Neo-nacistički supremacizam u Portugalu više nije marginalna pojava, već otvoreni društveni problem. Policijska operacija protiv grupe 1143, koja se pripremala za formiranje oružane milicije, razotkrila je mrežu nasilja, govora mržnje i političke normalizacije ekstremizma koja se ubrzano širi od 2019. godine. Meta nisu samo imigranti i muslimani, već i žene, ljevica, LGBTQ+ zajednica i svi koji ne dijele ideologiju krajnje desnice

Renata Cambra već danima ne spava kod kuće niti odlazi u sjedište svoje stranke u Lisabonu. U školi u kojoj predaje portugalski jezik obavijestila je nadležne da reagiraju ukoliko neko primijeti bilo šta sumnjivo. Od trenutka kada je Sudska policija uhapsila 37 pripadnika neo-nacističke grupe 1143, čiji se vođa Mário Machado nalazi u zatvoru zbog poticanja mržnje i nasilja prema njoj, više se ne osjeća sigurno. Iako nije odustala od aktivizma, živi sa strahom i oprezom osobe koja je postala meta.

U januaru 2022. godine Renata Cambra bila je kandidatkinja na parlamentarnim izborima u Portugalu za Socijalistički alternativni pokret (MAS) i stekla je dovoljno javne vidljivosti da privuče pažnju krugova krajnje desnice. Kada je Machado u razgovoru na platformi X predložio „prisilnu prostituciju za žene iz Lijevog bloka“, njegov sagovornik Ricardo Pais sugerirao je da se to proširi na sve lijeve političare i da se za Cambra rezervira „VIP tretman“.

„One će služiti za motivaciju trupa u rekonkvisti“, dodao je Pais.

Nakon Cambraine prijave, sud je odbacio tvrdnju optuženih da je riječ o „humoru“ i osudio ih. Machado, koji je već proveo deset godina u zatvoru zbog različitih krivičnih djela (otmica, iznuda, prisila i drugo), period koji je iskoristio i za fizičko jačanje i za intelektualno usavršavanje, stekavši diplomu prava, podnio je brojne žalbe kako bi izbjegao zatvor, dok je istovremeno vodio grupu 1143 kroz sve otvorenije akcije. Na kraju je ipak završio iza rešetaka.

Prije hapšenja provocirao je demonstrante koji u Portugalu 25. aprila obilježavaju pad diktature iz 1974. godine, te je organizirao proteste u Lisabonu i Portu protiv islama i u korist „reemigracije“. Najozbiljnija akcija grupe bio je napad na dvojicu muškaraca azijskog porijekla na jednoj benzinskoj pumpi, koji su izveli brojni članovi grupe.

„Njihova prisutnost na internetu i prostor koji je dobio antiimigrantski politički diskurs pomažu im da izađu iz sjene i da djeluju otvoreno“, ističe Cátia Moreira de Carvalho, istraživačica ekstremizma na Univerzitetu u Dublinu i Univerzitetu Nova u Lisabonu. „Teško je reći da imaju masovnu podršku, ali postoje jasni pokazatelji rasta ovih ekstremističkih grupa posljednjih godina. Grupa 1143 ima hiljade pratilaca na Instagramu, Telegramu i drugim platformama“, dodaje ona.

Kada je policija krajem januara pokrenula operaciju Irmandade, neo-nacistička grupa se pripremala za kupovinu oružja i formiranje milicije. „Djelovali smo preventivno jer ne želimo ponovo gledati ljude koji ostaju trajno onesposobljeni, kuće koje gore ili žrtve koje gube život“, izjavio je direktor Sudske policije Luís Neves.

Machado je nastavio voditi aktivnosti grupe i iz zatvora. Organizacija je bila strukturirana u 20 teritorijalnih ćelija, uključujući dvije u Francuskoj i Švicarskoj. Njihov neposredni cilj bio je provociranje muslimanske zajednice vrijeđanjem Poslanika Muhameda. No Renata Cambra smatra da se ne radi samo o „rasnom ratu“.

„To je nasilna i organizirana grupa koja prioritetno napada imigrante, ali mete su i žene, LGBTQ+ zajednica te svi koji ne dijele njihove stavove. Oni se pripremaju za građanski rat“, kaže ona.

Među uhapšenima su bili i jedan vojnik, jedan policajac te više članova Chege, krajnje desne stranke čije je osnivanje dalo novi zamah neo-nacističkim grupama. Zločini iz mržnje nisu novost, ali su naglo porasli nakon pojave ove populističke stranke 2019. godine: sa 63 slučaja na 347 u 2024. godini. Za isti prostor bore se i druge organizacije. Policija je 2025. godine razbila Lusitanski armilarni pokret, miliciju koja je pripremala napad na jednu instituciju.

Supremacisti i ultranacionalisti iz grupe 1143 nisu slučajno izabrali svoje ime. Godine 1143. kralj Alfonso VII. od Leóna u Zamori je priznao nezavisnost nekadašnje Grofovije Portugal, koju je proglasio njegov rođak Afonso Henriques. „To je, da tako kažemo, patriotski broj“, naglašava novinar João Amaral Santos, jedan od prvih koji je istraživao grupu i njenog vođu. „Mário Machado rođen je u porodici srednje klase i radikalizirao se sa 15 godina, kada se priključio krajnje desnoj frakciji Juventude Leonina (Lavlje omladine) sportskog kluba Sporting Lisabon“, objašnjava novinar.

