Upravni odbor KSBiH, pod vodstvom Aida Berbića, pokazuje „politički mentalitet”, uvijek pronaći krivca, svakog drugog osim sebe. Umjesto da analiziraju zašto selektor Adis Bećiragić, koji je s minimalnim resursima ostvario najveći rezultat u novijoj historiji bh. košarke, daje ostavku, Savez se bavi brojevima i peglanjem vlastitog imidža
Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine, ponos nacije, ponovo je žrtva nekompetencije, sujete i bahatosti onih koji bi trebali čuvati njen integritet i budućnost. Umjesto da nakon historijskog plasmana u osminu finala Eurobasketa krenemo putem jačanja saveza i državnih selekcija, kao i obično KS BiH zabavlja javnost skandalima, dnevnicama, spletkama i jadnim pokušajima da se odgovornost prebaci na igrače.
Jusuf Nurkić, najbolji bh. košarkaš, morao je iz SAD-a javno prozvati ljude koji upravljaju Košarkaškim savezom BiH. Njegov apel „Za transparentnost i promjene u KSBiH“ nije obična objava sportiste — to je vapaj čovjeka koji voli svoju zemlju, ali više ne može trpjeti poniženje. „Nema priče o mlađim selekcijama. Nema priče o uslovima. Nema poštovanja prema igračima“, napisao je Nurkić, razotkrivši suštinu problema: Savez je zarobljen u mreži ličnih interesa, a košarka pretvorena u privatni feud.
Nurkić ne traži ništa više od onoga što bi u svakoj normalnoj državi bilo obavezno, transparentnost. „Ako ste uvjereni da radite dobro, otvorite račune, pokažite troškove, prezentirajte rezultate“, poručio je. Umjesto toga, KSBiH objavljuje hladne tabele s iznosima, bez konteksta, bez objašnjenja, s namjerom da sramoti igrače i opravda vlastiti nerad.
Upravni odbor KSBiH, pod vodstvom Aida Berbića, pokazuje „politički mentalitet”, uvijek pronaći krivca, svakog drugog osim sebe. Umjesto da analiziraju zašto selektor Adis Bećiragić, koji je s minimalnim resursima ostvario najveći rezultat u novijoj historiji bh. košarke, daje ostavku, Savez se bavi brojevima i peglanjem vlastitog imidža.
„Ovo što je Savez objavio nije u redu. Tako se stvari ne rade. Otvoren je rat između igrača i ljudi iz Upravnog odbora“, poručio je Bećiragićev pomoćnik Alen Abaz, podsjećajući da su u objavljene izvještaje uključene i isplate s turneje u Kini, dogovorene i zarađene mimo Saveza. „Savez ne da nije bio na gubitku, nego je čak i zaradio. Taj novac sam ja osigurao kroz dogovor s Kinom. Nije pošteno da se to prikazuje kao trošak reprezentacije“, kazao je Abaz.
Posebno je potresno što se u raspravu morao uključiti i John Roberson, naturalizovani Amerikanac. „Nisam dobio ništa, ali nisam ni došao zbog novca“, rekao je Roberson, objašnjavajući da je došao igrati iz poštovanja prema dresu BiH. Dodao je da su uslovi na Kipru bili katastrofalni, da su igrači i stručni štab bili smješteni odvojeno i da niko nije igrao zbog dnevnica, već iz ljubavi prema igri i državi.
Nurkićevo pitanje ostaje da visi u zraku: „Zašto naši mladi odlaze? Zar nije očito da nešto ne štima?“ Bosna i Hercegovina danas nema ozbiljan razvojni program u košarci. Mlađe selekcije su zapuštene, klubovi na rubu gašenja, a infrastruktura sramotna. Umjesto ulaganja u trenere i škole košarke, kamče se novci od javnih preduzeća. Košarkaški savez BiH postao je ogledalo svega što je pogrešno u našoj državi: nadobudni funkcioneri, lažna transparentnost, i sistem u kojem je odgovornost misaona imenica. Ako se takavn način poslovanja ne promijeni, košarka u BiH će životariti i konačno će se ugasiti.
