Prijedlog nije samo licemjeran, već je i opasan, a na tragu je onoga na što smo preko dvije godine upozoravali, priznavanja promjene granica silom, rezultata ilegalne agresije i time rušenja međunarodnog pravnog i sigurnosnog poretka, Povelje UN, Povelje OESS-a i svih principa proizašlih na međunarodnoj sceni nakon katastrofe Drugog svjetskog rata. Takvo urušavanje međunarodnog poretka odmah će imati posljedice na sigurnost i teritorijalni integritet mnogih država, posebno labilnih poput Bosne i Hercegovine

Administracija Donalda Trumpa očito je, u svojim mirovnim prijedlozima sluša želje jače strane. Nakon najnovijeg prijedloga za mir u Ukrajini koji su odmah odbacili Evropska unija i Ukrajina, a koji je sačinjen direktnim razgovorima američkih i rusijanskih pregovarača, bez učešća napadnute države, potpuno je jasno da je on sklepan uz poštivanje želje agresora, sa licemjernim „ustupcima“ Ukrajini.

Dakle, prijedlog nije samo licemjeran, već je i opasan, a na tragu je onoga na što smo preko dvije godine upozoravali, priznavanja promjene granica silom, rezultata ilegalne agresije i time rušenja međunarodnog pravnog i sigurnosnog poretka, Povelje UN, Povelje OESS-a i svih principa proizašlih na međunarodnoj sceni nakon katastrofe Drugog svjetskog rata. Takvo urušavanje međunarodnog poretka odmah će imati posljedice na sigurnost i teritorijalni integritet mnogih država, posebno labilnih poput Bosne i Hercegovine.

Dodatno razoružavanje Ukrajine koji predviđa ovaj plan čini ju ranjivom za daljnja agresivna prisizanja iz Moskve koja nije krila velikodržavne težnje za „ujedinjenjem Velike, Male i Bijele Rusije, što je sam vožd iz Kremlja ponovio nekoliko puta od početka agresije. EU je ipak skupila hrabrosti da se ovome ludilu suprotstavi i očekuje se njezin uravnotežen kontraprijedlog, a i prevrtljivi i nepredvidivi Trump također je reterirao, barem verbalno, dajući za pravo Ukrajini i Evropi da interveniraju u plan i ne insistirajući na nekom četvrtku kao krajnjem roku za prihvat plana. U

Plan EU koji je „procurio“ je znatno povoljniji za Ukrajinu, iako predviđa pregovore o teritoriji, što je sa stajališta umirućeg međunarodnog prava vrlo opasno jer predviđa pregovore u vezi sa teritorijom koju je okupirala i anektirala Rusija, dakle legalizira otimanje teritorije silom, a glavna mu je preokupacija garancija sigurnosti Ukrajini (čitaj Evropi) te mogućnost ulaska Ukrajine u NATO, što Rusiji predstavlja crvenu krpu.

Sada je valjda svima, pa i članicama Vijeća sigurnost, njih 13, od čega tri stalne) i koje su 17. novembra glasale za američki prijedlog Rezolucije o mirovnom planu za Gazu jasno kako niti ovaj američki mirovni plan, kako smo također upozoravali, nije ništa drugo doli slušanje naloga i želja jače strane, Izraela i načinjen je bez ikakvih konzultacija sa palestinskom stranom.

Rezolucija Vijeća sigurnosti UN samo je preslika objavljenih stavaka Trumpovog plana, pati od istih nedostataka, nedorečenosti i nejasnoća što samo, poput plana za Ukrajinu, otvara mogućnost nastavka agresije, a u palestinskom slučaju i genocida. Autorizirala je prijelaznu vlast preko Mirovnog odbora i međunarodne stabilizacijske snage, ali nije regulirala tranzicijsku tehničku vladu koja je bila sastavni dio plana, sve pod pretpostavkom da su plan prihvatile obje strane. Izrael očito je, nije.

Barem teorijski, ove međunarodne snage (još je nepoznato iz kojih zemalja) će sarađivati sa Izraelom i Egiptom na demilitarizaciji Gaze, i to samo onog dijela do žute linije, u prvoj fazi, bez izraelskih rokova za potpuno povlačenje, i na uspostavi palestinskih policijskih snaga koje neće biti dijelom čak niti palestinske autonomije, osiguranju granica (kojih, uz žutu liniju?). Dakle, Palestinska teritorija bez vlastite vojske i uz nejasne garancije za bilo što, osim „uvjete za put u državnost“. Iako su ti uvjeti davno zacrtani Sporazumom iz Osla 1993. koje je Izrael uništio svojim ponašanjem nakon 1995. Zapravo, te snage bi trebale preuzeti lavovski dio sigurnosnih odgovornosti od Hamasa.

Ako je vjerovati ičemu što dolazi iz usta američkih dužnosnika, Azerbajdžan, blizak saveznik Izraela i Indonezija u kojoj Izrael ima vrlo jak uticaj, su ponudili svoje trupe. Tu su Egipat i Katar. Da je stvarno lakovjerno uzimati za ozbiljno američke dužnosnike pokazuje i demanti emiratskog šefa diplomatije koji je opovrgnuo učešće UAE međunarodnim stabilizacijskim snagama. Izrael je već odbacio mogućnost da Turska pošalje svoje trupe. 

Rusija se sustegla glasanja iz dva razloga: prvi je Trumpov (čitaj rusijanski) prijedlog za mir u Ukrajini koji je objavljen par dana poslije o kojem su dvije strane tajnom diplomatijom pregovarale od susreta Trumpa i Putina u Aljasci i drugi je izbjegavanje optužbe da ne podržava mirovni proces u Palestini. Kina se, pak, principijelno ogradila od rezolucije jer je potpuno, baš kao i u ukrajinskom slučaju, isključila palestinsku stranu, osim u obavezi Hamasa da se razoruža kao i izostanak uloge UN-a te bojazni od nedefinirane uloge i mandata međunarodnih stabilizacijskih snaga koje su ovlaštene demilitarizirati Gazu.

