Dr. Abbas Yahya, ugledni je učač ilahija i profesor na Trakijskom univerzitetu u Edirneu u Turskoj, gdje predaje vjersku muziku. Baštinik je bogate tradicije duhovne muzike Balkana. Rođen u Tetovu, s korijenima u albanskoj i turskoj kulturi, Yahya je kroz svoje obrazovanje u Sarajevu i Izmiru, te doktorat na Univerzitetu Marmara u Istanbulu, izgradio jedinstven pristup ilahijama, spajajući džamijsku i tekijsku muziku. Njegov rad na očuvanju i notiranju oko 950 ilahija, zajedno s projektima poput Evlada Fatih’ten Balkan Sesleri i bektašijskih nefesa, svjedoči o posvećenosti očuvanju kulturnog naslijeđa muslimana Balkana.
Dr. Abbas Yahya, ugledni je učač ilahija i profesor na Trakijskom univerzitetu u Edirneu u Turskoj, gdje predaje vjersku muziku. Baštinik je bogate tradicije duhovne muzike Balkana. Rođen u Tetovu, s korijenima u albanskoj i turskoj kulturi, Yahya je kroz svoje obrazovanje u Sarajevu i Izmiru, te doktorat na Univerzitetu Marmara u Istanbulu, izgradio jedinstven pristup ilahijama, spajajući džamijsku i tekijsku muziku. Njegov rad na očuvanju i notiranju oko 950 ilahija, zajedno s projektima poput Evlada Fatih’ten Balkan Sesleri i bektašijskih nefesa, svjedoči o posvećenosti očuvanju kulturnog naslijeđa muslimana Balkana.
Albanski i turski jezik bili su prisutni u obitelji u kojoj se rodio Abbas Yahya, po ocu Turčin, po majci albanskoga roda. Bosanski jezik je naučio jer je dvije godine studirao na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu. Kada je počeo rat, morao je nastaviti studije u Turskoj. Govori bosanski, ali ponekad, kada govori turski, može se primijetiti malo falsa, kako se kaže na turskom.
Abbas Yahya bio je u Bosni u trenutku kada je scena ilahija bila dio nacionalnog buđenja Bošnjaka, u sam osvit demokracije. Vraćalo se nešto što je dugo bilo zaboravljeno i potiskivano, bio je sudionik događanja u jeku bošnjačkog nacionalnog zrenja:
„Počeo sam s ilahijama još kao mali, moj babo i majka su ih učili. Počeli smo u Isa-begovoj medresi u Skoplju, a kada sam došao u Sarajevo, tu je počelo izvorno učenje ilahija u tekijama i džamijama. U Sarajevu smo počeli ići s horovima u Tabački mesdžid, ali i pjevati sa bendovima. Tu smo učili i još više zavoljeli ilahije i kaside.Kada sam otišao u Tursku, počeo sam se profesionalno baviti muzikom. Studirao sam na teološkom fakultetu, ali i na muzičkoj akademiji u Izmiru, gdje sam učio duhovnu muziku. Učio sam solfeđo, različite ritmove, mekame, i počeo sam svirati na neju kod profesora Aziza Džana. Počeo sam se baviti ‘tasavufskom muzikom’ i nastupati na koncertima.“
Nakon završetka fakulteta, odlazi na Univerzitet Marmara u Istanbulu, gdje magistrira i doktorira, a sada predaje na Trakijskom univerzitetu u Turskoj.
„Ilahije su samo jedna forma duhovne muzike koja se dijeli na džamijsku i tekijsku muziku. Džamijska i tekijska muzika imaju različite forme. Ilahije su duhovne pjesme koje ulaze i u džamijsku i u tekijsku formu, to je forma koja se učila vjekovima na Balkanu, tako da istu terminologiju nalazimo kod Albanaca, Turaka i Bošnjaka, npr: ašk i hakikat. Ti stari termini ilahije povezuju u isti krug, kroz vjekove su bili veza među muslimanima na Balkanu, preko njih smo upoznavali i učili turske ilahije u tekijama i džamijama. Iako možda ne znamo turski jezik, jednako učimo turske, albanske i bosanske ilahije. Ukratko, ilahije su forme koje nas, muslimane na Balkanu, spajaju. Stare ilahije imaju univerzalnu islamsku terminologiju, imamo hak, imamo ašk, ašik, hakikat koji vole ašici – oni koji idu tim putem. Njihov put je tevhid – spominjanje Boga, jedinstvo Boga i slično“, pojašnjava Abbas Yahya.
Iako voli izvoditi ilahije, tek povremeno nastupa, ali Abbas Yahya nastupe nije komercijalizirao, krenuo je akademskim putem:
„Na Balkanu smo sabrali oko 950 ilahija po tekijama i džamijama. Sve smo ih notirali. U Turskoj nam je Ministarstvo kulture pružilo podršku za taj rad. Izradili smo dvije knjige: Evlada Fatih’ten Balkan Sesleri. Tu su ilahije na albanskom, bosanskom i turskom jeziku. Slušali smo kako su se učile, a zatim smo ih zapisali u note. Ima ih i na arapskom jeziku, što nazivamo şugul – arapske ilahije komponovane po turskim mekamima, poput Rast, Uşşak, Hijaz, Bajati, Seğa i druge. Sada radimo na trećem projektu naziva Bektašijski nefesi. Nefesi su druga forma duhovne muzike, specifična za bektašijski tarikat. Imamo oko 350 nefesa, i ako Bog da, uskoro ćemo finalizirati taj projekat uz podršku JTB-a iz Turske.“
Sufizam, odnosno tesavvuf, ozbiljna je nauka, ali mnogi je na Zapadu doživljavaju kroz neku vrstu new age prizme. Nepoznata ostaje živa tradicija tesavvufa, koja živi u Bosni, Srbiji, Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, Albaniji i dalje. Zapad kao da ne razumije šta ima u svom krilu, a ovu tradiciju pripisuje nekom dalekom Orijentu.
„Islamska vjera je vjera tolerancije, a sufizam i tesavvuf su upravo to – tolerancija. Ne gleda na ljude po boji kože ili naciji, već na čovjeka kao Božje stvorenje. Tesavvuf je put tolerancije i umjetnosti. Islam se na Balkanu širio kroz toleranciju, ljubav prema čovjeku, prirodi i svemu što je Allah stvorio. Kada volite sliku, volite i slikara koji ju je stvorio. Ne možete voljeti Michelangela, a ne voljeti njegovo djelo. Sufizam voli sve što je Bog stvorio, i to je bila motivacija za uspjeh.Ilahije koje učimo nose poruku ljubavi prema čovjeku, prirodi i Bogu, nisu pravile razlike između ljudi. Islam je vjera tolerancije, ljubavi i umjetnosti koja voli ljepotu. Imamo i hadis: Allah je lijep i voli ljepotu“, zaključuje Abbas Yahya.
