U dvorani Kristalna kocka vedrine u Sisku, 5. jula 2025. godine, otvorena je izložba fotografija, promovirana monografija „Potočarske sjene“ autora Velije Hasanbegovića i predstavljeno izdavaštvo Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

Događaj je otvorio Asim Kulenović, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Siska, koji je u svom govoru podsjetio na neraskidivu vezu između Genocida u Srebrenici i Bijelih traka u Prijedoru.

„Trideset godina nakon Srebrenice i Prijedora, kultura sjećanja ostaje borba u sadašnjosti. Ove godišnjice podsjećaju na sistematsko uništenje, ali i na snagu onih koji danas, širom svijeta, odbijaju šutjeti i odaju pijetet žrtvama“, kazao je Kulenović.

On je ovom prilikom simbolično uručio izdanja Nacionalne koordinacije pročelnici Gordani Karapandži-Prica iz Grada Siska i ravnateljici Kristalne kocke vedrine Ivi Mihelić.

Autor monografije i izložbe Velija Hasanbegović prisutnima se obratio riječima tuge, ali i jasne poruke: „Mi fotografi ne volimo pričati. Naše fotografije svjedoče za nas“, poručio je Velija Hasanbegović te zatim govorio o nastanku pojedinih fotografija i njihovim protagonistima. Posebno se osvrnuo na svoje susrete s majkama Srebrenice.

I promotor Nihad Kreševljaković je govorio o pojedinim fotografijama, posebno se osvrnuvši na onu Majke Srebrenice Hajre Ćatić. Želja majke Hajre Ćatić za života bila je pronaći barem jednu kost sina Nihada Nine Ćatića, novinara koji se u ljeto ‘95. godine posljednji put javio iz Srebrenice. Njena borba trajala je od tada do posljednjeg dana života.

Kreševljaković je objasnio i unutarnju motivaciju Velije Hasanbegovića da predano sudjeluje u kreiranju kulture sjećanja na Genocid nad Bošnjacima. Naime, Velija Hasanbegović je s ocem i bratom preživio strijeljanje u Višegradu 1992. godine.

Kreševljaković je monografiju Potočarske sjene smjestio u kontekst trajne borbe protiv negacionizma, naglasivši da su vizualna svjedočanstva poput Hasanbegovićevih fotografija važna ne samo za žrtve i njihove porodice, već i za buduće generacije.

U ime Nacionalne koordinacije i kao urednik izdanja govorio je voditelj Bošnjačkog medijskog centra Filip Mursel Begović, koji je predstavio izdavaštvo i rad Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj te približio nastojanja da se doprinese kulturi sjećanja na Genocid nad Bošnjacima.

Posebnu emociju izazvalo je obraćanje Društva “Naša djeca Sisak”, koje već decenijama okuplja osobe s invaliditetom i njihove porodice. Njihova predsjednica, prof. Renata Fridrih, uputila je poruke mira i solidarnosti, ali i upozorenje: „Među žrtvama su bila i djeca. Često se pitamo – zašto djeca? Zašto rat?“ U ime udruge, predstavljena je potresna pjesma u prozi Dajline Goražda pod nazivom Papir, u kojoj autorka piše: „Ali nemam više papira mokrog od kiše – a nema ni njih više.“

Događaju su prisustvovali i predstavnici lokalnih vlasti, Islamske zajednice, bošnjačkih udruga i vijeća iz Siska i Petrinje, a glavni imam Medžlisa IZ Sisak Alem ef. Crnkić uputio je dovu za žrtve genocida.

Program u Sisku bio je još jedan snažan podsjetnik da se zločin ne zaboravlja, te da nijedna potočarska sjena ne smije ostati bez glasa.

Projektna aktivnost je financirana sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Ureda za ljudska prava i i prava nacionalnih manjina.