U prvom planu nije samo sport. Tu su i geopolitičke tenzije, rivalstvo sa FIBA-om i ambicije NBA lige, koje već duže vrijeme razmatra vlastitu ekspanziju na evropsko tržište. U tom kontekstu, ulazak kluba iz Dubaija u Euroligu djeluje kao test spremnosti ovog takmičenja da pomjeri vlastite granice

Euroliga, najjače kontinentalno košarkaško takmičenje, ulazi u novu sezonu s obećanjem spektakla, ali i sa izazovima koji će u velikoj mjeri odrediti budućnost ovog natjecanja. Sa čak 20 ekipa, više nego ikad ranije, sezona 2025/26 najavljuje novu eru. Povratak Final Foura u Atinu donosi posebno uzbuđenje, dok istovremeno uvođenje novih timova, među kojima prednjači Dubai Basketball Club, otvara pitanje o pravcu u kojem se Euroliga razvija.

U prvom planu nije samo sport. Tu su i geopolitičke tenzije, rivalstvo sa FIBA-om i ambicije NBA lige, koje već duže vrijeme razmatra vlastitu ekspanziju na evropsko tržište. U tom kontekstu, ulazak kluba iz Dubaija u Euroligu djeluje kao test spremnosti ovog takmičenja da pomjeri vlastite granice.

Jedan od najsimboličnijih događaja uoči nove sezone jeste debi Dubai Basketball Cluba. Klub koji prije tri godine nije ni postojao, večeras je pobjedom nad beogradskim Partizanom otvorio svoju prvu euroligašku sezonu. Iako je večeras briljirao Džanan Musa, a svoj su dio pobjedi dali i Kenan Kanjeaš i Kosta Kondić, košarkaši iz Bosne i Hercegovine, u fokusu projekta nalazi se ipak Dejan Kamenjašević, osoba čija biografija spaja Sarajevo, Gironu i Dubai.

Kamenjašević je rođen u Sarajevu prije 50 godina, a tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu izbjegao je u Španiju, gdje je započeo svoju košarkašku priču. U Gironi je bio pomoćnik Zanu Tabaku u Baskoniji i prevodilac Svetislava Pešića. „Girona je moj grad, tamo imam kuću, djecu i uspomene iz najtežeg perioda života. Kad govorim o Kataloniji, sjetim se dolaska kao izbjeglica i osjećaja da ipak postoji šansa za novi početak“, prisjeća se.

U Dubai je stigao 2014. godine s idejom da osnuje košarkašku akademiju. „Krenuli smo s dvoje djece u parku, po temperaturi od 45 stepeni. Nije bilo lako, ali se pokazalo da postoji ogromna želja kod lokalnih mladih da uče i rastu kroz košarku.“ Presudan trenutak bio je njegov susret s Abdullom Saeed Al Naboodahom, biznismenom s velikim interesom za sport, čije finansijsko zaleđe je omogućilo rast projekta. Otvaranje Coca Cola Arene 2019. godine, dvorane kapaciteta 15.000 gledalaca, postalo je čvrsta baza na kojoj se gradio san.

 „Smijem se kada kažu da Dubai ne treba da igra u Euroligi jer nije evropski tim. Pitanje je kako Euroliga zamišlja svoju budućnost i svoj rast. To je suština“, naglasio je Kamenjašević na predstavljanju tima pred evropskim novinarima. Njegov stav odražava ambiciju da Euroliga ne bude samo „kontinentalna“ već globalna liga, koja privlači i tržišta van Evrope.

Veliki uticaj imao je i finansijski faktor. Zvanične cifre nisu objavljene, ali govori se o ulaganju od oko 150 miliona eura za narednih šest sezona, što je bilo presudno da 13 klubova-vlasnika Eurolige otvore vrata novom članu. Uz Kamenjaševića, projekat su predstavili i Eisa Sharif Al Marzooqi iz Dubai Sports Councila te Paulius Motiejunas, izvršni direktor Eurolige.

Dubai SC već sada ima roster sposoban da konkuriše: Džanan Musa, Davis Bertans i Filip Petrušev dio su ekipe koja najavljuje da ovo neće biti samo marketinški potez, već ozbiljan sportski projekat.

Final Four 2025. održan je u Abu Dhabiju, a ove sezone Euroliga vraća završni turnir u tradicionalno košarkaško okruženje – Atinu. Domaći klubovi Panathinaikos i Olympiacos, svaki na svoj način, uložili su značajne resurse kako bi trofej ostao u Grčkoj.

Panathinaikos, predvođen Erginom Atamanom, doveo je plejmejkera T.J. Shortsa, najboljeg asistenta prošle sezone, kao i centra Richauna Holmesa. Olympiacos je zadržao glavne zvijezde poput Evana Fourniera i Saše Vezenkova, a dodao je Donta Halla i Kostasa Antetokounmpa. Njihova ambicija je jasna, oboriti s trona Fenerbahče, aktuelnog šampiona.

Turski velikan Fenerbahče, sa Šarunasom Jasikevičiusom na klupi, ulazi u sezonu bez Nigela Hayes-Davisa, koji je otišao u NBA. Novi aduti, poput Mikaela Jantunena i Talena Horton-Tuckera, trebali bi zadržati tim u borbi za titulu.

Monako, predvođen Vassilisom Spanoulisom i sa veteranom Mikeom Jamesom te Nikolom Mirotićem, nastavlja svoj uspon i slovi za jednog od glavnih favorita. S druge strane, španski giganti Real Madrid i Barcelona, iako nisu bili u Final Fouru prošle godine, i dalje važe za ozbiljne kandidate. Real je povjerio tim Sergiju Scariolu, dok je Barcelona, sa smanjenim budžetom, ipak dovela Tornikea Shengeliju i Willa Clyburna.

Posebno poglavlje nove sezone čine izraelski klubovi. I Maccabi i Hapoel Tel Aviv bit će primorani da svoje domaće utakmice igraju izvan zemlje, zbog napada na Gazu. To dodatno komplikuje takmičenje i otvara pitanja o sigurnosti, kontinuitetu i pravednosti. Maccabi se oslanja na Lonnieja Walkera, dok Hapoel jača sa Vasilijem Micićem i Chrisom Jonesom.

Španija je zemlja s najviše predstavnika – Real, Barçelona, Baskonia, Valencia. Baskonia i Valencia ulažu u mlade talente, dok istovremeno dovode iskusne igrače poput Hamidou Dialloa i Omaria Moorea. Time španski klubovi potvrđuju kontinuitet kao stub Eurolige.

Iza sportskih priča kriju se ozbiljni izazovi. NBA već dugo razmatra formiranje vlastite evropske divizije, dok FIBA forsira ideju takmičenja pod svojom jurisdikcijom. Euroliga mora pronaći ravnotežu između očuvanja identiteta i globalnog rasta. Dubai je prvi veliki korak u tom smjeru, ali i potencijalno polje sukoba, tradicija protiv ekspanzije.

U sezoni u kojoj se tradicija sudara s inovacijom, jedno je sigurno: Euroliga nikada nije bila šira, snažnija i zanimljivija. A da li će trofej završiti u Atini, Istanbulu, Madridu, ili možda u rukama novajlije iz Dubaija, saznaćemo tek u maju naredne godine.

IZVOR: El Mundo Deportivo