U svom novom broju zagrebački tjednik Express otkriva ekskluzivne detalje o mogućem postojanju druge, neotkrivene masovne grobnice Ovčara 2, mjestu na kojem su, prema svjedočenjima bivših vojnika JNA i preživjelih logoraša, mogli biti zakopani oni čiji posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Trideset godina nakon prvog iskopa kod Vukovara, nova svjedočanstva ukazuju da su neki od tijela premještena s originalne lokacije kako bi se prikrili tragovi zločina


Negdje u Pragu inspektor Vladimir Dzuro (64) odloži šalicu kave i uzme mobitel. Javljaju mu, identificirani su posmrtni ostaci još trojice ljudi na Ovčari. Njihova tijela bila su cjelovita, nisu premještana. On, nekadašnji glavni haški inspektor, prati svaku vijest o nestalima već 29 godina. Proganja ga Ovčara, ono što je vidio tamo u jami. Taj zadah, vonj smrti uđe ti u odjeću, uvuče se pod kožu, u snove i ne možeš ga više nikad isprati. I nakon svih tih godina muče ga flashbackovi. Mozak je sve negdje memorirao. Ponekad, dok šeće gradom ili gleda televiziju, vraćaju mu se, kaže, slike onoga što je vidio pet kilometara istočno od Vukovara, stoji na početku teksta objavljenog u novom broju Expressa.

Samo par ljudi vidjelo je što i Vladimir Dzuro. Bio je unutra, u rupi. Kao u nekom horor filmu, kosti su bile podignute na pijedestal jer su oko njih iskopali kanal da forenzičari mogu raditi svoj posao i, u konačnici, odvojiti kostur koji je pripadao jednoj osobi od drugih. CSI Ovčara bila je noćna mora. Kao glavni haški inspektor, tada 35-godišnji Čeh proveo je sedam tjedana u toj jami, gdje su bačena tijela oko 200 hrvatskih vojnika i civila iz vukovarske bolnice. Nekih 800 metara od hangara na Ovčari.

Bilo je to tek 1996., pet godina nakon što su ubijeni, tek tad je bilo moguće istražiti masovnu grobnicu jer je Vukovar mirnom reintegracijom napokon vraćen Hrvatskoj. Glavni haški detektiv istraživao je, fotografirao, bilježio, sklapao mozaik masovnog ubojstva koje je u noći na 21. studenog, od pet sati poslijepodne do otprilike jedan iza ponoći, predvodila Šešeljeva postrojba “Leva supoderica”, razulareni četnici, uz asistenciju JNA. Ratni zločinac, major Veselin Šljivančanin, bio je tamo, svjedoci su ga vidjeli na Ovčari i zato ga je Haag osudio na deset godina robije.

Svih ovih godina, a prošle su 34 otkad je “ult”, žuti rovokopač vukovarske tvrtke Vupik, iskopao grobnicu za 200 ljudi i 29 godina otkad je Dzuro prvi put zagazio u mulj Ovčare, čovjeka iz Praga muče oni koje nije našao. Više od 60 tijela nedostaje. Radi se najvjerojatnije o Ovčari 2, sekundarnoj grobnici, za koju i on i Florence Hartmann smatraju da mora postojati negdje na tom području. Ni nova tehnologija, nekakav superradar iz Norveške, ni takozvani cadaver psi, koji su trenirani da nanjuše posmrtne ostatke nakon 30 ili 3000 godina, nisu ih uspjeli locirati. Ti ljudi bili su na Ovčari, netko ih je vidio, ali njihova tijela nikad nisu pronađena.

Dok su 20. studenog 1991. godine u devet sati izvodili na stražnja vrata vukovarske bolnice sve koji su mogli hodati i potrpali ih u autobuse zrenjaninskih registarskih oznaka, jedan je zaštićeni svjedok, tad vojnik JNA, razgovarao s kapetanom Miroslavom Radićem.

“Oni su mrtvi ljudi, rekao mi je Radić i u tom trenutku ja sam reagovao onako, što kaže, isto refleksno: ‘Kako mrtvi? Vidiš da su živi’. On mi je odgovorio da ja dobro ne vidim i da su oni mrtvi ljudi”, pričao je zaštićeni svjedok. Epilog: ubijeno je najmanje 264 ljudi. Njih 105 bili su ranjenici. Ubijeno je i 20 djelatnika vukovarske bolnice. A Radić? On je na kraju oslobođen na suđenju u Haagu.

