Mete iranske odmazde, izgledni kolaps režima, uticaj na neširenje nuklearnog oružja: kratki pregled scenarija nakon bombardovanja

Svijet galopira ka mračnom ponoru, potaknut zlokobnim vođama koji ne oklijevaju da posegnu za silom kako bi ostvarili svoje interese. Geopolitička mapa već je bila ispunjena razuzdanim Putinom i Netanjahuom; sada oni koji su vjerovali u trumpistička obećanja da će predsjednik politike „Amerika na prvom mjestu“ okončavati ratove umjesto da ih započinje, nemaju izbora nego dodati Trumpa na listu lidera koji nemilosrdno projektuju moć kroz nasilje. Napad Sjedinjenih Država otvara vrata velikim rizicima.

Trump se nada da će režim u Iranu, oslabljen jasnim pokazateljem vojne inferiornosti — koja je već bila očita u sukobima s Izraelom tokom 2024. — pristati na bezuslovnu kapitulaciju koju traži Bijela kuća, i da će se time stvar završiti. Ovaj scenario je krajnje nevjerovatan.

Mnogo je vjerovatnije da će Iran pokušati osvetu.

To bi mogli biti konvencionalni napadi na brojne američke baze u regiji koje su unutar dometa njihovih projektila, a samo neke od njih imaju protivzračnu zaštitu. SAD imaju različite vrste vojnih prisustava u Bahreinu, Kuvajtu, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptu, Iraku, Jordanu, Omanu, Saudijskoj Arabiji i Siriji. Naravno, mogu biti pogođeni i mornarički vojni ciljevi raspoređeni u tom području.

Iran bi se mogao odlučiti i za hibridnu odmazdu. Moguće je gađanje diplomatskih objekata — Izrael je bombardovao iranski konzulat u Siriji. Moguće su i terorističke akcije, kao i sajber napadi uz pomoć sposobnosti koje su strpljivo razvijane nakon ponižavajućeg udara virusa Stuxnet, kojeg su lansirali Izrael i SAD, a koji je ranih 2010-ih zaustavio iranski nuklearni program.

Takođe, moguće su sabotaže plovidbe u Perzijskom zaljevu i Hormuskom tjesnacu, što bi moglo imati ozbiljan uticaj na svjetska energetska tržišta. Vrijedi podsjetiti na duboke posljedice inflacije izazvane ratom u Ukrajini. Upravo zahvaljujući tome Trump je dobrim dijelom i pobijedio na izborima — cijene hrane i energije bile su temelj političkog i geopolitičkog potresa.

Iranske odmazde vjerovatno neće biti naročito efikasne, s obzirom na ogromnu asimetriju u vojnim kapacitetima, potvrđenu potpunom dominacijom izraelskog vazdušnog prostora i slabom preciznošću iranskih operacija. No, čak i neefikasna iranska reakcija izazvat će američki odgovor. Ova spirala ne mora nužno biti beskonačna. Iran bi se mogao odlučiti na ograničenu odmazdu, kako bi pokazao da se nije predao, otvarajući prostor za ograničeni odgovor SAD i postepenu deeskalaciju. Historija pokazuje da su i ranije spirale nasilja bivale zaustavljene. To je ono čemu se Trump nada. No, mogućnost da se situacija otme kontroli je dovoljno ozbiljna da su svi prethodni predsjednici SAD izbjegavali akciju kakvu je Trump preduzeo ove noći. Rizik koji je preuzeo je ogroman.

U tom kontekstu, mnogi prizivaju duh iračke katastrofe. Rat u Iraku bio je drugačiji jer je podrazumijevao kopnenu invaziju, što ovdje nije slučaj. Ipak, postoje sličnosti: dugotrajni sukob i strašni haos nakon moguće propasti režima.

To je, bez sumnje, cilj Netanyahua, a vjerovatno i Trumpa. Iranska vlast jeste autoritarna i mračna, razvijala je dijelove svog nuklearnog programa u tajnosti — kako su potvrdili inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju — i na neprihvatljiv način potiskuje svoje stanovništvo, naročito žene. Vjerovatno velika većina Iranaca prezire režim. No, to ne znači da će režim pasti — vanjski napadi obično dovode do sabijanja redova, osim ako se ne eliminira čitava vrhuška. A čak i ako dođe do pada režima, pomisliti da bi to značilo put ka nečemu boljem — ne nužno ka urednoj demokratiji, nego jednostavno nečemu manje lošem — vjerovatno je naivno.

Mnogo je vjerovatniji scenarij u kojem bi tranzicija bila turbulentna i potencijalno vrlo nasilna, s obzirom na karakteristike zemlje i regije. Ne postoji nikakva sumnja da bi Iran utonuo u haos, možda čak i bio fragmentiran — što bi za Netanyahua bio ostvareni san.

Urednički komentar izraelskog lista Jerusalem Post otvoreno je pozvao Trumpa da se pridruži planu za komadanje Irana. Možda bi to bio i cilj nekih njegovih sunitskih neprijatelja. Ali san Netanyahua i drugih bio bi tragedija za 90 miliona iranskih građana i, gotovo sigurno, za cijelu regiju i svijet. Ne može se isključiti ni scenario izbjegličkog vala. Sirijska izbjeglička kriza iz 2015. bila je ključni trenutak u jačanju krajnje desnice u mnogim evropskim zemljama.

Ali tu posljedice za svijet ne prestaju. Iran će se vjerovatno povući iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. Ako režim preživi, tražit će osvetu, ali s velikom vjerovatnoćom će pokušati razviti atomsku bombu. Režimi širom svijeta prate šta se dešava: Ukrajina je 1990-ih, u zamjenu za sigurnosne garancije u Budimpeštanskom memorandumu, predala sovjetsko nuklearno naslijeđe — i ipak je brutalno napadnuta dvije decenije kasnije. Iran je sada napadnut. Sjeverna Koreja, koja je tajno razvila svoju bombu, nije bila napadnuta. Podsticaj za razvoj nuklearnog oružja nikada nije bio veći. Multilateralni poredak i sigurnosna arhitektura ozbiljno su narušeni. Netanyahu — koji sam posjeduje nuklearno oružje — drži velike govore o tome kako spriječiti prezreni režim da dođe do bombe. Ali krajnji rezultat njegovih postupaka — i onih njegovog saveznika Trumpa — najvjerovatnije će biti veća proliferacija.

I to nije sve. Trumpova odluka je vrlo sumnjive zakonitosti. Američki ustavni sistem zahtijeva odobrenje Kongresa za pokretanje rata. Trumpova administracija tvrdi da se radi o ograničenoj akciji protiv Irana i ne traži to odobrenje. Ali po svojim karakteristikama — nije odgovor na napad, nije ciljani udar — ova operacija vrlo liči na ustavno kršenje. Na opasan presedan: upotreba sile bez demokratske kontrole od strane najveće vojne sile svijeta. Još jedna mračna posljedica strašnog napada s početka ljeta.

(IZVOR: Andrea Rizzi, El Pais)