Okupljanje ljudi na Arefatu u tolikom broju asocira na Sudnji dan, kada će svaki musliman stati pred Boga i odgovarati za svoja djela. Nakon zalaska sunca, hadžije napuštaju planinu Arefat i noć provode u blizini Muzdelife, gdje sakupljaju kamenčiće, kako bi ih bacali na džemretima na Mini.

Deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, sutrašnji dan, naziva se Dan Arefata jer tada hadžije izvršavaju obavezni sastavni dio hadža – boravak na brdu Arefat.

To stajanje (boravak) mora se ostvariti, makar jedan trenutak, u periodu od kada nastupi podne namaz devetog zul-hidždžeta, pa do zore desetog zul-hidždžeta, s tim što se Arefat ne smije napuštati prije zalaska sunca devetog zul-hidždžeta. Svi obredi hadždža se mogu nadoknaditi ili iskupiti osim stajanja na Arefatu.

Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hadž je Arefat.” Okupljanje ljudi na Arefatu u tolikom broju asocira na Sudnji dan, kada će svaki musliman stati pred Boga i odgovarati za svoja djela. Nakon zalaska sunca, hadžije napuštaju planinu Arefat i noć provode u blizini Muzdelife, gdje sakupljaju kamenčiće, kako bi ih bacali na džemretima na Mini.

Treba naglasiti da se dove na Arefatu posebno primaju.

Arefat i Džebelu-r-rahme (Brdo milosti)

Arefat je visoravan 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama. Ukupna površina Arefata je 10,4 km2 i čitava visoravan se nalazi van granica harema,. Postoje predaje prema kojima je Arefat dobio ime po tome što su se tu upoznali Adem, a.s.,  i hazreti Hava (od arapskog arefe: znati, upoznati).

Nakon što su prekršili zabranu Allaha, dž.š., Adem, a.s., i h. Hava su kažnjeni progonstvom iz Dženneta i spušteni su na Zemlju. Islamski historičar Ibn Džerir et-Taberi  navodi predaju od Ibn Abbasa da je Adem, a.s., spušten negdje u Indiji, a h. Hava u Džeddi u blizini Mekke.

Nakon spuštanja na Zemlju krenuli su u potragu jedno za drugim da bi se konačno susreli na Arefatu, na brdu koje se i dan danas zove Džebelu-r-rahme (Brdo milosti) i koje nas podsjeća na Allahovu, dž.š., neograničenu milost ukazanu ljudskom rodu.

Drugi, pak, kažu da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (od arapskog i'terefe: priznati), te navode i mišljenje kako je značenje Arefata: spoznaja ili vrh spoznaje. Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zul-hidždžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama, namazu, zikru i ostalim ibadetima.

Vrijednost i preporučene radnje za vrijeme Arefata

Najbolja dova je dova na dan Arefata. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Muslim, veli: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘ala kulli šej'in kadir.’” (Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može).

U drugom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je Dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: ‘Šta žele ovi ljudi?'”

Prenosi se da je Ibnul-Mubarek kazao: “Došao sam kod Sufjana es-Sevrija, r.a., dok se on nalazio u predakšamsko doba na Arefatu, zatekao sam ga kako sjedi na koljenima, a oči mu ispunjene suzama, pa sam ga upitao: ‘Ko je najgori pojedinac u ovoj skupini?’ Odgovorio mi je: ‘To je onaj koji misli da mu Allah neće oprostiti (tj. koji se tog dana ne nada Allahovom oprostu).'”

Za vrijeme Arefata hadžijama su preporučene određene radnje koje je lijepo raditi: stajati na mjestu na kojem je stajao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod velikog ravnog kamena u podnožju Džebelu-r-rahmeta; što više učiti Kur'an, dove i spominjati Allaha, dž.š. Usame ibn Zejd, r.a., prenosi hadis u kojem kaže: “Bio sam na Arefatu iza Poslanika, s.a.v.s., a on je digao ruke učeći dovu, pa mu je deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu.” Lijepo je i što više učiti telbijju s čime će prestati kada počne bacati kamenčiće na Džemretul-akabi; na Arefat otići putem zvanom Dabb, a vratiti se sa Arefata putem El-Me'zemin.

Poslanikov a.s. govor

Allahov Poslanik je izrekao svoj poznati govor na Oproštajnom hadžu kad je prije podne stigao na Arefat. Taj oproštajni govor je za muslimane jedna vrsta povelje o univerzalnim obavezama i ljudskim pravima.

“Ja vam oporučujem, robovi Božiji, da se samo Allaha bojite i da Mu u pokornosti budete. Počinjem ovaj govor sa onim što je najbolje.

O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu”.