Express je u posjedu dokumenta srpske vojske iz 1993. godine koji potpisuje izvjesni pukovnik Zoran Grahovac. U dokumentu kojem u zaglavlju stoji “KOMANDA SLAVONSKO-BARANJSKOG KORPUSA ODELJENJE BEZBEDNOSTI Str. pov. 2-641 23.10.1993. Vukovar INFORMACIJA” piše:

“Milan Milovanović, pomoćnik ministra odbrane SVK u razgovoru (22.10.93.) sa načelnikom bezbednosti 11.K, izmedju ostalog izneo je da je Vlada RSK na svojoj sednici održanoj 15.10.0.8. donela odluku o davanju saglasnosti za istraživanje lokaliteta “Ovčara Vukovar. Istraživanje ovog lokaliteta vršila bi komisija eksperata UN ustanovljena rezolucijom 780. Radovi na lokalitetu započeli bi 18.10. o.g. a autopsiju eventualnih leševa obavili bi se na području RSK ili van teritorije RSK i RH.

Milovanović je naglasio da prilikom donošenja ovakve odluke nije konzultovana Oblasna skupština istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. Odluka Skupštine Slavonije, Baranje i Zapadnog srema na sednici odžanoj dana 21.10. o.g. donela je zaključak da se prolongira rad komisije do konačnog političkog rešenja RSK. U medjuvremenu dozvoljava se praćenje i kontrola lokaliteta ‘Ovčara’ brigadnom generalu Pitersu, komandantu istočnog sektora. Milanović je dalje izneo da je predsednik Vlade ESX, na upozorenje da nije pogodan momenat da se sada aktivira ‘Ovčara’ odgovorio da ako bude otkrivena masovna grobnica zato treba biti okrivljena VJ, odnosno bivša JNA koja je u to vreme ratovala na ovom području.

Komandant istočnog sektera UNPROFOR-A, general Piters, na sastanku s pomoćnikon ministra odbrane RSK nije za to da se sada traži istraživanje lokaliteta ‘Ovčara’ jer smatra da bi to sigurno uticalo na pogoršavanje situacije u ovoj regiji, te zahteva da se preduzmu mere kako bi se to odležilo do političkog rešenja RSK. Pored toga, pomoćnik ministra odbrane RSK, istakao je da je Branimir Glavaš, uputio pismo generalu Pitersu da posreduje, odnosno, pokuša organizovati sastanak izmedju njega i predstavnika vlasti Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog srema i predstavnika 11.K. Za sada predstavnici Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog srema ne prihvataju kontakte sa suprotnom stranom.

Prema našim operativnim saznanjima, navodno, je izvršeno preseljenje leševa s lokaliteta ‘Ovčara’. Medjutim, to je sve rađeno na brzinu i u toku noći,

Komandant istočnog sektera UNPROFOR-A, general Piters, na sastanku s pomoćnikon ministra odbrane RSK nije za to da se sada traži istraživanje lokaliteta ‘Ovčara’ jer smatra da bi to sigurno uticalo na pogoršavanje situacije pa se ne zna koliko je leševa ostalo na ovom lokalitetu. Pošto su i predstavnici UNPROFOR-A zainteresovani da se za sada ‘Ovčara’ ne dira treba pokušati da se prolongira rad komisije do konačnog političkog rešenja.”

U potpisu: načelnik, pukovnik Zoran Grahovac

Dokument je to koji naznačuje da je dio posmrtnih ostataka s Ovčare iskopan i prebačen u pokušaju da se skrije trag zločina. To je, prema svemu sudeći, Ovčara 2, koja bi mogla skrivati još 6065 tijela.

„Ako je dokument autentičan, sasvim je moguće da su neka od tijela uklonjena s Ovčare prije mirne reintegracije. Odgovori na ta pitanja vjerojatno neće doći od Srba koji sad žive u Vukovaru. Odgovori bi trebali doći od bivših časnika JNA i procesuiranih počinitelja s Ovčare koji su još živi ili istražitelja iz Srbije koji su radili na njihovom slučaju. Bog zna da smo dali sve od sebe da pronađemo tih 65 osoba. Nije moja krivnja što ih nismo pronašli, ali to ću nositi sa sobom kao osobni neuspjeh, ne zbog kaznenog postupka, koji smo uspješno završili, već zbog obitelji nestalih“, rekao je Dzuro za Express.

Da su tijela ubijenih na Ovčari, prema svemu sudeći, premještana, govori i svjedočenje dvojice vojnika JNA na suđenju u Beogradu.

