Američko saslušanje u Senatu otvorilo je neugodno pitanje: da li se balkanski energetski projekti pretvaraju u produžetak američkih političkih obračuna. U fokusu se našla kompanija AAFS Infrastructure and Energy i njeni čelnici, bliski Donaldu Trumpu i uključeni u pokušaje osporavanja izbora 2020. godine. Njihovo pojavljivanje u Bosni i Hercegovini, bez jasnih energetskih referenci, baca novo svjetlo na Južnu interkonekciju kao projekat od strateškog značaja

Ovosedmično saslušanje pred Komitetom za vanjske poslove Senata Sjedinjenih Američkih Država, posvećeno evropskom energetskom sektoru, otvorilo je pitanje koje daleko nadilazi tehničke rasprave o plinovodima i energetskim interkonekcijama. Kada je demokratski senator Chris Murphy javno doveo u pitanje uloge Josepha Flynna i Jesseja Binnalla u energetskim projektima na Balkanu, rasprava se pomjerila s energetike na samu srž savremene američke politike: spregu lojalnosti, nagrada i vanjske politike u eri Donald Trump.

Murphyjeva tvrdnja da Trumpova administracija, formalno ili neformalno, gura projekte koje predvode ljudi čija je glavna “kvalifikacija” politička lojalnost, a ne stručnost, pogodila je osjetljivu tačku. Posebno jer se u tom kontekstu pojavljuje američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, relativno nepoznata široj javnosti, ali sve prisutnija u razgovorima o Južnoj plinskoj interkonekciji u Bosni i Hercegovini.

Šta je AAFS i šta zapravo nudi?

AAFS Infrastructure and Energy LLC nije velika energetska korporacija s dugom historijom realizacije kompleksnih infrastrukturnih projekata. Naprotiv, riječ je o firmi koja se u javnom prostoru pojavljuje fragmentarno, najčešće kroz političke kontakte i najave, a znatno rjeđe kroz završene projekte koji bi potvrdili tehnički i finansijski kapacitet.

AAFS Infrastructure and Energy LLC je američka kompanija registrovana kao LLC (Limited Liability Company) u saveznoj državi Wyoming, osnovana 24. novembra 2025. godine. Riječ je, dakle, o firmi koja je u trenutku kada se pojavila u Bosni i Hercegovini kao potencijalni akter u projektu Južne plinske interkonekcije bila stara svega nekoliko mjeseci.

Kompanija nema javno poznatu historiju rada u energetskom sektoru, niti evidentirane reference u realizaciji velikih infrastrukturnih projekata. Uprkos tome, njeni čelnici su u izuzetno kratkom roku ostvarili direktne kontakte s najvišim političkim zvaničnicima, što otvara ozbiljna pitanja o kriterijima po kojima se biraju partneri za projekte od strateškog državnog značaja.

Oosnivači i ključni ljudi kompanije dolaze pretežno iz pravnih i političkih krugova, a ne iz energetskog ili inženjerskog sektora, što AAFS čini atipičnim akterom u projektu od državnog i regionalnog značaja.

U njenom rukovodstvu nalaze se ljudi čije profesionalne biografije nisu klasično vezane za energetiku. Joseph Flynn, potpredsjednik kompanije, u američkim je političkim krugovima poznat prvenstveno po vezama s konzervativnim i pro-Trump strukturama, kao i po povezanosti s organizacijama koje su nakon izbora 2020. godine promovirale narativ o navodnoj izbornoj krađi. Drugi potpredsjednik, Jesse Binnall, advokat je koji je bio dio pravnog tima Donalda Trumpa u pokušajima osporavanja pobjede Joseph Biden.

AAFS se ne pojavljuje kao tipičan investitor koji dolazi s jasnim tehničkim rješenjima, kapitalom i referencama, već kao politički posrednik koji se pokušava ugraditi u strateški važan projekat, onaj koji ima direktne implikacije na energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine i regiona.

U januaru 2026. boravili su u Sarajevu, sastajali se sa američkim otpravnikom poslova Johnom Ginkelom, ministrom vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem i drugim zvaničnicima.Vlada Federacije BiH je prihvatila njihovo pismo namjere i otvorila zvaničan dijalog o mogućoj koncesiji za ove projekte. Radi se o modelu gdje bi privatni investitor (AAFS) finansirao, gradio i upravljao infrastrukturom određeni period.

Zašto je Balkan, i posebno Bosna i Hercegovina, atraktivan teren za ovakve aktere? Odgovor leži u kombinaciji institucionalne slabosti, geopolitičkog pritiska i realne potrebe za diverzifikacijom izvora energije. Projekat Južne interkonekcije, koji bi BiH trebao omogućiti alternativni pravac snabdijevanja plinom i smanjenje ovisnosti o jednom dobavljaču, već godinama je predmet političkih sporova unutar zemlje, ali i interesa vanjskih aktera.

U takvom ambijentu, kompanija poput AAFS-a ne mora nužno pobijediti na osnovu tehničke superiornosti. Dovoljno je ponuditi “američku vezu”, implicitnu političku podršku Washingtona i obećanje da će projekat biti dio šire zapadne energetske strategije. Upravo tu Murphy vidi problem: zamjenu državne politike privatnim interesima bliskim jednom političkom krugu.

Murphyjeva kritika ne odnosi se samo na konkretne osobe, već na obrazac koji je obilježio Trumpovu administraciju. Taj obrazac podrazumijeva personalizaciju vanjske politike, gdje se međunarodni projekti često dodjeljuju ili podržavaju na osnovu lične lojalnosti, a ne institucionalnih procedura.

AAFS djeluje kao produžena ruka tog modela: kompanija koja ne dolazi s autoritetom struke, nego s kapitalom političke bliskosti. Ako je ta bliskost dovoljna da otvori vrata ministarstava i kabineta u Sarajevu, onda problem nije samo u američkoj politici, već i u lokalnoj spremnosti da se strateški projekti prepuste akterima bez jasnih referenci.

Za Bosnu i Hercegovinu, pitanje AAFS-a nije ideološko, nego praktično. Ulog je energetska sigurnost države, dugoročna stabilnost snabdijevanja i finansijska održivost projekta. Ulazak kompanije čiji su ključni ljudi politički operativci, a ne energetski stručnjaci, nosi višestruke rizike: od kašnjenja i finansijskih problema do mogućih međunarodnih sporova ako se promijeni politička klima u Washingtonu.

Posebno je važno naglasiti da američka podrška jednom projektu nije trajna niti garantovana. Ona je često vezana za administraciju i politički trenutak. Ako se promijene odnosi snaga u SAD-u, kompanije poput AAFS-a mogu vrlo brzo ostati bez zaštitnog političkog kišobrana, dok bi posljedice ostale na teret zemlje domaćina.

Murphyjevo obraćanje u Senatu treba čitati kao upozorenje, a ne kao puku političku izjavu. Ono ukazuje na opasnost da se strateški infrastrukturni projekti u Evropi, a naročito na Balkanu, pretvore u poligon za izvoz američkih unutrašnjih političkih sukoba.

AAFS Infrastructure and Energy LLC nije samo kompanija koja želi graditi plinovod. Ona je simptom šire pojave: ulaska politički motiviranih aktera u sektore od vitalnog javnog interesa. Za Bosnu i Hercegovinu, izbor partnera u takvim projektima nije pitanje protokola ili diplomatske kurtoazije, nego pitanje dugoročne državne odgovornosti.