Autorica je kazala da je knjiga nastala iz želje i potrebe da se na jednom mjestu cjelovito sagleda rukopisna tradicija na orijentalnim jezicima.
Knjiga “Naučno i kulturno naslijeđe BiH – Rukopisna baština na orijentalnim jezicima” autorice dr. Dželile Babović promovisana je danas u Sarajevu, u organizaciji Orijentalnog instituta u Sarajevu i Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića.
Djelo donosi cjelovit pregled rukopisnih djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku nastalih i korištenih na prostoru Bosne i Hercegovine od 15. do kraja 19. i početka 20. stoljeća, obuhvatajući različite naučne oblasti, književnost i umjetnost.
Autorica je kazala da je knjiga nastala iz želje i potrebe da se na jednom mjestu cjelovito sagleda rukopisna tradicija na orijentalnim jezicima.
“Riječ je o rukopisnim djelima na arapskom, turskom i perzijskom jeziku koja su nastajala od 15. do kraja 19. pa i početka 20. stoljeća i koja obuhvataju sve naučne oblasti, književnost i umjetnost. Što se tiče nauka, prema klasifikaciji u osmanskom periodu koji odgovara periodu obrađenom u knjizi, to su islamske nauke, prirodne, humanističke i društvene, kao i književnost i umjetnost u koju spadaju kaligrafija i muzika. Sve su to oblasti kojima su se naši ljudi na ovim prostorima bavili i za koje su se interesirali”, kazala je dr. Babović.
Dodala je da su rukopisna djela kojima se bavila pokazatelj naučnih interesa, čitalačkih navika i kulturnih obrazaca po kojima je živjelo bosansko društvo u periodu osmanske vladavine. Istakla je da su islamske nauke imale istaknuto mjesto.
“Naši ljudi su čitali velikane perzijske klasične književnosti, ali i naše narodne pjesnike koji su svoju poeziju zapisivali u zbirkama. To pokazuje širok obuhvat tema kojima su se bavili oni koji su se zanimali za knjigu i znanje – istakla je.
Autorica je naglasila da se studija temelji na građi koja se nalazi u deset javnih baštinskih ustanova u Bosni i Hercegovini, čije su rukopisne zbirke digitalizirane i katalogizirane.
U o ovm djelu identificiraju se rukopisni kodeksi u bosanskohercegovačkim fondovima, njih više od 13.000, što je naročito važno imajući u vidu da su mnogi fondovi pretrpjeli oštećenja i stradanja. Studija pokazuje da je prostor Bosne i Hercegovine, iako na margini Osmanskog carstva, bio živ duhovni ambijent u kojem su se djela prepisivala, komentarisala i nastajala nova, koja su imala posebnu vrijednost u hijerarhiji pisanog naslijeđa, prenosi Preporod.
