Kolumbijski plaćenici, transportni avioni iz Emirata, šutnja Zapada; djeca govore o mrtvima na ulicama, o silovanjima tokom bijega, o izgubljenim porodicama a više od polovine djevojčica između 12 i 18 godina prijavilo je seksualno nasilje

Sudan, zemlja rastrgnuta između vojske i moćne milicije Rapid Support Forces (RSF), našao se u epicentru najteže humanitarne katastrofe današnjice. Dok se vanjski akteri nadmeću u naoružavanju i angažiranju plaćenika, stanovnici Sudana preživljavaju prazne pijace, eksploziju cijena, glad i smrtonosnu epidemiju kolere.

Početkom augusta sudanska vojska objavila je da je oborila transportni avion iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) na aerodromu u Nyali, gradu u Darfuru pod kontrolom RSF-a. Prema tvrdnjama vojske, avion je prevozio oružje, vojnu opremu i kolumbijske plaćenike. Navodno ih je bilo nekoliko desetina, a najmanje 40 je izgubilo život.

Abu Dhabi je optužbe nazvao “neutemeljenim”, no svjedočenja bivših boraca i videosnimci na društvenim mrežama potvrdili su prisustvo kolumbijskih vojnika. Prema pisanju The Africa Report, svaki od njih primao je oko 2.300 eura mjesečno. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro već je najavio provjeru informacija i mogućnost vraćanja tijela poginulih državljana, te obećao oštriji obračun sa zabranjenim “biznisom plaćenika”.

Ovo nije prvi put da Emirati koriste kolumbijske veterane: već u ratu u Jemenu angažirali su ih putem privatnih sigurnosnih firmi. U Sudanu, međutim, oni ne obavljaju samo pomoćne poslove – već komanduju jedinicama i obučavaju lokalne borce.

Osim Kolumbijaca, u redovima RSF-a bore se i plaćenici iz Čada, Južnog Sudana i drugih susjednih zemalja. Neki su priznali da su ih privukle visoke zarade, višestruko veće od prihoda koje bi ostvarili kao farmeri. Drugi su tvrdili da su ih RSF-ovci jednostavno natjerali da se bore.

RSF pak tvrdi da i vladina vojska koristi strane borce, uključujući snajperiste iz etiopske regije Tigray, što tamošnje vlasti odlučno demantuju. Dok jedni i drugi šire propagandu, istina ostaje zarobljena u magli rata.

Dok se oružje švercuje preko granica, humanitarna situacija u zemlji doseže dno. El-Fasher, posljednje uporište vojske u zapadnom Sudanu, već 15 mjeseci je pod opsadom RSF-a. Pijace su prazne, hrana nedostupna, a cijene vrtoglavo rastu. U izbjegličkim kampovima Abu Shouk i Zamzam svakodnevno umiru djeca od gladi.

Istovremeno, Sudan se bori s najtežom epidemijom kolere u posljednjim decenijama. Od jula 2024. registrirano je gotovo 100.000 slučajeva i više od 2.470 umrlih. Ljekari bez granica upozoravaju da su bolnice pretrpane i da “svaki dan odlaganja znači izgubljene živote”. Samo u Tawili, kapaciteti su odavno probijeni, a novi napadi na medicinske ustanove dodatno otežavaju situaciju.

Prema podacima UN-a, više od 30 miliona Sudanaca, odnosno dvije trećine stanovništva, zavisi od pomoći. Više od 11 miliona ljudi interno je raseljeno – najveći broj u jednoj zemlji otkad postoje UN-ovi podaci – dok su četiri miliona izbjegla u susjedne države. Procjenjuje se da je od početka sukoba ubijeno najmanje 40.000 ljudi.

Najveće posljedice sukoba osjećaju djeca. Samo nakon napada na kamp Zamzam u aprilu 2025. gotovo pola miliona ljudi je izbjeglo, uključujući 260.000 djece. Mnoga su stigla sama u kamp Tawila, udaljen 60 kilometara, nakon što su na putu izgubila roditelje ili rodbinu.

Izvještaji Save the Children bilježe potresna svjedočanstva: djeca govore o mrtvima na ulicama, o silovanjima tokom bijega, o izgubljenim porodicama. Više od polovine djevojčica između 12 i 18 godina prijavilo je seksualno nasilje. “Djeca u Sjevernom Darfuru prošla su kroz pakao”, kaže Francesco Lanino iz organizacije. Ova djeca sada žive bez škole, medicinske brige i osnovne sigurnosti.

Unatoč dramatičnim izvještajima, reakcija međunarodne zajednice ostaje mlaka. SAD i evropske sile nisu uspjele nametnuti diplomatsko rješenje, dok se saveznici RSF-a, uključujući UAE, i dalje izbjegavaju javno prozvati.

Ekspert za Sudan, Gerrit Kurtz iz berlinske Fondacije za nauku i politiku, upozorava da “nedostatak pritiska na UAE samo produžava rat i ljudsku tragediju”. Podsjetio je na nedavnu konferenciju u Londonu, gdje organizatori, među njima Njemačka, Francuska i Velika Britanija, nisu ni spomenuli RSF, iako je milicija neposredno prije toga u kampu Zamzam ubila više od hiljadu ljudi i protjerala stotine hiljada. “To je doživljeno kao težak udarac i potpuno opravdano”, kaže Kurtz.

Sudan se danas nalazi na ivici opstanka. Rat između vojske i RSF-a nije samo borba za vlast, već i arena na kojoj vanjski akteri, od Emirata do privatnih vojnih kompanija, testiraju svoje interese. Dok plaćenici prolaze kroz ratna poprišta, a diplomate oklijevaju, milioni Sudanaca preživljavaju u logorima, bolnicama bez lijekova i na zgarištima svojih domova.

Sudan je, bez sumnje, postao sinonim za najveću humanitarnu katastrofu našeg vremena. A svijet i dalje okreće glavu.

IZVOR: Der Standard