Danas nije poznato koliko je brojeva zapravo objavljeno. U franjevačkoj knjižnici u Kreševu sačuvana su samo dva primjerka, dok se pretpostavlja da je postojao barem još jedan koji je sada izgubljen
U bogatoj povijesti bosanskohercegovačke periodike, jednu od ključnih uloga odigrali su bosanski franjevci, čime je potvrđen njihov doprinos kulturnom razvoju zemlje. To potvrđuje i povjesničar dr. sc. Matijas Baković, stručnjak za migracije, jezik i kulturnu tradiciju, koji u svojim radovima ističe upravo ovu važnu činjenicu.
Pokretač jednog od prvih bosanskohercegovačkih časopisa bio je fra Ivan Frano Jukić. Njegov “Bosanski prijatelj” izišao je u četiri broja: tri su štampana u Zagrebu — 1850., 1851. i 1861. godine — dok je četvrti, kojeg je uredio fra Antun Knežević, izašao 1870. godine u Sisku. Ovim činom bosanski franjevci stekli su prvo mjesto u historiji bh. periodike.
Fra Frano Momčinović, takođe bosanski franjevac, je 1864. započeo izdavanje satirično-polemičkog lista Bismilah. Kao kapelan u Ponijevu (Novi Šeher), on je rukom pisani Bismilah počeo izdavati trećeg septembra 1864. godine. Navodi se da je mjesto izdavanja bilo “Rovinje nad Novim Šeherom”, lokalitet u selu Ponijevo gdje su bile kapelica i župna kuća. Adresa uredništva smiješno i duhovito je opisana kao “uredništvo nad oborenim ćošetom” i “na četveronogom stolu među pećim i pendžerom”.
Momčinović se u listu navodi pod pseudonimima, Pritucalo Smetenović, Pritucalo Elbetenović i Nadko Prijanović. List je imao slogan da “neće nikoga privaliti” (neće nikoga zastrašiti), a iskaz o periodu izlaženja glasi: “izlazit će kad tiskač kadur bude istiskat.” Bismilah je sadržavao četiri stranice rukopisnog teksta i prepisivan je u malom broju primjeraka, koji su kružili među svećeničkim krugovima.
Danas nije poznato koliko je brojeva zapravo objavljeno. U franjevačkoj knjižnici u Kreševu sačuvana su samo dva primjerka, dok se pretpostavlja da je postojao barem još jedan koji je sada izgubljen.
Za današnjeg čitatelja teme Bismilaha mogu biti teške za razumijevanje bez šireg konteksta političke situacije u Osmanskoj Bosni i u Evropi. Momčinović je satirično komentarisao evropske političke prilike, događaje u Italiji, sukobe Austrije i Pruske, kao i Poljske i Rusije. U svojim satiričnim kritikama nije štedio ni Bošnjake, u jednom broju piše o postavljanju zvona u Kreševu 1872. godine, izazvavši negodovanje među Bošnjacima. Zbog ovakvog stila kritike, list se nije širio izvan samostanskih prostorija.
