“Svjedočimo javnim nastupima u kojima se cijeli jedan narod, u ovom slučaju Bošnjaci, vrijeđa, omalovažava i gotovo otvoreno zastrašuje”, rekao je saborski zastupnik Armin Hodžić za saborskom govornicom oštro upozorivši na umanjivanje uloge pripadnika bošnjačke manjina u odbrani Hrvatske i pozvao na odgovornost u javnom govoru. Sporne poruke Ante Prkačina nazvao je neodgovornima i neetičnima te poručio da se bošnjačka manjina u Hrvatskoj neće dati stigmatizirati.

Na 9. sjednici Hrvatskog sabora (11. saziv) zastupnik Armin Hodžić govorio je o pogoršanju odnosa Hrvata i Bošnjaka i upozorio da se napetosti sve češće reflektiraju i na Bošnjake koji žive u Hrvatskoj.

“Danas želim progovoriti o temi koja se u hrvatskom političkom prostoru često spominje ali bojim se pomalo usputno a sve manje je ljudi koji iskreno proživljavaju tu temu. Govorit ću o odnosima Hrvata i Bošnjaka koji doživljavaju jednu od lošijih epizoda u svojoj povijesti sa posebnim osvrtom kako se to reflektira na Bošnjake u Hrvatskoj.”

Hodžić je poručio da dvije zajednice stoljećima dijele prostor i sudbinu te da se stabilnost ne može graditi bez međusobnog poštovanja. Upozorio je da sukobi, optuživanja i podizanje tenzija ne štete samo odnosima dvaju naroda, nego i širem političkom interesu Hrvatske u regiji.

“Jer istina je jednostavna: kad surađujemo, jačamo i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu; kad se svađamo, otvaramo vrata onima koji ne žele ni stabilnu Bosnu i Hercegovinu ni snažnu Hrvatsku. Zato ovdje jasno kažem: dobri odnosi Hrvata i Bošnjaka nisu samo emotivna tema, nego strateški interes Republike Hrvatske.”

U nastavku izlaganja upozorio je na retoriku koja se, kako tvrdi, posljednjih dana intenzivirala u javnom prostoru, a koja Bošnjake prikazuje kao kolektivni problem. Naglasio je da ne govori o legitimnim političkim kritikama ili neslaganjima oko modela rješenja u Bosni i Hercegovini, nego o porukama koje ponižavaju i zastrašuju.

Po njegovim riječima, problem nastaje kada se politički sukobi iz Bosne i Hercegovine preslikavaju na bošnjačku manjinu u Hrvatskoj, pa se ljudi koji ovdje žive i rade počinju doživljavati kroz prizmu tuđih prijepora. Ocijenio je da takav diskurs kratkoročno može donositi vidljivost u medijima, ali dugoročno razgrađuje povjerenje, otežava suradnju dviju država i stvara osjećaj nesigurnosti među građanima.

“Svjedočimo javnim nastupima u kojima se cijeli jedan narod, u ovom slučaju Bošnjaci, vrijeđa, omalovažava i gotovo otvoreno zastrašuje. Ne govorim ovdje o legitimnoj političkoj kritici. Ne govorim o raspravi o modelima i rješenjima.”

Kao posebno neprihvatljivim ocijenio je istupe u kojima se Bošnjake etiketira i zazivaju prijeteći scenariji, ističući da takve poruke prelaze granicu političke polemike i postaju govor koji normalizira neprijateljstvo.

“Govorim o onome što je suštinski neprihvatljivo: o retorici koja Bošnjake opisuje kao lažljivce i koja govori o tome da bi ‘u nekom novom ratu prošli gore’. I to govori čovjek koji je ne tako davno sjedio u ovim klupama. A izgovara to u jednoj od najgledanijih bosanskohercegovačkih emisija.”

U raspravi se posebno zadržao na pokušajima umanjivanja doprinosa Bošnjaka u Domovinskom ratu manipuliranjem brojkama, upozorivši da takve tvrdnje nisu samo netočne nego i duboko neetične jer vrijeđaju uspomenu na poginule i njihove obitelji.

