Godina 2029. sve se češće spominje u evropskim političkim i vojnim krugovima kao mogući trenutak ruskog napada na NATO. Dok pojedini lideri upozoravaju na skori rat i pozivaju na ubrzano naoružavanje, dio stručnjaka smatra da je vjerovatnoća direktnog sukoba mala i da se prijetnja često preuveličava. Dodatnu nesigurnost unose i izjave Donalda Trumpa o Grenlandu, koje otvaraju pitanje hoće li Sjedinjene Države zaista stati u odbranu Evrope u slučaju krize

Godina 2029. postao je refren među evropskim političkim i vojnim liderima: trenutak kada bi Rusija mogla biti u poziciji da napadne neku zemlju NATO-a i Evropske unije. To je bliska vremenska linija, svega tri godine udaljena, možda nešto ranije ili nešto kasnije. A prijetnje Donalda Trumpa Grenlandu, teritoriji koja pripada savezničkoj zemlji poput Kraljevine Danske, samo su dodatno naglasile ranjivost istočnog krila. Ko sada može biti siguran da bi Sjedinjene Države pritekle u pomoć Evropi u slučaju hipotetičkog ruskog napada?

„Postoje vojni historičari koji kažu da smo upravo doživjeli posljednje ljeto mira“, izjavio je njemački ministar odbrane Boris Pistorius u novembru. U novogodišnjem obraćanju kancelar Friedrich Merz opisao je rusku agresiju na Ukrajinu kao „dio plana usmjerenog protiv Evrope“.

„Njemačka je takođe meta svakodnevnih sabotaža, špijunaže i kibernetičkih napada“, dodao je.

Uz povećanu potrošnju na naoružanje i ponovno uvođenje vojne obaveze, Evropljani se pripremaju za hipotetički sukob koji je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte uporedio sa svjetskim ratovima 20. stoljeća. „Mi smo sljedeća meta Rusije“, rekao je u Berlinu u decembru. General Fabien Mandon, načelnik Generalštaba Francuske, otišao je još dalje: „Moramo prihvatiti da ćemo izgubiti svoju djecu.“

Na čemu se temelji datum 2029? Da li Merz, Pistorius, Rutte, Mandon i drugi pretjeruju? Je li ova prijetnja vjerodostojna? „Datum varira jer vlade teško razlikuju ruske sposobnosti od ruskih namjera“, nedavno je u e-mailu napisao John Foreman, bivši britanski vojni ataše u Moskvi i Kijevu i stručnjak u britanskom think-tanku Chatham House. „Mnoga predviđanja zasnivaju se na pojednostavljenoj matematici: ako je potrebno x godina da se izgradi y tenkova, onda će Rusija biti spremna za napad u godini z.“

U stvarnosti, nastavlja Foreman, „američka i britanska procjena“ je da je vjerovatnoća direktnog vojnog napada na NATO mala, manja od 5%. „To, naravno, ne znači da je nemoguće.“ No NATO vojno nadmašuje Rusiju, a taj jaz će se, predviđa on, dodatno povećavati: „Rusija je zemlja u opadanju i potrebne su joj mnoge godine da obnovi svoje oružane snage.“ Dodaje i ovo: „Uzajamni strah od nuklearnog uništenja gotovo sigurno će nas održati sigurnima.“

Postoje dva suprotstavljena stava. Jedni tvrde da Rusiji nedostaju sposobnosti za pokretanje velikog napada na Evropu, što se, prema njima, vidi iz ograničenih vojnih pomaka od invazije na Ukrajinu 2022. godine. Dodaju i da Rusija nema interesa širiti osvajanja izvan Ukrajine. Drugi, pak, smatraju da postoje jasni znakovi ruskog vojnog jačanja, da takozvani hibridni rat traje već godinama i da je ponovno naoružavanje najbolji način da Evropljani odvrate ruskog predsjednika Vladimira Putina od čak i pokušaja direktne konfrontacije.

„Mislim da je malo vjerovatno da će Rusija povesti rat protiv neke članice NATO-a“, analizirao je prije nekoliko dana Carlo Masala, profesor sigurnosne i odbrambene politike na Univerzitetu Bundeswehr u Minhenu. „Ono što mi se čini vjerovatnijim jeste da će Rusija testirati saveznike.“ Na primjer, upadom u neku baltičku zemlju kako bi provjerila hoće li saveznici, a posebno SAD, stati u njenu odbranu.