Svjedok Novica Trifunović je u rujnu 1991. godine mobiliziran u četu Vojne policije u sastavu 80. motorizirane kragujevačke brigade. Vojnik JNA stanje na Ovčari u poslijepodnevnim satima 20. studenog na sudu u Beogradu opisao je ovako:

“Tu je bilo jedno haotično stanje… niko nije imao neku izvršnu vlast da nešto tu komanduje. Tamo sam video pripadnike moje čete, poveći broj civila, u civilnoj garderobi i video sam da ih teritorijalci muče, pojedini su dobijali batine… u smislu ćuški… Znam sigurno da je kapetan Vezmarović naredio da svi koji nisu pripadnici naše čete, odnosno naše jedinice, moraju da izađu iz hangara… Teritorijalci su izašli uz određeno negodovanje, ali nije došlo do potezanja… Ja sam dobio zadatak da s Predragom Šapićem budem na vratima tog hangara i da onemogućim ponovni ulazak teritorijalaca koje su ostali pripadnici jedinice izveli iz hangara”.

Teritorijalci, kako ih naziva Trifunović, a u velikoj mjeri bili su to pripadnici Šešeljeva četničkog odreda “Leva supoderica”, dakle najgori od najgorih, negodovali su kad im je rečeno da moraju izaći iz hangara. Par metara od svjedoka i Šapića vidio je Vezmarovića i Dragog Vukosavljevića. Misli da je Vukosavljević rekao Vezmaroviću da se Vojna policija treba povući u Negoslavce, nakon čega su, kasno poslijepodne, otišli s Ovčare. Zarobljenici u hangaru su popisani, popis su radili jedan vojnik i jedan rezervni starješina, Joca. Među teritorijalcima je zapazio jednog čovjeka crne kose, koji je u to vrijeme imao između 25 i 30 godina, visok oko 175 cm. Pratio ga je jedan “buckasti” čovjek, naoružan Škorpionom s prigušivačem. U hangaru je bila žena, stara između 45 i 50 godina, bila je sa sinom ili unukom. Bila je i jedna trudnica kod ulaza u hangar, svjedoči vojnik Trifunović.

On i Šapić dobili su naredbu da se vrate i osiguraju komandu jedinice i na osiguranju su bili cijelu noć. Kad su stigli u komandu, već je bio mrak. Svjedoku se, kaže, činilo da se nešto događa kod hangara, vidio je svjetlo koje se micalo. Svjedok je rekao: “Samoinicijativno sam otišao na Ovčaru, odnosno na hangar gde smo bili pre toga. Video sam ispred hangara, čini mi se teritorijalce. Niko me nije ometao da uđem, kroz otvorena vrata i dalje sam uočio civile unutar u samom hangaru. Čini mi se da sam ušao u hangar, par koraka i tu sam video sledeće: jedan od teritorijalaca je prišao ženi, pozvao je po imenu i rekao joj da ona i njen rođak (sin ili unuk), dođu do ulaza u hangar. Na pitanje, šta će tamo, on je izjavio: ‘vodim vas na bezbednije mesto’. Na ulazu u hangar, s leve strane, stajalo je sedam-osam ljudi. Tog trenutka na ulazu u hangar pojavio se traktor s prikolicom, okrenut stražnjim dijelom prema ulazu. Civili su sprovedeni i ušli su u prikolicu.

Prema iskazu svjedoka, vojnika JNA Trifunovića, žutu čizmu s nogom vidio je kako viri iz zemlje vrlo blizu hangara na Ovčari. No tamo Dzuro i njegov tim nisu pronašli ništa, i ti ostaci očito su premješteni. Svjedočenje vojnika JNA ključni je nastavak na iskaze hrvatskih svjedoka koji su preživjeli Ovčaru jer je netko od srpskih vojnika garantirao za njih, a bilo ih je šesterо. Naime, oni znaju što se događalo samo do 17 sati i opisali su kako su pretučeni Jean-Michel Nicolier i Siniša Glavašević, a zapovjednik sajmišta Damjan Samardžić, zvani Veliki Bojler, doslovce je zatučen šakama i nogama do smrti. Tad su Dragutin Berghofer Beli i još petorica napustili Ovčaru u vojnom kombiju i odvezeni su u Velepromet te poslije u Modateks. Još jedan Hrvat je pobjegao sa strijeljanja, iz tog traktora koji ih je prevozio amo-tamo, trebalo mu je po 15-20 minuta da ih odveze na mjesto strijeljanja i vrati se.

Njegov je iskaz bio apsolutno ključan za otkrivanje lokacije masovne grobnice na Ovčari. Pamtio je smjer kretanja, skretanje ulijevo i otprilike označio lokaciju. Vrlo brzo nakon što je uspio uteći, čuo je kako kamion staje. I zatim pucnjeve. Ondje je 1992. pronađena masovna grobnica koju su četiri godine osiguravali Unproforci. Dok nije stigao haški tim i Vladimir Dzuro. Ali iz potencijalne masovne grobnice Ovčara 2 nitko nije preživio da ispriča. Gdje su ih zakopali?

IZVOR: Express