu Kaknju, svako drugo privatno domaćinstvo koristi ugalj. Svako treće domaćinstvo loži drva, a ostala koriste pelete.

Odmah pored džamije nalazi se moderna mjerna stanica. Institut Kemal Kapetanović instalirao je devet fiksnih tačaka za praćenje zraka širom Zeničko-dobojskog kantona, kojem Kakanj pripada – plus dvije mobilne stanice. Halim Prcanović zna sve o prljavom zraku. Naučnik je nedavno prisustvovao međunarodnoj konferenciji u Londonu. Rezultati istraživanja dokazuju da smog ubija. Prcanović je zabrinut: „Tokom prošle, a i ove godine, Kakanj je imao vrlo visoku koncentraciju sumpor-dioksida i čestica PM10.“

Ovlašten sam da pogledam mjerne filtere, crni su: otrovna prašina. Prcanović insistira da vlasti, uz pomoć kredita Svjetske banke, promoviraju tranziciju: domaćinstva trebaju prestati koristiti ugalj.

Ali šta je s elektranom? „Termoelektrana ima vrlo visok dimnjak koji je visok 300 metara i zagađuje vrlo veliko područje.“ Pokazuje ekran svog računara: „I vidite li ove vrhove sumpor-dioksida u Kaknju? Uglavnom su iz dimnjaka termoelektrane. To je jedini izvor koji može proizvesti ovaj visoki vrh. Može doseći i do 3000 mikrograma po kubnom metru. Godišnje ograničenje je 50 mikrograma. Dakle, uvijek smo iznad godišnjeg ograničenja u Kaknju.“

Prcanović je užasnut, činjenice i brojke su loše: „Znam da emituju oko 70.000 tona sumpor-dioksida godišnje. Moraju smanjiti ove emisije na oko 1.500 tona SO2 godišnje.“ Dakle, vidite koliko je to iznad granice!”

Šta o svemu ovome misli gradonačelnik Kaknja, Mirnes Bajtarević?

„Ako me pitate da li sam trenutno za zatvaranje, nažalost, bojim se da ne mogu reći da, jer život u ovom gradu zavisi od ovih industrijskih centara“, zatim nastavlja: „Čist zrak mi je veoma važan. Naš je cilj da izvršimo pritisak na više vlasti, da tako kažem, da osiguraju da preduzmu sve mjere propisane u okolišnim dozvolama. I očekujem da će se razviti pametni planovi kako ljudi koji su godinama radili u ovim industrijskim centrima ne bi postali samo broj na biroima za nezaposlene.”

Do kraja prošle godine, kvalitet zraka iznad Kaknja bio je toliko loš da je gradonačelnik sazvao hitan sastanak. Nekoliko jedinica termoelektrane je privremeno zatvoreno. U Kaknju se gradi postrojenje za odsumporavanje. Planirano je da počne s radom krajem 2027. godine.

“Postrojenje nam omogućava da prečistimo 1,5 miliona kubnih metara gasova”, objašnjava direktor termoelektrane Kakanj Adem Lujnović.

“Trenutno imamo koncentraciju sumpor-dioksida od 8.000 miligrama po kubnom metru”, kaže Lujnović. “Nakon odsumporavanja, bit će samo 150 miligrama. Mogli bismo ispuniti ograničenja emisija Evropske unije do 2028. godine.”

Prema njegovim riječima, Blok 5 bit će zatvoren 2027. godine, Blok 6 2035. godine. Blok 7 će raditi do 2045. ili 2050. godine, ovisno o uslovima.

Lujnović kaže da će u budućnosti električna i toplotna energija dolaziti iz ovdašnje elektrane na gas, možda, jednog dana i elektrane pogonjene vodikom. Do 2050. godine ugalj će biti prošlost.

„Potrebna nam je promjena paradigme; potrebna je promjena načina razmišljanja, to je ključ“, kaže Lujnović. Gusti smog također visi nad glavnim gradom Sarajevom.

Oko 60% električne energije proizvodi se izgaranjem uglja. Državna kompanija, Elektroprivreda BiH, želi restrukturirati svoj energetski miks, ali postoje problemi s finansiranjem.

Direktor krivicu prebacuje na državu

Generalni direktor Elektroprivrede BiH Sanel Buljubašić problem vidi samo u zakonodavstvu.

“Mislim da jako kasnimo sa zakonodavstvom, zakonodavstvom koje predviđa pravednu tranziciju. Posebno u kontekstu izgradnje novih postrojenja ili preciznije, obezbjeđivanja sredstava za izgradnju novih energetskih postrojenja“, kaže Buljubašić navodeći da je rješenje u “usvajanju posebnog zakona koji bi omogućio bržu izgradnju novih proizvodnih postrojenja iz obnovljivih izvora“.

Ministar energetike u Vladi FBiH Vedran Lakić krivnju prebacuje na državu i neusvajanje državnog Zakona o električnoj energiji.

“Naš energetski sektor je u snu posljednjih 10 ili 15 godina i moramo brzo napraviti neke promjene. Nismo u dobroj formi. Ali Evropska unija nas gura da završimo te stvari“, kaže Lakić, u čijem mandatu nije došlo do bilo kakvih pozitivnih promjena u tom pogledu.

Bez sumnje Bosna i Hercegovina ima značajan potencijal za čistu energiju i građani zemlje bi imali značajne koristi od napretka u tranziciji na čistu energiju. Međutim, postoje sumnje u efikasnost procesa političkog donošenja odluka.

Naša posljednja stanica je Stara jama Zenica, srce rudarske industrije Bosne i Hercegovine, srce rudarske historije regije. Rudnik je osnovan 1879. godine. Stara jama sada se zatrpava, jama se zatvara.

Direktor rudnika uglja Zenica, Mirsad Šahbazović, ima dugogodišnje iskustvo, također i u inostranstvu. Radio je na projektima u Saudijskoj Arabiji i Sudanu. Danas nadgleda posljednje dane zeničke Stare jame.

“Prije deset godina, ovdje je radilo 1000 ljudi. Danas ih je oko 500. Uskoro će ih ostati samo 20”, kaže Šahbazović i dodaje: „Prije nekoliko mjeseci bio je vrlo emotivan trenutak. Presjekli smo uže koje se koristilo za vađenje uglja iz podzemlja više od 100 godina. Ovo je bio vrlo, vrlo tužan trenutak.“

Mirsad Šahbazović predlaže očuvanje barem nekih dijelova rudnika uglja kao rudarskog muzeja. Da li ovo mjesto industrijske baštine ima budućnost kao turistička atrakcija? Još ništa nije odlučeno. Problem je i ovdje finansiranje.

„Ovo mjesto je jedan od najstarijih originalnih rudnika uglja izgrađenih u austrougarskom periodu u Evropi. Naša ideja je da sačuvamo ovu mehanizaciju za sljedeće generacije da vide šta se ovdje dogodilo“, navodi on.

Restrukturiranje energetskog sektora zahtijeva planove, novac i političku volju. Upravo je to ono što je nedostajalo posljednjih godina. Zemlja na sporednom putu? Ili se kotrlja prema Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina mora odabrati kojim putem će krenuti.

Izvor: Euronews