Masala objašnjava da datum potencijalnog napada potječe iz NATO-ove studije iz 2023. godine, u kojoj je procijenjeno da bi, nakon završetka rata u Ukrajini, završetka koji se tada činio bliskim, Rusiji trebalo pet godina da bude u poziciji napasti NATO. Tada se počelo govoriti o 2028, a kasnije o 2029. godini.

„Ali ta procjena odgovara ruskim sposobnostima“, kaže Masala, „a ne namjerama.“ Što se tiče sposobnosti, ističe da obavještajni izvještaji „jasno navode da Rusija proizvodi više tenkova nego što joj je potrebno, da reorganizira svoju vojsku i da je stvorila tri nova vojna okruga okrenuta prema zapadu, te da ulaže u mornaricu, važan element za vođenje rata protiv pomorskih sila“.

Kada je riječ o Putinovim namjerama, Masala navodi: „Ako mu je cilj uništiti NATO, onda mu ne treba rat protiv neke zemlje NATO-a. Ono što mu treba jeste provokacija i da NATO ne aktivira Član 5.“ Taj član propisuje da je napad na jednu članicu napad na sve. Ako SAD ne bi reagirao, a Trumpova prijetnja danskom savezniku još je jedan znak, ako je ikakav bio potreban, relativne vrijednosti te obaveze zaštite, princip koji održava organizaciju bio bi obesmišljen. „[Putin] ne želi započeti rat protiv Evrope. On je želi testirati. A za to mu ne treba mnogo. Ako bi zauzeo mali grad u Estoniji ili Latviji, možda bi bilo dovoljno 10.000 ili 15.000 ljudi. Za napad na Poljsku, trebalo bi mu 100.000.“

Za zemlje s traumatičnom historijom ruskih invazija i ratova, mogućnost rata djeluje vjerovatnije. Prema anketi magazina Le Grand Continent, 77% Poljaka smatra da je rizik od napada u narednim godinama „visok“ ili „vrlo visok“. U Španiji taj postotak iznosi 49%.

„Ne vidim nijedan racionalan razlog zbog kojeg bi Rusija napala teritoriju NATO-a, jer bi to dovelo do rata s NATO-om koji Rusija ne može dobiti“, kaže Johannes Varwick, profesor međunarodnih odnosa i evropske politike na Univerzitetu Halle-Wittenberg. Varwick smatra da debata o vremenu mogućeg napada „nije ozbiljna“ i da prije svega „služi legitimiranju drastičnih programa ponovnog naoružavanja u zapadnim zemljama“.

„Čini mi se da je to način sijanja panike koji nije utemeljen na činjenicama“, primjećuje on.

Kada je riječ o namjerama, analize se također razilaze. „Vrlo smo sigurni i imamo obavještajne dokaze da je Ukrajina samo odskočna daska za [Rusiju] na njenom putu prema Zapadu“, izjavio je u junu Bruno Kahl, odlazeći šef BND-a, njemačke vanjske obavještajne službe. Suprotno tome, general Kaupo Rosin, njegov estonski kolega, rekao je za televizijsku mrežu ERR: „Ono što danas vidimo jeste da Rusija trenutno nema namjeru napasti nijednu od baltičkih država niti NATO.“

Rosin je primijetio promjenu u ponašanju Moskve, koju je pripisao snažnoj reakciji saveznika na incidente hibridnog ratovanja protiv Estonije, Poljske i drugih zemalja. Odvraćanje, prema ovom gledištu, djeluje, a evropsko ponovno naoružavanje jedino je osiguranje protiv rata. Sjedinjene Države više nisu jedina opcija, što se vidi na primjeru Grenlanda. „Evropa se drži uvjerenja da će, ako se pojavi opasnost, NATO djelovati, ali niko zapravo nikada nije vidio savez na djelu“, rekao je ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelensky prošle sedmice u Davosu. „Ako Putin odluči zauzeti Litvaniju ili napasti Poljsku, ko će odgovoriti?“

IZVOR: El Pais