U Islamskom kulturnom centru u Gunji, 6. jula 2025. godine, održana je izložba fotografija i promocija monografije “Potočarske sjene” autora Velije Hasanbegovića, u okviru turneje obilježavanja 30. godišnjice Genocida u Srebrenici. Događaj je organizirala Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj u saradnji s Udrugom Bošnjaka Vukovarsko-srijemske županije. Predstavljeno je izdavaštvo te kulturna i dijaloška misija Nacionalne koordinacije

Skupu se uvodno obratio Iris Turbić, zamjenik načelnika Gunje iz reda bošnjačke nacionalne manjine, a ispred Udruge Bošnjaka Vukovarsko-srijemske županije, koji je u pozdravnom govoru istaknuo važnost ovakvih manifestacija:

„Obilježavanje Srebrenice je čin borbe za istinu, pravdu i dostojanstvo. Gunja ovime manifestira zajedništvo i pokazuje da bol jednog dijela našeg naroda ne može ostati samo njihova. Ova izložba i dolazak svih vas poruka su da nismo zaboravili i da nikada nećemo.“

Voditelj Bošnjačkog medijskog centra pri Nacionalnoj Koordinaciji Bošnjaka u Republici Hrvatskoj Filip Mursel Begović predstavio je projekat obilježavanja Srebrenice i izdavaštvo Nacionalne koordinacije te kapitalna izdanja koja su štampana zadnjih mjeseci, uključivši i monografiju „Potočarske sjene“ Velije Hasanbegovića.

Predstavio je i časopis „Bosna“ koji ima misiju popuniti informativne praznina bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Nihad Kreševljaković je na dirljivo govorio o autoru fotografija, Veliji Hasanbegoviću. Podsjetio je da Hasanbegović ne dolazi samo s kamerom u Potočare, već s dubokom osobnom pričom. On je, naime, preživio pokušaj pogubljenja u Višegradu, gradu u kojem je kao šesnaestogodišnjak bio svjedok jednog od najstrašnijih poglavlja Agresije na Bosnu i Hercegovinu.

„Tamo gdje je 1992. doveden da bude strijeljan s ocem i bratom, osamnaest godina kasnije vratio se s fotoaparatom“, kazao je Kreševljaković, podsjećajući na trenutak kada je zbog ispuštanja vode iz hidroelektrane Bajina Bašta otkriveno dno jezera Perućac, najveće masovne grobnice na Balkanu. „Bez mnogo riječi, crno-bijelim kadrovima, Velija je bilježio bol, trud i tračak nade volontera koji su tragali za posmrtnim ostacima.“

Fotografija, kako je istaknuto, za Hasanbegovića nije bila samo estetski čin, nego čin svjedočenja, čin sjećanja i pravde.

„Njegov fotoaparat nije samo sredstvo bilježenja, to je alat potrage“, rekao je Kreševljaković.

„U svakom kadru osjeća se isti poriv: traganje za onim što je skriveno, potisnuto, zaboravljeno.“

 „Trebam li uopće naglašavati fascinantnost tog fenomena i jedinstvenost slučaja fotografa koji je fotografirao mjesto vlastitog pogubljenja?“, upitao je Kreševljaković.

U monografiji i izložbi „Potočarske sjene“ Hasanbegović koristi tišinu i minimalizam da bi izrazio univerzalnu poruku o patnji, sjećanju i dostojanstvu. U njegovim kadrovima dominiraju detalji – sjene stabala, prazni spomenici, pogledi žena koje više ne traže objektiv nego posljednje mjesto gdje su vidjele sinove, muževe, braću.

O tome je govorio i sam autor Velija Hasanbegović, predstavljajući likove srebreničkih majki koje je fotografirao. Hasanbegović se osvrnuo na njihovu bol, objašnjavajući psihizam majke u potrazi za kostima svoga djeteta.

Kreševljaković je posebno naglasio da Potočarske sjene nisu samo umjetnički projekt, već moralni kodeks. „One su tiha svjetlost u tamnim hodnicima pamćenja. Poziv na suočavanje s prošlošću. Na pamćenje. Na borbu protiv ravnodušnosti i zaborava.“

Izložba i monografija „Potočarske sjene“ ostaje, po riječima govornika, jedno od najvažnijih svjedočanstava o Genocidu u Srebrenici, ali i svjedočanstvo o ljudskoj snazi, o etici sjećanja i umjetnosti koja zna gdje treba stati i kada treba zašutjeti.

Projektna aktivnost je financirana sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Ureda za ljudska prava i i prava nacionalnih manjina.