Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda Karim Khan oslobođen je svih optužbi za seksualno uznemiravanje nakon što je nezavisno sudsko vijeće utvrdilo da ne postoje dokazi o nedoličnom ponašanju. Iako jednoglasni zaključak sudija nalaže zatvaranje slučaja, unutar upravnog tijela Suda nastao je diplomatski razdor jer dio zapadnih zemalja pokušava ignorirati ove nalaze, dok se cijeli proces odvija u sjeni Khanovih potjernica protiv izraelskog vrha i sankcija koje mu je uvela Trumpova administracija

Međunarodni krivični sud (ICC) nalazi se pred jednim od najizazovnijih trenutaka u svojoj historiji. Dok se institucija bori s nezapamćenim pritiscima velikih sila zbog istraga u Gazi, unutrašnja drama oko njenog glavnog tužioca, Karima Khana, dobila je svoj sudski epilog, ali ne i politički mir. Vijeće sudija koje je imenovalo nadzorno tijelo Suda, oslobodilo je Khana svih optužbi za seksualno uznemiravanje i nedolično ponašanje.

Izvještaj tročlanog sudskog vijeća, koji nosi oznaku stroge povjerljivosti, dostavljen je devetog marta Birou Skupštine država članica (ASP). Iako zaključak sudija ne ostavlja mjesta sumnji, jednoglasno je utvrđeno da dokazi „ne potvrđuju nikakvo nedolično ponašanje niti kršenje dužnosti“, unutar samog Biroa, koji čine diplomatski predstavnici država članica, nastao je dubok razdor.

Proces koji je doveo do ove oslobađajuće presude bio je iscrpljujuć i opsežan. Od decembra prošle godine, sudije su analizirale izvještaj Ureda UN-a za usluge unutrašnjeg nadzora (OIOS) na 150 stranica, ali i više od 5.000 stranica popratnih dokaza. Mandat sudija bio je jasan: pružiti nezavisno pravno mišljenje o tome da li je Khan, koji je od početka kategorički odbacivao sve optužbe, počinio ozbiljan prekršaj, lakši prekršaj ili je potpuno nevin.

Sudije su se vodile najvišim pravnim standardom, „van razumne sumnje“ (beyond reasonable doubt). U svom konačnom izvještaju, vijeće je bilo kritično prema samim istražiteljima UN-a, navodeći da njihov izvještaj nije donio uvjerljive činjenične zaključke. Sudije su istakle da OIOS nije razjasnio nedosljednosti u iskazima svjedoka, niti je temeljito ispitao njihove motive ili potencijalnu pristrasnost. Umjesto direktnih dokaza, istraga se u velikoj mjeri oslanjala na rekla-kazala svjedočenja, što u krivičnom pravu ima minimalnu dokaznu težinu.

„Vijeće je primorano na zaključak da na osnovu objavljenih materijala nema dovoljno dokaza koji bi podržali nalaz o nedoličnom ponašanju“, stoji u dokumentu. Ova odluka trebala bi, prema internim pravilima ICC-a, značiti automatsko zatvaranje slučaja i povratak Khana na dužnost s koje se dobrovoljno povukao prošlog maja.

U samom središtu pravnog i diplomatskog vrtloga nalaze se razlozi za pokretanje optužbi, koji su u Tel Avivu dočekani kao dokaz Khanove “moralne kompromitovanosti”. Izraelski zvaničnici su, odmah po izbijanju skandala, plasirali tezu da je Khan požurio s izdavanjem naloga za hapšenje Netanyahua i Gallanta upravo kako bi preduhitrio objavu istrage o seksualnom uznemiravanju i stvorio sebi štit “političke žrtve”.

Reakcije iz Izraela bile su beskompromisne: premijer Netanyahu je optužbe nazvao “moralnim bankrotom Suda”, dok su tamošnji mediji intenzivno izvještavali o navodnom pritisku koji je Khan vršio na mlađu kolegicu unutar svog ureda. Izraelska diplomatija je koristila ovaj slučaj kao ključni argument pred međunarodnim partnerima, tvrdeći da tužilac koji je sam pod istragom za teške prekršaje nema nikakav legitimitet da sudi demokratskoj državi koja se brani od terorizma.

Međutim, Khanov pravni tim i njegove pristalice ove su optužbe od početka karakterisali kao klasičan primjer “atentata na karakter” (character assassination). Oni naglašavaju da je tajming optužbi, koje su isplivale u javnost tačno u trenutku finalizacije dokaza protiv izraelskog vrha, bio suviše precizan da bi bio slučajan.

Reakcije iz Izraela nisu se zadržale samo na retorici; Tel Aviv je aktivno lobirao kod američkih senatora i administracije u Washingtonu da iskoriste ove navode za potpuno ukidanje finansiranja ICC-a. Za izraelsku vladu, Khanova navodna nedjela postala su glavno oružje u borbi protiv pravne jurisdikcije Suda, pokušavajući da fokus s ratnih zločina u Gazi prebace na lični integritet čovjeka koji vodi istragu.

Ovakav pritisak stvorio je atmosferu u kojoj se svaki pravni korak tužilaštva posmatrao isključivo kroz prizmu unutrašnjeg skandala, što je uveliko otežalo rad međunarodnih sudija i narušilo povjerenje javnosti.

Nemoguće je posmatrati ovaj slučaj izvan konteksta Khanovog rada na istragama ratnih zločina u Palestini. Optužbe za seksualno uznemiravanje prvi put su mu predočene drugog maja 2024. godine, istog dana kada je planirao objaviti zahtjeve za naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra odbrane Yoava Gallanta.

Od tog trenutka, Sud se suočio s „feroznom kampanjom“ Izraela i njegovih saveznika, prvenstveno SAD-a. Administracija predsjednika Donalda Trumpa uvela je finansijske sankcije i vizna ograničenja samom Khanu, njegovim zamjenicima, pa čak i sudijama ICC-a. Izrael je javno optužio Khana da je „požurio“ s nalozima za hapšenje kako bi skrenuo pažnju s optužbi protiv sebe, što je on odbacio kao „maglu spekulativnog izvještavanja“.

Iako su sudije rekle svoje, manjina unutar Biroa ASP-a, predvođena predstavnicima zapadnih država, navodno pokušava blokirati objavljivanje ovih nalaza. Diplomatski izvori navode da ovi članovi nastoje „rekarakterizirati“ nalaze na osnovu vlastite procjene, ignorišući stručno mišljenje sudija koje su sami imenovali.

Stručnjaci za međunarodno pravo upozoravaju da bi takav potez bio poguban za kredibilitet institucije. „Članovi sudskog vijeća govorili su jednoglasno. Ako Biro ignoriše ove zaključke samo zato što im se ne sviđaju, rizikuju stvaranje percepcije da je cijeli proces od početka bio politički motiviran“, ističe Sergey Vasiliev, ekspert za ICC.

Dok se Biro sastaje iza zatvorenih vrata, Sud ostaje u stanju paralize. Khan je i dalje na odsustvu, a kancelariju vode njegovi zamjenici pod sjenkom neizvjesnosti. Finska predsjednica ASP-a, Paivi Kaukoranta, u internim porukama osoblju poziva na strpljenje i naglašava da nikakve konačne odluke još nisu donesene, karakterišući medijske izvještaje kao „spekulacije“.

Pravna bitka Karima Khana završena je pobjedom, ali ona diplomatska tek je počela. Ishod ove krize odredit će ne samo sudbinu jednog tužioca, već i odgovor na pitanje može li Međunarodni krivični sud opstati kao nezavisno tijelo ili će postati poligon za obračune velikih sila.