Dodatnu težinu podjelama daju optužbe da pojedini sveštenici pod Moskovskim patrijarhatom sarađuju s ruskim obavještajnim službama. Prema podacima ukrajinske sigurnosne službe SBU, do augusta 2024. istraženo je stotinjak sveštenika, pedesetak je optuženo, a 26 ih je već osuđeno
Dok u Ukrajini bjesni razorna, stvarna ratna tragedija, iza kulisa se vodi još jedan sukob, onaj unutar same Crkve pravoslavne. Podjele među vjernicima i sveštenstvom, izazvane invazijom Rusije, rezultirale su nasilnim upadima u crkve, tučama među vjernicima i međusobnim optužbama za špijunažu. Rat crkava tako postaje svojevrsno ogledalo ratne svakodnevice zemlje u kojoj je oko 70 posto stanovništva pravoslavne vjere.
Na jednoj strani nalazi se Pravoslavna crkva Ukrajine, nezavisna i priznata od carigradskog patrijarhata, predvođena mitropolitom Epifanijem. Na drugoj strani ostaje struktura koja, iako je 2022. osudila rusku invaziju, nikada nije potpuno prekinula veze s Moskvom, a kojom upravlja mitropolit Onufrije.
Podjela formalno seže u 2019. godinu, kada je Carigrad dodijelio autokefalnost ukrajinskoj crkvi, potez snažno podržan od Kijeva i Washingtona, dok je Moskovski patrijarhat odmah prekinuo odnose s Carigradom.
Nakon invazije, jaz se produbio. Epifanijeva crkva stekla je hiljade novih parohija, dok se vjernici Moskovskog patrijarhata sve više suočavaju s optužbama da su „peta kolona“ i produžena ruka Kremlja.
Ove podjele nisu ostale samo na nivou dokumenata i kanonskih pitanja. Već tri godine sukobi prelaze u nasilje. U junu ove godine pedesetak maskiranih mladića upalo je u katedralu Svetog Duha u Černivcima, pokušavši preuzeti hram od sveštenstva optuženog za lojalnost Moskvi. Na licu mjesta upotrijebljen je suzavac, a arhiprezviter Vitalij Hončarjuk završio je u bolnici s krvavim licem. Metropolit Meletij, visokopozicionirani sveštenik proruskog krila, također je bio napadnut.
Slične scene odigrale su se i prošlog oktobra u Čerkasima, kada su vjernici s obje strane podigli barikade unutar katedrale Svetog Mihaila. Tada su u sukobima učestvovali i ukrajinski vojnici, nenaoružani, ali odlučni da parohiju predaju crkvi bliskoj Kijevu.
Dodatnu težinu podjelama daju optužbe da pojedini sveštenici pod Moskovskim patrijarhatom sarađuju s ruskim obavještajnim službama. Prema podacima ukrajinske sigurnosne službe SBU, do augusta 2024. istraženo je stotinjak sveštenika, pedesetak je optuženo, a 26 ih je već osuđeno.
Primjer sveštenika Andrija Pavlenka, osuđenog na 12 godina zatvora zbog prosljeđivanja meta ruskoj vojsci, pokazuje kako se rat i špijunaža prepliću sa oltarima. On je kasnije razmijenjen u sklopu razmjene zarobljenika, uz posredovanje Jevgenija Prigožina, bivšeg vođe Wagner grupe.
Moskovski patrijarh Kiril, odani saveznik Putina, više puta je nazvao rat „svetim“, što je dodatno uznemirilo vjernike u Ukrajini. Njegova vizija „Ruskog svijeta“ (Russkij Mir), u kojem bi Ukrajina bila tek satelit Moskve, Epifanije je javno proglasio opasnom ideologijom.
Epifanijeva crkva ide i korak dalje, promijenila je datum pravoslavnog Božića, slavljenog sedmog januara, na 25. decembar, u skladu s katoličkom tradicijom, kako bi se i simbolički distancirala od Moskve.
Istovremeno, ukrajinske vlasti donose odluke koje slabe poziciju proruskog krila: oduzimaju im se ugovori o zakupu manastira, crkve se preregistruju bez saglasnosti vjernika, a pojedini episkopi izloženi su sudskim procesima pod optužbama za kolaboraciju.
Mitropolit Onufrije formalno se ograđuje od ruske agresije, ali njegovi istupi često ostaju nedovoljno jasni, naročito kada se govori o biskupima koji prisustvuju ceremonijama u Moskvi ili o spornim dokumentima poput ruskog pasoša koji je posjedovao.
Rat ne bira strane ni u sakralnim objektima. Prema dostupnim podacima, pogođeno je 640 crkava, uključujući i katedralu u Odesi, koju je raketa srušila uprkos tome što ju je nekada posvetio moskovski patrijarh. Paradoksalno, najveći broj razorenih parohija pripada upravo proruskome krilu, budući da se većina nalazi na prvoj liniji fronta u Donbasu.
Istovremeno, katoličke zajednice su izgubile polovinu svojih crkava, dok se bilježe i slučajevi ubistava sveštenika drugih denominacija, uključujući evangeličke propovjednike u Hersonu.
Ova unutrašnja „crkvena fronta“ nije ostala nezapažena ni u globalnim pregovorima. Vladimir Putin, na nedavnom samitu u Aljasci s Donaldom Trumpom, naveo je zaštitu proruske crkve u Ukrajini kao jedan od uslova za „mir“. Na taj način religija postaje i sredstvo političke trgovine, baš kao i energenti ili teritorije.
Za Ukrajinu, međutim, riječ je prije svega o sigurnosti i očuvanju identiteta. Vjernici pod Epifanijem vide se kao nosioci nezavisne države, dok oni pod Onufrijem nastoje dokazati da njihova odanost Bogu ne znači nužno i lojalnost Kremlju.
IZVOR: Panorama
