Dan državnosti Bosne i Hercegovine trebao bi biti jedan od rijetkih trenutaka kada se, barem simbolično, pokaže minimum zajedničkog dostojanstva i svijesti o vlastitoj historiji. Umjesto toga, ove godine smo dobili prizor kolona automobila prema prodavnicama u manjem entitetu i punih parkinga pred tamošnjim tržnim centrima

Postoje dani u kojima se mjeri ne samo odanost jednoj ideji, nego i samopoštovanje jednog naroda. Dan državnosti Bosne i Hercegovine jedan je od tih dana, uz 29. august 1189. i prvi mart 1992. godine jedan od tri stubna datuma koji određuju naš politički, historijski i moralni kompas.

I zato prizor kolona automobila, vrećica iz marketa i guzvi pred kasama u entitetu koji ne priznaje ni bosansku državnost ni njen praznik, nije samo loš ukus. To je porazna slika autošovinizma, i to onog najtežeg kojeg se velika većina nažalost više ni ne trudi prikriti.

Dan državnosti Bosne i Hercegovine trebao bi biti jedan od rijetkih trenutaka kada se, barem simbolično, pokaže minimum zajedničkog dostojanstva i svijesti o vlastitoj historiji. Umjesto toga, ove godine smo dobili prizor kolona automobila prema prodavnicama u manjem entitetu i punih parkinga pred tamošnjim tržnim centrima.

To nije pitanje kupovine, cijena ili praktičnosti. To je pitanje elementarnog osjećaja mjere. Niko nikome ne može zabraniti ili odrediti, ni treba, gdje će i kako trošiti svoje novce. Ali, akko postoji jedan dan u godini kada bi se trebalo suzdržati od odlaska u entitet u kojem se otvoreno tvrdi da Bosna i Hercegovina nema državnost, u kojem se Dan državnosti u tamošnjim medijima piše pod navodnicima, malim slovima, u kojem se kupce koji im danas dolaze otvoreno naziva “amebama” i “turcima” onda je to upravo 25. novembar.

Ne zbog simbolike „zastava i svečanosti“, nego zbog poštovanja prema odluci donesenoj 1943. godine na zasjedanju ZAVNOBiH-a, kada je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine.

Oni koji su danas jurili za popustima pokušat će opravdati svoje odluke ali upravo je u tim racionalizacijama suština problema: sve je prihvatljivo ako donosi trenutni komfor, pa i to da se ignorira i obezvrjeđuje jedan od najvažnijih datuma u historiji države u kojoj se živi. Tako se ne gradi građanska kultura, nego normalizira potcjenjivanje vlastite historije i identiteta.

I zato je današnja slika poraznija nego što izgleda. Ne zato što su ljudi kupovali, nego zato što su to radili baš na dan kada se očekuje minimum samopoštovanja. Ako ne poštujemo sebe ni simbolički, ni jedan jedini dan, zašto bismo očekivali da to čini neko drugi?

To nije samo praktičnost, kako će neki pokušati opravdati. To nije „samo shopping“. To je svjesno ignorisanje simboličke težine dana koji bi trebao biti svetinja. To je poruka da je vlastiti komfor važniji od dostojanstva i historije.

A to je, u konačnici, pitanje samopoštovanja.

FOTOGRAFIJA: Klix