Danas diljem svijeta postoji samo oko 60 primjeraka Pulchre u različitim fazama očuvanosti, od potpunih svezaka do malih fragmenata poput zadarskog. Zadarsku inkunabulu – ako je tako možemo zvati – prvi je puta u samostanskoj knjižnici evidentirao bečki antikvar Ernest Goldschmidt 1916. godine, ispravno je atribuirajući radionici Fust & Schöffer. O njoj su kasnije pisali književni povjesničar Josip Badalić, filolog Šime Jurić i fra Vatroslav Frkin, posljednji put 1990. godine, pa se pretpostavlja da je tada posljednji put viđena. Nakon toga se negdje zagubila, što dokazuje bilješka u popisu inventara samostana iz 2010. godine u kojoj stoji da inkunabula “nedostaje”.

Ne radi se o nekom velebnom bibliofilskom izdanju, naprotiv: riječ je o fragmentima Biblije na latinskom tiskane na pergameni, koje su zadarski franjevci koristili kao omote za druge knjige. Na četiri lista pergamene – odnosno ukupno osam stranica – otisnut je latinski tekst dijelova Evanđelja po Marku iz Novog zavjeta te knjige Amosa iz Starog zavjeta. Relativno dobro očuvani listovi, premda savinuti poput omota za pučkoškolske udžbenike, ne dočaravaju najbolje originalno izdanje knjige iz koje su u nekom povijesnom trenutku istrgnuti, veličanstvene Biblije nastale u tiskari Fust & Schöffer u Mainzu 1462. godine.

Poznato je da je prvu štampanu Bibliju objavio Johann Gutenberg sredinom 1450-ih godina. Izumitelj štamparskog stroja nije međutim bio najspretniji poslovni čovjek pa je ubrzo finansijski propao, a posao su preuzeli njegov finansijer Johann Fust i glavni tehnolog Peter Schöffer. Najvidljiviji rezultat njihova poslovnog poduhvata bila je tzv. Biblia pulchra (lijepa Biblija), tako nazvana zbog profinjenog grafičkog oblikovanja. Schöffer je za to izdanje razvio novi font gotico-antiqua, čime je knjiga dobila puno veću preglednost u odnosu na grubu goticu Gutenbergove Biblije. ‘Pulchra’ je također prva knjiga u povijesti na kojoj se pojavljuje štamparski impresum, te prva izričito datirana Biblija – u kolofonu stoji tačan datum: 14. augusta 1462.

Mozaik povijesti

Danas diljem svijeta postoji samo oko 60 primjeraka Pulchre u različitim fazama očuvanosti, od potpunih svezaka do malih fragmenata poput zadarskog. Zadarsku inkunabulu – ako je tako možemo zvati – prvi je puta u samostanskoj knjižnici evidentirao bečki antikvar Ernest Goldschmidt 1916. godine, ispravno je atribuirajući radionici Fust & Schöffer. O njoj su kasnije pisali književni povjesničar Josip Badalić, filolog Šime Jurić i fra Vatroslav Frkin, posljednji put 1990. godine, pa se pretpostavlja da je tada posljednji put viđena. Nakon toga se negdje zagubila, što dokazuje bilješka u popisu inventara samostana iz 2010. godine u kojoj stoji da inkunabula “nedostaje”.

Osim što svjedoči o (ne)brizi Hrvata za vlastito kulturno nasljeđe, nedavno otkriće zadarskih redovnika predstavlja važan djelić mozaika hrvatske povijesti – četiri lista iz Schöfferove Biblije najstariji su primjerak inkunabule na tlu Hrvatske. Nije poznato kako su ti listovi došli u posjed zadarskog samostana, no zna se da se u raznim hrvatskim samostanskim i crkvenim knjižnicama, ponajviše duž jadranske obale, čuvaju na stotine inkunabula, knjiga otisnutih na štamparskom stroju prije 1501. godine.

Za tu je definiciju – kao i za sam termin inkunabule – zaslužan njemački plemić Bernhard von Mallinckrodt, koji ga je prvi put upotrijebio 1639. godine u svojoj raspravi “O podrijetlu i razvoju tiskarskog umijeća”. On je donekle arbitrarno odredio početak 16. stoljeća kao trenutak u kojemu je završilo najranije djetinjstvo štamparstva, te je samim time dao poseban status knjigama štampanim prije toga. Tu njegovu podjelu niko kasnije nije doveo u pitanje.

Ukupno je tiskano oko 30.000 različitih naslova, odnosno izdanja inkunabula, od kojih je do danas sačuvano oko 500.000 primjeraka. Ovisno o stanju očuvanosti, na aukcijama se prodaju po cijenama od više desetaka do više stotina hiljada eura, dok je dosad najveći iznos plaćen za prvo izdanje Chaucerovih “Canterburyjskih priča” koje je štampao William Caxton u Westminsteru oko 1476. godine. Ta je knjiga u Christie’su 1998. godine postigla cijenu od 4,6 miliona britanskih funti. Vjerojatno su još daleko vrednije originalne Gutenbergove Biblije kojih je u svijetu sačuvano 49 primjeraka, među kojima je samo 21 cjelovit. One se uglavnom čuvaju u najvažnijim svjetskim muzejima i arhivima: nijedan primjerak Gutenbergove Biblije – cjelovit ili u fragmentima – nije u posljednjih pedesetak godina bio ponuđen na prodaju.

Štampane knjige

U Hrvatskoj se, prema procjenama, nalazi oko 1500 inkunabula. Najveće zbirke čuvaju se u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije, u knjižnicama dubrovačkih samostana – dominikanskog i franjevačkog – te u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu. “U Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK-a ima ukupno 196 knjigoveških svezaka inkunabula”, rekla je voditeljica zbirke Irena Galić Bešker. “Najstarija inkunabula u zbirci jest teološko djelo ‘Die vierundzwanzig goldenen Harfen’, čiji je autor njemački dominikanski redovnik Johann Nider, štampano u Augsburgu oko 1470. godine. Najvažnija inkunabula u zbirci inkunabula NSK-a je ‘Misal po zakonu rimskoga dvora’ iz 1483. godine, jer je to prva štampana knjiga na hrvatskome jeziku”, kaže Galić Bešker. Otisnut samo 28 godina nakon dovršetka Gutenbergove Biblije, “Misal po zakonu rimskoga dvora” je prvi misal u Evropi koji nije štampan latiničnim slovima i najstarija je knjiga štampana glagoljicom. Riječ je o jednoj od samo šest hrvatskih glagoljskih inkunabula, a sačuvano je svega 11 nepotpunih primjeraka “Misala”. U hrvatskim ustanovama pohranjeno je šest primjeraka: osim dva u NSK-u, tu su još dva u knjižnici Samostana franjevaca trećoredaca na zagrebačkome Ksaveru, jedan u knjižnici HAZU-a u Zagrebu i jedan u knjižnici Dominikanskoga samostana u Bolu na Braču. U inozemnim ustanovama čuva se pet primjeraka “Misala”: dva u Vatikanskoj knjižnici u Rimu, te po jedan u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, Nacionalnoj knjižnici u Sankt Peterburgu i Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču. Godine 1971. od nepotpunih primjeraka koji se čuvaju u NSK-u i Vatikanu sastavljen je jedan cjelovit primjerak i objavljen kao pretisak, prenosi Express.