Zahvaljujući ambicioznom naučnom poduhvatu nazvanom Projekat DNK Leonardo, nakon trideset godina istraživanja potvrđeno je postojanje živućih potomaka Leonarda da Vincija
Suprotno ranijem uvjerenju da se njegova loza ugasila, najnovija otkrića ukazuju na postojanje šest muškaraca u direktnoj muškoj liniji koji dijele nepromijenjeni Y-hromozom – naslijeđen s oca na sina tokom više od pet stoljeća. Ovaj izvanredni naučni i genealoški napor dokumentiran je u knjizi „Genìa Da Vinci. Genealogija i genetika za DNK Leonarda“, koja je predstavljena u palači Medici Riccardi u Firenci.
Autori knjige, Alessandro Vezzosi, direktor Muzeja Leonarda da Vincija, i historičarka Agnese Sabato, predsjednica međunarodnog udruženja posvećenog Leonardu, izgradili su golemo porodično stablo koje seže do 1331. godine. U njemu je zabilježena 21 generacija i više od 400 osoba, a ključni nalaz su 15 živućih potomaka u muškoj liniji, koji potječu od Leonardovog oca Piera da Vincija i njegovog polubrata Domenica.
Od tih petnaest, šest muškaraca pristalo je dati uzorke DNK. Istraživanjem, koje vodi profesor David Caramelli sa Univerziteta u Firenci, potvrđeno je da svi dijele identične segmente Y-kromosoma, nepromijenjene još od 15. generacije. Ovi nalazi omogućuju rekonstruiranje genetskog profila samog Leonarda, koji nikada nije imao direktne potomke jer se nije ženio niti imao poznatu djecu.
Uporedo s analizom živućih potomaka, istraživanja se provode i u Vinci, rodnom mjestu Leonarda, udaljenom 44 kilometra od Firence. U crkvi Santa Croce vode se arheološka iskopavanja pod vodstvom antropologa Alessandra Rige i Luce Bachechija. Cilj je identificirati i analizirati kosti iz porodične grobnice u kojoj su možda pokopani Leonardov djed Antonio, stric Francesco i polubraća Antonio, Pandolfo i Giovanni.
Ako DNK iz tih ostataka pokaže podudarnost s DNK živućih potomaka, potvrdit će se vjerodostojnost historijskih zapisa i otvorit će se mogućnost identifikacije bioloških tragova samog Leonarda – od stanica u njegovim bilješkama do otisaka prstiju na slikama.
Projekat DNK Leonardo pokrenut je 2016. godine i okuplja brojne institucije: Univerzitet Rockefeller, Institut J. Craig Venter iz Kalifornije, Univerzitet u Firenci te niz fondacija i partnera, uključujući Fondaciju Achelis i Bodman iz New Yorka te Fondaciju Richard Lounsbery iz Washingtona. Cilj projekta nije samo naučna rekonstrukcija DNK već i očuvanje kulturne i historijske baštine porodice Da Vinci.
Knjiga donosi i neobično otkriće – crtež mitskog stvorenja s rogom, krilima i kandžama, pronađen u dimnjaku jedne kuće iz 15. stoljeća u Vinci. Nazvan „Zmajev Jednorog“, autori ga pripisuju mladom Leonardu na temelju stila linije i sličnosti s kasnijim studijama leta šišmiša iz njegovih bilježnica. Djelo će biti restaurirano i detaljno analizirano.
Leonardov interes za naslijeđe, prehranu i ponašanje roditelja navodi naučnike na zaključak da je intuitivno naslutio pojmove koje danas nazivamo epigenetikom. U svojim zapisima promišljao je kako krv, prehrana i životne navike roditelja utječu na potomstvo – stavovi koji se sve više potvrđuju modernom naukom.
Leonardo da Vinci, sin mladog notara Piera i seljanke Caterine, rođen je izvan braka, a njegov otac se čak četiri puta ženio i imao 12 djece. Ta brojna porodica omogućila je očuvanje genetskog materijala kroz stoljeća. Novi podaci iz knjige takođe otkrivaju da Leonardov djed Antonio nije bio samo seoski težak, nego i trgovac koji je putovao između Katalonije i Maroka.