Rusija je prethodno predložila vlastiti prijedlog Rezolucije koja je bila „inspirirana američkim“. Rusijanski prijedlog je tražio da generalni sekretar UN-a bude uključen u identifikaciju opcija za učešće u međunarodnim stabilizacijskim snagama koje je usvojena Rezolucija potvrdila, ali ih nije definirala dalje od smušenog Trumpovog plana. Rusija nije niti spomenula tzv. Mirovni odbor na čelu s Trumpom čija je uloga vrlo nejasna jer se, po planu postavlja kao nadzorno tijelo predviđenoj privremenoj tehničkoj administraciji nad Gazom, posebno u smislu financija, a po Rezoluciji kao upravljačko tijelo.

Zanimljivo je kako je ta „sitnica“ ispuštena iz Rezolucije. Vjerovatno zbog teksta u kojem se navodi da članice UN mogu učestvovati u radu Mirovnog odbora kojem će predsjedati sam Narančasti. Usvojena Rezolucija nema nikakvih vremenskih rokova, nikakve naznake provedbenog plana… Kako će se takva rezolucija implementirati, osim nikako, što otvara mogućnost Izraelu da pojača stalno, smrtonosno kršenje primirja i to konačno pretvori u novu, pogubnu agresiju. Jer, stalna izraelska kršenja primirja koja rezultiraju ubojstvima palestinskih civila, pa i djece, ne suočavaju se niti sa kritikama, a kamoli sankcijama koje Trumpov plan, kao uostalom niti Rezolucija Vijeća sigurnosti nisu predvidjeli.

Nekažnjivost, pa čak niti osude ubijanja civila tokom primirja cionističkom entitetu daju nova krila. Hamas je objavio da cionistička vojska stalno pomjera tzv. žutu liniju vojnog razgraničenja na koju se trebala povući i time, „u miru“ zauzima nebranjene dijelove teritorije pod palestinskom kontrolom. Podsjeća li to na Rezoluciju Vijeća sigurnosti o Srebrenici, a posebno na njezinu provedbu uoči genocida, jula 1995. U skladu sa mirovnim planom i kopijom njegovih dijelova koji se nazivaju Rezolucijom, jedino što Palestincima preostaje je da apeliraju na posrednike u prekidu vatre, Tursku i SAD da interveniraju.

Ministarstvo zdravstva u Gazi je objavilo da je od stupanja primirja na snagu ubijeno 312 Palestinaca, dok je agresorska vojska objavila da su poginula njezina tri vojnika. Istovremeno, sada, radi Trumpovog mirovnog plana koji to nije, kao niti ukrajinski, pažnja svjetske javnosti, a posebno medija daleko je od naseljeničkog besprizornog nasilja nad Palestincima na Zapadnoj obali i u Istočnom Kudsu koje jako eskalira od stupanja prekida vatre u Gazi na snagu. Također, Izrael nastavlja i nesmetano i nekažnjeno bombardiranje Južnog Libanona, ubijajući civile i održavajući svoju ratnu mašineriju, odnosno svoju ekonomiju rata.

Kukavna vlast Palestinske autonomije na Zapadnoj obali, pozdravila je Rezoluciju, a to je, prema Reutersu, bio uvjet pod kojim je Rusija pristala ne upotrijebiti pravo veta, odnosno suzdržati se od glasanja. Hamas je odbacio rezoluciju, ponovivši da se neće razoružati, da je pristao predati vlast, ali ne i oružje dok god se ne ostvari Palestinska država, što odmah znači da će doći u vojni sukob sa jedinicama iz muslimanskih zemalja koje će činiti Međunarodne stabilizacijske snage.

To je recept za katastrofu. Hamas je ukratko saopćio da Rezolucija nameće međunarodni pokroviteljski mehanizam nad Pojasom Gaze koji odbacuju i narod i sve stranke. Na tragu „mogućeg puta Prema palestinskoj državnosti“, iz Trumpovog plana govorio je i američki ambasador u UN, podcrtavši da se time postižu ciljevi oslobođenja Gaze od Hamasovog stiska i sjene terora (kojeg i čijeg terora?).              

Postavlja se pitanje: je li arapska i muslimanska podrška ovome rezultat pritisaka ili trgovine? Šta za podršku ovakvom nakaradnim planu dobivaju ključni igrači tzv. Bliskog istoka, Turska i Saudijska Arabija, a što Egipat? Je li na tragu istini Avigdor Liberman, jedan od naseljenika iz Rusije, šef ekstremne stranke Israel Bejtenu koji se suprotstavio Rezoluciji, optuživši Netanyahuovu vladu da je pristankom na američki mirovni plan učinila pogrešan potez koji je doveo do palestinske države, saudijskog nuklearnog programa i F-35 borbenih aviona za Tursku i Saudijsku Arabiju. Cionistički premijer Natanyahu, optuženik za zločin genocida, nedavno je izjavio u tamošnjem parlamentu da rat nije završen i da će Hamas biti razoružan, na ovaj ili onaj način, lagan ili težak.

Na koncu, ponašanje američke administracije oko plana za Ukrajinu pokazuje da je mnogo toga na kocki, nesigurno i podložno naglim promjenama, a ova Rezolucija Vijeća sigurnosti ne bi bila prva koja nije provedena ili je provedena samo parcijalno. Treba se, ponavljamo, prisjetiti Rezolucije o sigurnim zonama u Bosni i Hercegovini.