Guangzhou i legenda o sahabijama koji su donijeli poruku islama na Daleki istok
U doskora najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, daleko od arapskih pustinja i medinskih ulica na kojima je oblikovana prva muslimanska zajednica, nalazi se prostor koji stoljećima intrigira istoričare, putopisce i hodočasnike.
U južnokineskom gradu Guangzhou, jednom od najstarijih trgovačkih centara Azije, stoji Huaisheng džamija, „Džamija svjetionik“. Sa svojih gotovo 1.300 godina, smatra se jednom od najstarijih džamija u cijeloj Aziji, a prema lokalnoj predaji, podigli su je prvi muslimanski putnici koji su donijeli poruku islama u kineske krajeve.
Kada je islam stigao u Kinu? Odgovor na ovo pitanje i danas otvara prostor za raspravu. Neki narativi, manje potkrijepljeni istorijskim izvorima, navode 616. godinu kao trenutak kada je skupina sahabija, predvođena Sa'dom ibn Ebi Vekkasom, ujakom Poslanika Muhammeda, kročila na kinesko tlo. Drugi izvori, mnogo pouzdaniji, smještaju ovaj događaj u 650. godinu, u vrijeme hilafeta hazreti Osmana.
Prema ovim svjedočenjima, Sa'd ibn Ebi Vekkas predvodio je muslimansku delegaciju koja je iz Medine krenula prema tadašnjem Tang carstvu, jednoj od najmoćnijih dinastija u kineskoj istoriji. U kineskim i muslimanskim hronikama pominje se i Vehb ibn Kebše, pratilac i član ove misije, čije se ime prenosi kroz stoljeća u predajama kineskih muslimana.
U vrijeme kada je Tang dinastija vladala Kinom (618–907), trgovci, putnici i diplomate iz različitih krajeva Azije prolazili su kroz Guangzhou, tada ključnu luku Carstva. Prema predaji, upravo u tom periodu Sa'd ibn Ebi Vekkas bio je primljen na dvoru cara Kao-Cunga.
Uručio je darove koje je poslao halifa Osman, ali i nešto daleko dragocjenije, primjerak Kur’ana, umnožen upravo u vrijeme trećeg halife, kada je izvršena standardizacija mushafa. Prema lokalnim zapisima, car je u početku bio sumnjičav prema došljacima. No nakon što je naredio istraživanje njihove poruke, muslimanskoj delegaciji odobrio je izgradnju bogomolje u Guangzhouu.
Džamija koju su podigli nosi ime Huaisheng, što se prevodi kao „sjećanje na poslanika“ ili, u slobodnijoj interpretaciji, „svjetionik“. Smještena blizu nekadašnje stare luke, ona je od samog početka bila dom muslimanskim trgovcima i putnicima sa Bliskog istoka, Centralne Azije i Indijskog potkontinenta.
Tokom stoljeća, struktura džamije se obnavljala, preživjela je ratove, požare i političke preokrete, ali je ostala kontinuirani simbol prisustva islama u Kini. Njena prepoznatljiva minaretska kula, cilindričnog oblika, neobična je za arapsku i osmansku arhitekturu, ali je savršeno uklopljena u kineski estetski pejzaž.
Posebnu pažnju posjetilaca privlači dvorište džamije u kojem se nalaze dva stara kabura. Lokalno stanovništvo, kao i brojni muslimani iz cijelog svijeta, vjeruju da su tu ukopani Sa'd ibn Ebi Vekkas i Vehb ibn Kebše. Grobnice se poštuje, obilazi i često su mjesto dove.
Ipak, historiografija nema potvrdu da je Sa'd ikada ukopan u Kini. Najprihvaćenije mišljenje među islamskim učenjacima jeste da se njegov mezar nalazi u Medini, u čuvenom mezarju El-Beki’, gdje počivaju mnogi ashabi. Kaburi u Guangzhouu, kako tvrde stručnjaci, vjerovatno pripadaju ranim muslimanskim trgovcima ili lokalnim pripadnicima islamske zajednice koji su svoje živote posvetili vjeri i njenom širenju na Dalekom istoku.
Iako historičari i arheolozi ostavljaju prostor za različita tumačenja, ono što je nesporno jeste da je Guangzhou već u sedmom stoljeću postao jedna od najvažnijih tačaka dodira između islamske civilizacije i kineskog carstva. Brojne muslimanske zajednice koje su se u narednim stoljećima formirale u Kini, Hui, Salar, Dongxiang i druge, baštine upravo taj rani susret.
Huaisheng džamija i danas je mjesto okupljanja hiljada vjernika, simbol nade, vjere i povijesne povezanosti dviju velikih civilizacija. Bez obzira na to ko je tačno podigao prve zidove, sama činjenica da se u srcu Kine nalazi bogomolja stara više od milenija govori dovoljno o putu islama, njegovoj univerzalnosti i njegovoj sposobnosti da pronađe dom u najrazličitijim krajevima svijeta.
Legenda o Sa'du ibn Ebi Vekasu možda ostaje u sferi predanja, ali historijska i arhitektonska baština Guangzhoua potvrđuje jednu neumoljivu istinu: islam se na obalama Kine ukorijenio mnogo ranije nego što mnogi pretpostavljaju, i ostao do danas.
