Bošnjaci Stoca već petnaest godina ukazuju na ozbiljan problem – gradski mezaristani Poplašići i Djetelina odavno su popunjeni, a novih mjesta za ukop nema. Uprkos tome, vlasti u Stocu su usvojile Prostorni plan isključivo glasovima vijećnika HDZ-a i koalicionih partnera, i to bez saglasnosti Ministarstva prostornog uređenja HNK. Time je plan, upozoravaju pravnici, ne samo neregularan nego i pravno ništavan
Više od stotinu Bošnjaka iz Stoca okupilo se jutros na lokalitetu Poprati – Popržen, u blizini Radimlje, kako bi dobrovoljno započeli zidanje zida oko budućeg mezaristana, javili su lokalni mediji. Iako je za ovu lokaciju gradska administracija ranije izdala rješenje za gradnju, ono je ubrzo poništeno, što je izazvalo revolt među građanima.
Bošnjaci Stoca već petnaest godina ukazuju na ozbiljan problem – gradski mezaristani Poplašići i Djetelina odavno su popunjeni, a novih mjesta za ukop nema. Uprkos tome, vlasti u Stocu su usvojile Prostorni plan isključivo glasovima vijećnika HDZ-a i koalicionih partnera, i to bez saglasnosti Ministarstva prostornog uređenja HNK. Time je plan, upozoravaju pravnici, ne samo neregularan nego i pravno ništavan.
Posebno je sporno što je ovim planom za Bošnjake predviđeno novo gradsko groblje na lokaciji Dragovilja – nepristupačnom i zabačenom području na samoj entitetskoj liniji prema Ljubinju. Za bošnjačke predstavnike i građane to je ponižavajuće i diskriminatorno rješenje.
Gradonačelnik Stjepan Bošković poriče ove tvrdnje te kaže da se parcele nalaze u urbanoj zoni. “Problem je sa postojeća dva harema, popunjena su sva mjesta. Mi smo našli lokaciju koja je unutar urbanističkog dijela grada Stoca”, rekao je ranije u izjavi za TV HB.
Demantuje tvrdnje da se radi o entitetskoj granici te tvrdi da je riječ o urbanoj zoni gdje su privatne parcele koje će kupiti Grad Stolac. “Sadašnjim zakonskim rješenjima i blokadama dva kantona HNK i ZHK, općine i gradovi su razvlašteni u korištenju građevinskog zemljišta i ne mogu donositi planove ni rješavati ova pitanja. Ovo ne vrijedi za Kanton Sarajevo, oni rade, a mi smo u blokadi… Vrijeme je da ovo ludilo prestane i da svi budemo ravnopravni”, smatra Bošković.
Dodaje kako je sadašnji harem udaljen 1.600 metara od središta grada, a planirana lokacija 1.300. “Pametnom dosta, ovo je u gradu, ne van grada”, kaže on.
On je stava da visoki predstavnik treba istumačiti izmjene i dopune Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom i da svi budu ravnopravni u BiH.
Gradska administracija u julu je poništila građevinsku dozvolu Islamskoj zajednici za harem na Radimlji, pozivajući se na Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Iako je formalno tačno da Grad nije nosilac prava upravljanja nad parcelama, postavlja se pitanje zašto se isti zakon ne primjenjuje dosljedno u svim slučajevima.
Primjer solarne elektrane na Komanjem brdu pokazuje svu kontradikciju. Projekat vrijedan stotine miliona eura, u kojem učestvuju kineska državna korporacija i partner iz Banje Luke, dobio je punu političku i administrativnu podršku. Kantonalna inspekcija je već utvrdila da gradnja krši više zakona i pravilnika, ali radovi i promocije su nastavljeni uz prisustvo političkog vrha.
Dok stranim investitorima i velikom kapitalu vlasti otvaraju vrata, vjerske i manjinske zajednice nailaze na barijere. Bošnjaci Stoca smatraju da je riječ o nastavku politike potiskivanja i ponižavanja. Lokacija u Dragovilju za njih nije samo geografski neprihvatljiva – ona simbolizira institucionalno isključivanje.
Selektivna primjena zakona, kažu analitičari, ugrožava i pravni poredak BiH. Ako se pravo koristi kao instrument političke volje, a ne univerzalni okvir, povjerenje građana u institucije nestaje. Takva praksa već je državu koštala milionskih odšteta u međunarodnim arbitražama.
U znak otpora, prije nekoliko dana nezavisni građani i umjetnici organizirali su performans ispred zgrade Gradske uprave pod nazivom “Prazan tabut – puna poruka”. Četvorica učesnika u tišini su nosila tabut umotan u bijele ćefine kroz simbolični koridor okupljenih građana. Tabut je bio prazan, ali poruka jasna – pravo na ukop se osporava, a dostojanstvo jedne zajednice negira.
Organizatori su naglasili da akcija nije imala političku ni vjersku pozadinu, već građanski i ljudski karakter. “Ako nema mjesta za mrtve – kako će ga biti za žive?”, glasila je završna poruka performansa.
