Suđenje Atifu Dudakoviću godinama tapka u mjestu, u procesu koji sve više liči na čekanje biološkog epiloga, ne sudi se samo jednom generalu, nego se kroz konstrukciju „udruženog zločinačkog poduhvata“ pokušava kriminalizirati sama ideja odbrane Bosne i Hercegovine i uloga Petog korpusa Armije RBiH

Već godinama pred Sudom Bosne i Hercegovine traje suđenje za koje svi akteri znaju da ga je nemoguće dovesti do kraja na način koji bi zadovoljio i minimalne kriterije i pravde i pravičnosti. Optuženi je teško bolestan, onkološki pacijent, s ozbiljnim neurološkim i kardiološkim komplikacijama. Atif Dudaković nije sposoban da prati sudski postupak, da razumije optužbe, da komunicira sa braniocima i da aktivno učestvuje u vlastitoj odbrani. To nije politička tvrdnja niti javna interpretacija. To je medicinska činjenica.

Vještaci medicinske struke zaključili su da Atif Dudaković, koji je optužen za zločine na području više krajiških opština, nije sposoban za suđenje zbog zdravstvenih razloga. “U ovakvom stanju nije sposoban aktivno pratiti i učestvovati u sudskom postupku, kao ni adekvatno komunicirati s braniocem i kreirati odbranu”, kazao je neuropsihijatar Rusmir Softić. On je s onkologom Hasanom Osmićem i kardiologom Larisom Dizdarević-Hudić prezentovao nalaz o zdravstvenom stanju optuženog Dudakovića, koji nije prisustvovao ročištu.

I onda opet poznati obrazac. Beskrajno odgađanje, kao ko zna koji put kada je suđenje Dudakoviću i ostalima u pitanju. Rokovi za izjašnjenja. Novi termini. Pauze. Sve nakon što je posljednje ročište u ovom slučaju održano u septembru prošle godine.

I nije to jedino što je sporno u ovom slučaju. Sporno je sve. Sama optužnica protiv Dudakovića i drugih oficira Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine nije sporna samo zato što tereti visoke zapovjednike. Sporna je zato što kriminalizira samu ideju odbrane Bosne i Hercegovine. U njenom središtu nije dokazivanje konkretnih krivičnih djela, nego konstrukcija šireg narativa izjednačavanja krivice i kriminaliziranja Armije.

Prema toj tužilačkoj konstrukciji, operacija „Sana 95“, jedna od ključnih oslobodilačkih akcija Armije RBiH, proglašena je „udruženim zločinačkim poduhvatom“. Armija RBiH, u tom istom okviru, nije oslobađala vlastite gradove, nego ih je „zauzimala“. Legitiman čin odbrane međunarodno priznate države svodi se na analogiju agresije.

To je politička teza, davno formulirana u centrima moći Republike Srpske, a onda samo prepisana, formalno dotjerana i unesena u sudski spis. Optužnica je, u suštini, transkripcija stare političke prijave u kojoj su, bez ikakvog razlikovanja, pobrojani gotovo svi komandanti Armije RBiH, HVO-a i Hrvatske vojske. Po toj logici, rat u Bosni i Hercegovini nije bio agresija, nije bio opsada, nije bio pokušaj uništenja države, nego zajednički kriminalni poduhvat u kojem su, navodno, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman u Splitu dogovorili protjerivanje i ubijanje srpskih civila, a taj plan povjerili Dudakoviću i generalu Anti Gotovini u jesen 1995. godine

Takav scenario se nikada nije dogodio i nikada se neće moći dokazati. Ali dokazivanje ovdje nije suština. Suština je jednostavnija i perfidnija, čini se kako Tužilaštvo i Sud stalnim razvlačenjem, i izvođenjem desetina „dokaza“ jednostavno čekaju da Atif Dudaković – umre. Koliko god to ružno i mučno zvučalo, da preseli na boji svijet kao optuženik za ratne zločine.

Ako do toga dođe, postupak, kada je on u pitanju, će biti obustavljen. Neće biti oslobađajuće presude. Neće biti ni osuđujuće. Neće biti sudskog razgraničenja između činjenica i konstrukcija. Ostat će samo optužnica, a ona će nastaviti da živi kao navodni dokaz o Dudakoviću kao optuženom ratnom zločincu.

Pravosuđe zna da ne može dokazati ono što tvrdi, ali zna i da mu dokazivanje i nije potrebno ako optuženi ne doživi kraj postupka. Oni koji su optužnicu spakovali dobijaju dokument za dugotrajnu upotrebu. Međunarodni faktor dobija toliko željeni privid ravnoteže odgovornosti. Tužiteljstvo alibi da je „radilo svoj posao“. Sud zadržava formalnu procesnu čistoću.

Nije slučajno što je na optuženičkoj klupi upravo Peti korpus. Velika formacija Armije RBiH koja je tri godine opstala u potpunoj kopnenoj i zračnoj izolaciji, bez koridora, bez logistike, bez međunarodne pomoći. Korpus koji je preživio tamo gdje su mu svi predvišali nestanak.

Zato je taj simbol potrebno kontaminirati. Optužnicom i suđenjem koje traje, visi i čeka.

Atif Dudaković nije samo optuženi general Armije RBiH. On je prepreka potpunoj reviziji karaktera rata. Njegova smrt tokom postupka bila bi idealan ishod za one koji računaju na to da ostane mrlja, sumnja, politička zloupotreba.

Pravosuđe koje čeka smrt optuženog kako bi izbjeglo presudu nije neutralno. Ono je aktivni učesnik političke operacije. Suđenju samoj ideji da je Bosna i Hercegovina imala pravo da se brani. I opstane.