Kaže da se tokom ove godine ništa revolucionarno nije dogodilo, ali je došlo do gotovo apokaliptičnog ubrzanja stvari kojima smo već svjedočili. Na grčkom, apokalipsa znači otkrivenje. Ono što je bilo latentno sada je izašlo na vidjelo: niz političkih i korporativnih predatora s vrlo različitim interesima konvergira ka jednom cilju: žele se riješiti svega što ograničava njihovu moć – pravila, sudija, institucija.

Giuliano da Empoli (Pariz, 52) godinama je pratio promjene u moći. Nakon romana “Čarobnjak Kremlja”, inspirisanog Vladislavom Surkovom, Putinovim savjetnikom za odnose s javnošću , ove godine je objavio “Sat predatora”, knjigu eseja o svijetu u kojem se demokratije suočavaju s opasnošću novog saveza između velikih tehnoloških kompanija i novih populizama. Italijansko-švicarski pisac i politikolog predsjedava proevropskim think-tankom Volta i profesor je na Pariškom institutu za političke studije. Razgovor za El Pais održan je u francuskoj prijestolnici, nekoliko dana prije kraja godine koja je preoblikovala geopolitički pejzaž.

Kaže da se tokom ove godine ništa revolucionarno nije dogodilo, ali je došlo do gotovo apokaliptičnog ubrzanja stvari kojima smo već svjedočili. Na grčkom, apokalipsa znači otkrivenje. Ono što je bilo latentno sada je izašlo na vidjelo: niz političkih i korporativnih predatora s vrlo različitim interesima konvergira ka jednom cilju: žele se riješiti svega što ograničava njihovu moć – pravila, sudija, institucija.

“Evropa, svijet izgrađen na pravilima i kontroli i ravnoteži, nalazi se na meti. Za naš kontinent, ovo je neviđeni izazov”, kaže da Empoli.

Kaže da je on „pisar umiruće civilizacije“. Nije to kraj svijeta, ali možda će biti kraj liberalne demokratije. Čak i ako Trump ode sutra, pogrešno je vjerovati da ćemo se vratiti na staro. Svijet od jučer se nikada neće vratiti.

Poredeći Trumpa, Putina ili Meloni sa renesansnom porodicom Borgija, da Empoli ukazuje na to da se, kao i u tim vremenima, nasilje i uvrede ponovo nagrađuju.

“Nasilje u politici nije nužno loše: verbalna agresija koja je karakterizira uspijeva obuzdati ili spriječiti fizičko nasilje. Politika je ono što omogućava ljudima sa suprotstavljenim idejama i različitim interesima da izbjegnu međusobno ubijanje. Ali ovaj ciklus se pokazuje nasilnijim nego inače. A mi Evropljani smo loše pripremljeni za bitku: naši lideri su formirani u mirnim vremenima, što nije zahtijevalo posebnu hrabrost. Sada to počinje biti neophodno”, objašnjava pisac.

Prema njegovim riječima, generacija evropskih političara koja je svjedočila padu Berlinskog zida: Mitterrand, Kohl, Felipe González…, nisu sve uradili kako treba, ali su uspjeli donijeti historijske odluke. Današnji evropski lideri nisu spremni za ovu faznu promjenu. Muče se s ažuriranjem svog softvera. Moraju se prebaciti s menadžmenta na politiku.

“Vidim samo dvoje evropskih lidera koji su istinski angažovani u evropskoj politici, svaki na svoj način: Giorgia Meloni i Pedro Sánchez. Ali nijedno od njih ne utjelovljuje evropsko liderstvo sposobno da se suprotstavi Trumpu, Putinu ili tehnološkim gigantima”, kaže da Empoli.

Ideja Evrope, prema njegovim riječima, danas izgleda vrtoglavo je i pomalo distopijski. Vođe koje žele da se uzdignu drže se pitanja Rusije jer je to najlakše: mobilizirati se kroz strah. Ali ne može se sve svesti na rat ili ograničiti ideju Evrope na služenje vojnog roka za odlazak na front u Estoniju. Prava opasnost nije toliko ruska invazija koliko to da se završi s većinom krajnje desničarskih vlada na naoružanom kontinentu.

Mnogo opsanije od svega je politički uspon velikih tehnoloških kompanija, smatra da Empoli. One više nisu samo kompanije: one predlažu novi model upravljanja i ideološki projekat koji uključuje demontiranje liberalne demokratije kakvu poznajemo. Podređivanje ekonomskih elita političkoj moći, čak i najgoroj vrsti, dio je historijske normalnosti. Sjetite se Hitlera 1933. godine… Ali ovdje postoji nešto uznemirujuće: ove kompanije utjelovljuju političku moć same po sebi. One ne samo da dominiraju ekonomijom, već i utiču na to kako vidimo svijet, kako razmišljamo i kako želimo.

“Model upravljanja ovim kompanijama, u svom sadašnjem obliku, je totalitaran u strogom smislu: upravljanje velikim masama ljudi putem podataka i nedemokratskih procesa. Postoje nijanse, ali postoji ambicija za potpunom kontrolom koja je opasnija od Trumpovog nekontrolisanog autoritarizma”, kaže pisac.

Osvrćući se na slučaj kada je Benjamin Netanyahu u septembru u UN-u obećao da će “završiti posao” u Gazi, da Empoli je kazao kako je opsjednut odnosom između simboličkog i fizičkog nasilja, te je taj odnos objasnio na Netanyahuovom slučaju: “Netanyahu je 1996. godine bio prvi izraelski političar koji je uveo verbalnu brutalnost u izborne kampanje. Suočio se s nedodirljivom figurom poput Šimona Peresa, kojeg je pokušao uništiti neviđenim verbalnim nasiljem u kontekstu svoje zemlje. Trideset godina kasnije, krajnji rezultat je neobuzdano nasilje kojem danas svjedočimo. Kada politički sistemi degradiraju i postanu toliko nasilni, čak i ako je to u početku samo riječima, povećava se vjerovatnoća da će se sve završiti fizičkim nasiljem. I to me užasava”.

On je mišljenja da se politika prebacila u područje zabave i sada funkcionira na sličnim principima. Pogledajte Trumpove skupove, koji su poput stand-up komičarskih predstava. Zabavni su dok ne postanu nasilni. U Italiji to postoji već decenijama: ne zaboravimo Berlusconija…

“Kada sam prošle godine pisao svoju knjigu, rekao sam da je politika danas usporediva sa serijama: 10% Zapadno krilo – herojski dio -, 15% Kuća od karata – makijavelistički dio – i 75% Veep – Potpredsjednik SAD-a : površnost, taština, apsurd i zabava. Sada je gotovo sve Potpredsjednik SAD-a. Ništa nije ostalo od Aarona Sorkina”, kaže da Empoli.

U novoj knjizi spominje “Sat Sudnjeg dana”, metaforu koja označava koliko je svijet blizu globalnoj katastrofi koja bi nastupila u ponoć. Koliko sati danas pokazuje taj sat?

“Fizičari uključeni u Projekt Manhattan, koji su izgradili atomsku bombu, rekli su da je minuta i po prije ponoći. Sada prelazimo prag, ulazimo u drugačiji svijet. Ono što dolazi bit će sasvim drugačije čovječanstvo. Ko će nama vladati? Skupština sastavljena od šest biznismena, grupe američkih neofašista i Kineske komunističke partije? U svakom slučaju, nisam vam odgovorio o vremenu, ali shvatit ćete da je skoro ponoć”, zaključuje da Empoli.