Privremeno primirje između Izraela i Hamasa pokazalo se kao farsa: dok je svijet slavio “mir”, izraelske bombe ponovo su padale na Gazu. Sporazum, sklopljen bez Palestinaca, sveden je na prazno obećanje koje Benjamin Netanyahu nekažnjeno krši. Humanitarni konvoji stoje blokirani na granici, a mrtve se broji samo na jednoj strani. Luz Gómez, profesorica arapskih studija u Madridu, piše da je ovo “primirje” tek privid i da Palestinci danas gube i ono jedino što im je ostalo: pravo da žive
Mirenje je bilo ovakvo. Predaja bez uslova. Bez garancija. Rješenje glavnog problema Benjamin Netanyahua: oslobađanje talaca. Više ih nema. Ostaju tijela ispod ruševina, pomiješana, Palestinci i Izraelci.
Tom Fletcher, direktor humanitarnih operacija Ujedinjenih nacija, izjavio je da bi moglo proći i nekoliko mjeseci dok se ne vrati i identificira 13 zatrpanih izraelskih talaca. Što se tiče palestinskih mrtvih, takve preciznosti nisu uopće razmatrane: odavno stručnjaci poput Francesca Albanese, izvjestiteljice UN-a za Okupirane teritorije, upozoravaju da bi zvanične brojke poginulih u Gazi (zadnja: 71.200) mogle biti i deset puta veće ako se uzmu u obzir direktne žrtve, nestali i smrtni slučajevi zbog indirektnih uzroka kao što su glad i bolesti uslijed rata.
Ali njihova imena i priče jedva se pojavljuju, osuđeni su da budu „savršene žrtve“, kao što je prije nekoliko dana upozoravao jerusalimski pisac Mohamed El‑Kurd.
Izraelski napadi nisu prestali otkako su 13. oktobra u Sharm el‑Sheikhu SAD, Egipat, Katar i Turska potpisali deklaraciju koja je garantovala sporazum između Hamasa i Izraela, u sceni koja je trebala biti slava američkom predsjedniku, ali bez prisustva direktno uključenih: Netanyahu, spreman za dolazak, zaustavljen je od Donalda Trumpa pred turskom prijetnjom da neće potpisati ako izraelski premijer prisustvuje; s palestinske strane, Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske nacionalne uprave, bio je toliko marginaliziran da ga na grupnoj fotografiji jedva primjećujete.
Ipak, Trump je objavio: „Imamo mir na Bliskom istoku“, i nazvao to „Planom mira“ od 20 tačaka koji stavlja u njihove ruke budućnost Gaze, uključujući i mrvicu humanitarne pomoći: od predviđenih 600 kamiona dnevno, od stupanja primirja na snagu ušlo je tek 89. Na graničnom prijelazu Rafah prema Egiptu, koji je zatvoren i pod kontrolom Izraela, čeka se u više od 25 kilometara kolone.
Trump je bio jasan: Izrael će imati pravo na odmazdu, i to neće ugroziti primirje. Čista trumpistička retorika, čisti neorealizam MAGA.
Svi su čekali „izraelski napad“,zapravo samo zvaničnu potvrdu onoga što se već događalo: da će Netanyahuova vlada nastaviti bombardovati Gazu. Čekalo se da broj poginulih ponovo postane skandalozan, gotovo nepojmljiv. I to se dogodilo: više od stotinu mrtvih, među njima polovina djece. No ono što prevazilazi sve ranije zločine, ako je to uopće moguće, jeste ciničnost. Nakon napada u utorak, izraelska vlada je objavila da „ponovo uvodi primirje“i samo nekoliko sati kasnije opet bombardovala. Hamas predaje pogrešna tijela, izraelska vojska gađa kampove i šatore raseljenih. To je logika izraelske vlasti: ubijati bez posljedica.
Ako je sporazum imao jednu dobru stvar za Palestince, bila je to obustava napada i smrti. Bila je to jedina dobra stvar za njih. Sada više nije ni to.
Luz Gómez García je profesorica-arabistica na Universidad Autónoma de Madrid; ovaj je komentar napisala za današnji El Pais
