Slovenija bira novu vlast u atmosferi optužbi za strano uplitanje i korupciju

Slovenija ove nedjelje izlazi na parlamentarne izbore koji su, sudeći prema intenzitetu i metodama završne kampanje, odavno prestali biti samo lokalno odmjeravanje snaga. Ono što je započelo kao klasični duel između liberalnog tehnokrata i iskusnog populiste, pretvorilo se u prljavi hibridni rat u kojem se prepliću sjene izraelskih obavještajaca, curenje tajnih snimki i duboke ideološke brazde koje dijele zemlju na radničke gradove i idilična seoska imanja.

Na jednoj strani barikade stoji aktuelni premijer Robert Golob, predvodnik Pokreta sloboda (GS). Njegova retorika u finišu kampanje oslanja se na upozorenja o „orbanizaciji“ države i opasnosti od skliznuća u neliberalni model vlasti. Nasuprot njemu je Janez Janša, lider Slovenske demokratske stranke (SDS), politički veteran čije su veze s Viktorom Orbánom i krugovima oko Donalda Trumpa definisale njegovu dugogodišnju karijeru.

Posljednja istraživanja agencije Mediana, provedena neposredno pred izbornu šutnju, ukazuju na pat-poziciju. Golobov GS uživa podršku od 18,9 posto, dok Janšin SDS diše za vrat sa 18,5 procenata. S obzirom na to da je razlika unutar statističke pogreške, projekcije sugerišu da bi obje stranke mogle osvojiti po 28 mandata u parlamentu od 90 mjesta. Ključ vlasti, dakle, ne drže pobjednici, već pet manjih lista koje prelaze prag, uključujući Novu Sloveniju, Socijalne demokrate i Ljevicu.

Da bi se razumjela dubina slovenske podijeljenosti, potrebno je napustiti ljubljanske urede i krenuti u unutrašnjost. Na ulazu u Hrastnik, gradić južno od Celja, predizborni plakat SDS-a prikazuje dječaka s harmonikom uz poruku: „Biraj SDS, da bi tvoj unuk još uvijek pjevao slovenske pjesme“. To je jasna apelacija na nacionalni identitet i konzervativne vrijednosti, ali u Hrastniku ta poruka odjekuje u prazno.

Hrastnik je svijet rudara, staklara i teške industrije. Ovdje su se tokom jugoslovenskog perioda doseljavale porodice iz cijelog Balkana, stvarajući specifičan radnički ambijent u kojem socijalistički soliteri stoje uz stare rudarske nastambe. Politički puls ovog mjesta kuca snažno ulijevo; Golob je ovdje na prošlim izborima osvojio više od 45 posto glasova, dok je Janša ostao na marginama.

Gradonačelnik Marko Funkl, fokusiran na transformaciju u post-ugljarskoj eri, gradi općinske stanove po bečkom modelu i s prezirom gleda na ideološke ratove koje diktira vrh države. Za njega su stvarni problemi bezbjednost i socijalna gradnja, a ne strah od gubitka narodnog melosa.

Svega 45 minuta vožnje dalje, u opštini Šentjur, pejzaž se radikalno mijenja. Žute crkvice sa šiljastim tornjevima i rascvjetale jabuke čine kulisu onoga što mještani nazivaju „gnijezdom SDS-a“. Ovdje je desnica 2022. godine ostvarila svoj najbolji nacionalni rezultat. Lojalnost partiji ovdje je stvar tradicije, ali i ekonomskog revolta. Lokalni preduzetnici, poput Leona Mlakara, krive Golobovu vladu za previsoke poreze i zakonsko nametanje trinaeste plate, što vide kao nepodnošljivo opterećenje za privatni sektor. Gradonačelnik Šentjura, Marko Diaci, primjećuje da Slovenci žele nemoguće: surovost kapitalističkog sistema ublaženu socijalističkom zaštitom države.

Ipak, ideološka neslaganja zasjenjena su skandalom koji je kampanju odveo u sferu trilera. Slovensko pravosuđe i obavještajna služba (SOVA) potvrdili su da su operativci izraelske privatne obavještajne firme Black Cube boravili u zemlji četiri puta u posljednjih šest mjeseci. Među njima su bili Dan Zorella, suosnivač kompanije, i Giora Eiland, penzionisani izraelski general.

Vlasti ih terete za prikriveni nadzor i prisluškivanje, a Vojko Volk, državni tajnik za nacionalnu sigurnost, naveo je da su predstavnici ove kontroverzne firme boravili u neposrednoj blizini sjedišta Janšine stranke. Black Cube je globalno poznat po metodama diskreditacije političkih protivnika, a njihova umiješanost u Rumuniji, gdje su pokušali kompromitovati tužiteljicu Lauru Kövesi, služi kao mračni podsjetnik na njihove operativne domete.

Janša je, nakon prvobitnog negiranja, priznao susret s Eilandom, ali je tvrdio da su razgovarali o geopolitičkoj situaciji na Bliskom istoku, a ne o izborima. Međutim, istovremena pojava anonimnih snimki na internetu, koje navodno kompromituju visoke državne dužnosnike u korupcijskim aferama, pojačala je sumnje u koordinisanu kampanju diskreditacije.

Ovaj skandal dobio je i međunarodnu dimenziju. Francuski predsjednik Emmanuel Macron javno je upozorio na dokumentovano uplitanje trećih strana u slovenski izborni proces, pozivajući Europu na zaštitu demokratskih institucija. Golob, s druge strane, ovaj pritisak koristi kao dokaz „hibridnog rata“ koji se vodi protiv njegove vlade, djelomično i zbog činjenice da je Slovenija jedna od rijetkih članica EU koja je priznala palestinsku državu i uvela embargo na oružje Izraelu.

U atmosferi gdje su se na izbornim plakatima vješale mrtve životinje, a botovi na društvenim mrežama preplavili javni prostor dezinformacijama, povjerenje u institucije je na najnižim granama. Profesor Miha Kovač upozorava na „veliko urušavanje povjerenja u društvu“, proces koji bi mogao ostaviti trajne ožiljke bez obzira na to ko u ponedjeljak bude slavio.

Janša obećava radikalan zaokret: smanjenje finansiranja civilnog društva i medija, te čvršće vezivanje uz Budimpeštu uz prkos Briselu. Golob nudi kontinuitet proeuropske politike, ali opterećen optužbama o neefikasnosti i gušenju privatne inicijative.

Ovo nisu samo izbori za novi saziv parlamenta; ovo su izbori za dušu nacije koja se nalazi na razmeđu između radničkog Hrastnika i konzervativnog Šentjura, između briselskih hodnika i sjenovitih operacija stranih obavještajnih službi. Robert Botteri, urednik tjednika Mladina, možda je najbolje sažeo situaciju: Slovenija odlučuje želi li ostati socijalna demokratska država ili postati još jedna karika u lancu neliberalnih režima istočne i srednje Europe.

Birači u nedjelju izlaze na glasanje nakon najprljavije kampanje u modernoj povijesti zemlje. Njihov odgovor će definisati ne samo budućnost Ljubljane, već i snagu demokratskog otpora u regionu koji je pod stalnim pritiskom vanjskih aktera. Dok se harmonike s plakata utišavaju, ostaje tišina pred glasanje koja više liči na zatišje pred buru nego na demokratski mir.

IZVOR: HINA, Der Standard