Prema pisanju The National Interesta, trojni vojno-politički blok predvođen Turskom označava kraj poretka uspostavljenog nakon 2001. godine i ulazak regije u novu fazu bez odlučujuće uloge Washingtona.

Mnogi bili iznenađeni kada su danas pročitali izjavu saudijskog prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana u kojoj je kazao da njegova zemlja neće dozvoliti korištenje svoga zračnog prostora ili bilo kojeg dijela teritorije za napad na Iran. Dojam pojačava činjenica da je to bin Salman rekao predsjedniku Irana Masoudu Pezeshkianu u trenutku kada SAD gomila svoje vojne snage u blizini Irana.

Podsjetimo da su do sada Saudijska Arabija i Iran jedni druge smatrali zakletim neprijateljima. No, ipak je Saudijska Arabija zajedno sa Turskom prije nekoliko sedmica pokrenula diplomatsku ofanzivu da zaustavi američki napad na Iran.

Na Bliskom istoku nešto se promijenilo. Najznačajniji američki saveznik ne podpušta Amerikancima da koriste zračni prostor i teritoriju za napad na zakletog neprijatelja i regionalnog rivala.

Američki časopis The National Interest tvrdi da se dugogodišnja američka arhitekture moći na Bliskom istoku raspada, te da je regija na početku nove realnosti u kojoj SAD više ne određuju pravac razvoja. Razlog za to je vojna i strateška saradnja između Turske, Saudijske Arabije i Pakistana.

U analizi se navodi da su posljedice rata između Izraela i Gaze dodatno produbile regionalnu nestabilnost, pri čemu su se promijenili ne samo sigurnosni odnosi nego i cjelokupna struktura moći. Ovaj proces, kako se ističe, povezan je i s dugoročnim efektima američkih politika tokom „Arapskog proljeća“, koje su ubrzale slabljenje starog poretka.

Slabljenje američkog utjecaja

Prema navodima magazina, raniji poredak koji je podržavao Washington se raspada, dok se novi akteri nameću kao ključni faktori. Izrael se suočava s prijetnjama na više frontova, dok SAD, uprkos vojnom prisustvu i bazama u regiji, djeluju kao sila koja želi otići, ali to ne uspijeva učiniti.

Analiza navodi da je Izrael, u poređenju s periodom prije napada 7. oktobra, danas znatno izoliraniji, dok su Sjedinjene Američke Države zadržale fizičko prisustvo, ali izgubile sposobnost strateškog usmjeravanja regije.

Rat u Gazi se u tekstu opisuje kao trenutak u kojem je novi bliskoistočni poredak počeo da se jasno oblikuje. U tom kontekstu, savez Turske, Saudijske Arabije i Pakistana postaje središnji politički blok u regionu.

Prema The National Interestu, ovaj savez ima dva osnovna cilja: obuzdavanje Izraela, koji se opisuje kao sve manje kontrolisan akter, te oblikovanje novog Bliskog istoka u kojem je američki utjecaj oslabljen.

U analizi se naglašava da nova sigurnosna saradnja Saudijsku Arabiju faktički stavlja pod pakistanski nuklearni sigurnosni kišobran, čime se formira nova strateška struktura. Ulaskom u ovaj trojni savez, Turska se pozicionira kao jedan od ključnih aktera novog regionalnog poretka.

Turska se opisuje kao članica NATO-a i jedna od vojno najmoćnijih država svijeta, koja istovremeno vodi nezavisnu geopolitičku politiku u višepolarnom svjetskom poretku. Njena vojna snaga i diplomatski kapaciteti, prema tekstu, daju joj presudnu ulogu u ovom bloku, koji se tumači kao znak da je bliskoistočni poredak uspostavljen nakon 2001. godine faktički okončan.

Izraelske procjene i zabrinutost

List Israel Hayom, blizak vladi premijera Benjamina Netanyahua, navodi da prijetnja iz Irana više ne postoji u ranijem obliku, ali da bi Turska mogla dovesti Izrael u ozbiljan strateški položaj.

U analizi koju potpisuje Amit Segal postavlja se pitanje šta bi se dogodilo ukoliko Jordan s većinskim palestinskim stanovništvom uđe u tursku sferu utjecaja, ili ako Egipat ili Liban dožive destabilizaciju.

U tekstu se također navodi procjena da bi Ankara u narednoj deceniji mogla pokušati uspostaviti dominantan utjecaj na Bliskom istoku. Citira se ocjena neimenovanog visokog izvora prema kojoj bi tursko vodstvo moglo nastojati „okružiti Izrael i dodatno mu otežati poziciju“.