“Kada netko olako kaže da ‘nije poginulo 1.100 nego 200’, on ne vodi raspravu o statistici, on vrijeđa uspomenu na ljude koji su dali život za Hrvatsku. Jer iza svake te brojke stoji ime i prezime, stoji obitelj, stoji majka koja je zaplakala, stoji dijete koje je odrastalo bez oca.”

Hodžić je naglasio da je odbrana Hrvatske bila zajednički napor te da negiranje doprinosa manjina ostavlja dugotrajne posljedice na osjećaj dostojanstva branitelja koji dolaze iz manjinskih zajednica.

“Hrvatska je stvorena na zajedništvu svih njezinih građana. U njenoj odbrani sudjelovali su ljudi različitih vjera i nacija, a krv prolivena za ovu zemlju ne dijeli se po etničkim rubrikama. Naravno da su veliku većinu te odbrane činili Hrvati, smiješno je to uopće i govoriti jer se podrazumijeva. Međutim budimo svjesni osjećaja koji se izaziva u svakom branitelju pripadniku manjine kada se negira njegova uloga i doprinos.”

Kao osobni i simbolički primjer naveo je posjet roditeljima Šefika Pezerovića, prvog poginulog Bošnjaka u Domovinskom ratu, te podsjetio na okolnosti njegove smrti i na činjenicu da obitelj, kako je rekao, nije dočekala pravdu.

“Nedavno sam posjetio roditelje Šefika Pezerovića, za one koji ne znaju, prvog poginulog Bošnjaka u Domovinskom ratu. Čovjeka koji je sa 23 godine kao dragovoljac i djelatnik MUP-a priključio se odbrani Republike Hrvatske. Teško ranjen zarobljen je u Kuljanima gdje je mučen i ubijen. Nažalost, njegova obitelj nije dočekala niti pravdu jer su njegovi ubojice zbog pravosudne proceduralne pogreške prije par godina pušteni na slobodu.”

U tom kontekstu rekao je da se uloga Bošnjaka u Domovinskom ratu ne smije pretvarati u “dnevnopolitičku potrebu obračuna” zbog aktualnih prijepora u Bosni i Hercegovini. Poručio je da neće šutjeti na difamacije Bošnjaka u Hrvatskoj i da takvu retoriku smatra “crvenom linijom”.

“Možemo se neslagati, možemo i raspravljati, ne moramo se ni voljeti ali osobno neću šutjeti na ovakve oblike difamacije Bošnjaka u Hrvatskoj.”

Hodžić je potom rekao da poruku upućuje Anti Prkačinu, “i svima koji misle da je ovo prihvatljiv stil javnog djelovanja”, te upozorio na pokušaje da se preko napada na Bošnjake gradi javna ili politička relevantnost. Pozvao je da se takvi istupi potisnu na margine društva.

“Nećete preko leđa Bošnjaka graditi svoju relevantnost niti ćete svojim difamacijama poremetiti ono što je prirodno. Nećete umanjiti značaj i doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu niti hrvatskom društvu općenito. Nećete od Bošnjaka napraviti radikale niti uništiti našu želju i opredjeljenost da Republiku Hrvatsku gradimo zajedno po mjeri svih njenih građana.”

Zaključno je pozvao na napor svih društvenih aktera da se fokus vrati na pozitivne aspekte suradnje i budućnosti, naglasivši da je bošnjačka manjina u Hrvatskoj, kako je rekao, usmjerena prema afirmativnim sadržajima i izgradnji mostova.

“Da bismo poboljšali ukupne odnose i naroda i država potreban je napor svih dionika u društvu da ovakve pojedince i izjave pomaknemo na margine, a okrenemo se pozitivnim aspektima naše suradnje i budućnosti. Orjentacija bošnjačke manjine u Hrvatskoj u potpunosti je bila i biti će okrenuta prema afirmativnim stvarima koje će u konačnici biti mostić ka boljim odnosima.”