U ranim jutarnjim satima 10. juna 1995. godine, nakon proslave Dana Portugala, grupa skinheada lutala je četvrtima Bairro Alto i Chiado u Lisabonu, napadajući crnce. Deset osoba je teško povrijeđeno, ali su preživjele. Alcindo Monteiro, 27-godišnji Portugalac porijeklom s Zelenortskih ostrva, nije imao tu sreću. Postao je prva žrtva rasističkog zločina u demokratskoj eri Portugala. Machado, tada osamnaestogodišnjak, uhapšen je iste noći, ali sudovi nisu pronašli dovoljno dokaza da dokažu njegovo učešće u smrtonosnom premlaćivanju. Ipak, osuđen je za još osam drugih napada. Presuda je okončala njegove nade u vojnu ili policijsku karijeru. Kaplar Machado, koji je trenirao policijske pse, otpušten je iz Ratnog zrakoplovstva.

Od tada tone sve dublje u mračnu stranu. Radi kao zaštitar u noćnim klubovima i osniva vlastite ekstremističke grupe, koje su, prema João Amaralu Santosu, bile „beznačajne“. „Godine 2019. dolazi do promjene kada se pojavljuje André Ventura sa svojom antiimigrantskom retorikom. Machado shvata da ima više prostora za pokret i da mu to može pomoći da normalizira nasilni diskurs“, kaže on.

Te godine vođa Chege ulazi u Skupštinu Republike vatrenim govornim stilom. Njegov uspon bio je meteorski. U šest godina postao je druga najveća parlamentarna snaga, sa 60 zastupnika i gotovo 1,5 miliona glasova. Normalizacija govora mržnje postala je stvarnost. „Po prvi put Machado je učestvovao u jutarnjem televizijskom programu raspravljajući o tome treba li Portugalu još jedan Salazar. Ljudi se više ne stide pokazati podršku bijelom supremacizmu, a on to maksimalno koristi“, zaključuje novinar.

U oktobru 2023. godine Machado je reaktivirao grupu 1143, koju su ranije osnovali, a potom raspustili navijači Sportinga. Grupa je imala snažnu prisutnost na internetu, ali je organizirala i neformalna okupljanja i zajedničke obroke. Izvodili su i navodno humanitarne akcije, dok su istovremeno gomilali bejzbol palice, oružje, knjige o Salazaru i Hitleru te propagandu bijelog supremacizma (White Lives Matter).

Uprkos svemu, njegova advokatica Mayza Consentino insistirala je na bezopasnosti grupe: „To je patriotska grupa, društveno okupljanje, i nema osnova za optužbe. Zaštićeni su portugalskim Ustavom“, izjavila je za televiziju SIC.

Član 46. portugalskog Ustava regulira slobodu udruživanja, uz ograničenja u stavovima 1 i 4, kojima se iz tog prava isključuju organizacije koje promovišu nasilje, imaju paravojni karakter ili „usvajaju fašističku ideologiju“.

Teresa Violante, bivša pravna savjetnica Ustavnog suda i profesorica demokratije i vladavine prava na Univerzitetu Nova u Lisabonu, objašnjava da statuti ovakvih grupa obično ne sadrže nasilne ciljeve koji bi omogućili pravnu intervenciju. „Ali kada njihove prakse ili djelovanja upućuju na takve ciljeve, demokratija i javni poredak mogu se braniti na različitim nivoima. Jedan je krivično pravo, ako počine krivična djela, a drugi je Ustav, ako se zaključi da se radi o paravojnim udruženjima koja potiču nasilje“, navodi ona.

Istovremeno naglašava da je Portugal prošao kroz 48-godišnju diktaturu i da se „prema ograničavanju slobode izražavanja gaji veliko nepovjerenje“. „Postoji razlika u odnosu na Njemačku. Njihov Ustav potječe iz 1948. godine, dok su naš i španski iz 1970-ih. Oni su mnogo optimističniji od ustava nastalih na kraju Drugog svjetskog rata; postojalo je povjerenje u napredak i u čovječanstvo“, zaključuje ona.

„Zabrana grupa otvara osjetljive ustavne dileme. Sloboda se može ograničiti samo u izuzetnim okolnostima, ali bi se to promijenilo kada bi bile klasificirane kao terorističke organizacije. Tada bi sve njihove aktivnosti mogle biti zabranjene“, smatra Cátia Moreira de Carvalho. I upravo tu Machado i njegovi saradnici imaju prednost. Krajnje desne grupe imaju koristi od izvjesne nespremnosti vlasti da ih proglase terorističkim organizacijama, jer dijele određene zajedničke korijene, boju kože, kulturne i vjerske vrijednosti. „To je pristranost koja je već vrlo dobro dokumentirana u naučnoj literaturi“, zaključuje ona.

IZVOR: El Pais