Netko spašava u borbi, spašavanjem života, a netko da se taj život održi. U Oberhausenu su iste večeri osnovali Merhamet i izabrali g. Ahmeta Šogolja za predsjednika, Dan-dva kasnije dobili su i dopuštenenje da na ulicama kroz demonstracije podignu svoj glas protiv rata i Srbije zajedno s Hrvatima i Albancima, osim u Oberhausenu, u više drugih njemačkih gradova… U Njemačkoj sam bio i u svojstvu predsjednika Preporoda da bih lakše skrenuo pozornost na temu pokušaja informativne blokade.

Kao da je pisano: u Bosni, u Hercegovini, svaki će čovjek doživjeti barem jedan rat, ako ne i dva! I u Hrvatskoj, i na ovom Balkanskom poluotoku, možda ukletom.

Rat je počeo raspadom Jugoslavije. Dana 27. VII. 1991. godine, samo dva dana nakon što je Slovenija proglasila neovisnost, napala ju je Jugoslavenska narodna armija (JNA). Taj sudar poznat je i kao Desetodnevni rat. Postrojbe JNA samo su pokazale zube i zarežale, pa se – strmoglavile u Hrvatsku! Plamteća kugla rata nije se u Hrvatskoj zaustavila, nego se srpsko-crnogorska agresija prelila svom silinom preko bosanskohercegovačke granice 6. IV. 1992. i nastavila surovu, pijanu ratnu orgiju. Lavina prognanika i izbjeglih hrlili su, u najvećem broju, prema Zagrebu. Surova agresija je, uz velike ljudske žrtve i materijalna razaranja, nastavila sistematskim uništavanjem vjerskih objekata, džamija i crkava, hramova muslimanskog i katoličkog naroda.

Prvi moj tekst, vezan za temu rata u Bosni i Hercegovini, izašao je uknjizi velikog formata SACRAL INSTITUTIONS ON TARGET. Deliberate Military Destruction of the Sacral Institutions in Croatia and Bosnia-Herzegovina, Croatian Information Centre, Zagreb, 1992., s uvodnim tekstovima kardinala Franje Kuharića (za razorene i oštećene katoličke vjerske objekte) i mojim uvodnim slovom Serien Jihad, napisan i predan nakladniku 29. V. 1992, s popisom srušenih džamija (96) mesdžida (6), islamskih učilišta i biblioteka (6) u dva nepuna mjeseca rata u Bosni i Hercegovini.

Početak moje priče o izbjeglicama – u Oberhausenu

Na gotovo tri četvrtine prostora Hrvatske ratuje se i razara, ubija i progoni civilno stanovništvo. Živim kao u nevjerici, kao u stravičnim filmovima. Malo, malo, pa nad Zagrebom zatuli uznemirujuća sirena za neki povišeni stupanj neposredne opasnosti. Na sebi primjećujem da kopnim, da sam stalno u pokretu, da sam aktivist u Kriznom štabu, ali i to da kriza ne popušta i da rat ne prestaje.

Već sam se dva tri puta zadesio na ulici, ili u tramvaju, a jednom bijah upravo izašao iz Preporoda s Icom Voljevicom i dr. Nedžatom Pašalićem iz dvorišta na Ilicu – kad ono zatuli! Otrčasmo do uličice u blizini, u sklonište pod Gričem, s otvorenim vratima pored plave uspinjače. (Zanimljivo, uvijek sam se pitao kako izgleda gričko podzemlje, gdje se odvijao dio napete fabule Zagorkine Gričke vještice). Jednom me uzbuna zatekla u razgovoru s predstojnikom nedavno formiranog Uredu za nacionalne manjine Saboru RH. gospodinom Milanom Đukićem, koji je istodobno i pomoćnik ministra unutarnjih poslova Hrvatske i savjetnik predsjednika Tuđmana. Sjurili smo u podrumske prostorije u kojima je radila saborska tiskara i čekali sat-dva da se „oslobodimo“ i raziđemo.

Nisam još bio svjestan (svoje) početka priče o izbjeglicama koja je zapravo započela bezazleno, odlaskom u njemački gradić Oberhausen, u svojstvu Merhametova delegata iz Zagreba.

Gost u emisiji „Kod gradonačelnika“ Radio-Sljemena

Pozvan sam u Studio Radio-Sljemena, jedne od najslušanijih zagrebačkih radio-postaja koje su svoj cjelodnevni program prilagodile i usmjerile za najaktualniji trenutak ratnog Zagreba. U emisiji „Kod gradonačelnika“ bit ću i ja gost gradonačelnika Borisa Buzančića. Urednica i voditeljica emisije je Alina Vrkljan. Emisija se odvijala uživo. Sudjelovat će dr. Adalbert Rebić, predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, gospođa Jasenka Mihali-Rukavina, predsjednica Regionalnog ureda, te Ahmet Ikanović, predstavnik Merhameta i ja kao književnik i predsjednik KDMH Preporod i član Merhameta. Evo nekih akcenata iz Dvorane sportova pune nevoljnika iz Bosne.

Voditeljica upravo tom činjenicom započinje javljanje: „Vjerojatno čujete žamor, a to je zbog toga što se tribina Kod gradonačelnika emitira iz dvorane Doma sportova. Danas je 26. travnja….“ Na samom je početku zamolila dr. Rebića za sažet pregled što se danas dešava s izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, jer su u dvorani izbjeglice iz te republike.

DR. ADALBERT REBIĆ: „Tako je. Evo nekoliko podataka. U gradu Zagrebu dosad je registrirano 22.000 izbjeglica. Među njima ih je najviše iz Bosne i Hercegovine koji su morali napustiti svoje domove. Većina ih je iz Sjeverne Bosne, a ima ih i iz Sarajeva. Danas u cijeloj Hrvatskoj imamo 184.000 izbjeglica iz BiH. Nama su sada svi kapaciteti popunjeni i sve su naše mogućnosti iscrpljene. Smještavamo izbjeglice po Zagrebu, srednjoškolskim centrima, po školskim dvoranama. Tu bivaju dan, dva, tri a onda ih premještamo u slobodne objekte diljem Hrvatske. Treba imati na umu da Hrvatska ima 249.000 izgnanika iz okupiranih hrvatskih područja. Ako sve to zbrojite, onda je to gotovo pola milijuna ljudi u pokretu, daleko od svojih domova i koji čekaju da se što prije u njih vrate. Pružili smo sve što smo mogli pružiti, a kako rekoh, naše su mogućnosti doista pri kraju.

BORIS BUZANČIĆ, gradonačelnik: „Ovi su prostori namijenjeni sportu, našli smo se u vrlo teškoj situaciji, ali su u još težoj situaciji ovo jadni ljudi. U teškoj smo situaciji što im teško pomažemo. Teško im možemo život učiniti lakšim, teško im možemo obećati da će se uskoro vratiti. Na nama je da im život učinimo koliko-toliko snošljivim, da im ulijemo nadu i volju. Zagreb je najviše tranzitni centar prema obali, ali i ti su smještajni kapaciteti manje-više popunjeni, a također nismo sigurni koliko će rijeka izbjeglica još doteći u Hrvatsku. Sasvim sigurno makar cijela Bosna došla, naći se mjesta, pa makar četvorica ležala u krevetu, neće biti problema, naravno, moramo nastojati riješiti taj problem. Boreći se za njih, borimo se za sebe.

AHMET IKANOVIĆ: Ja bih se prvo zahvalio na pozivu u emisiju i gospodinu gradonačelniku na otvorenosti iskazao odmah na početku. Zagreb i Hrvatska su širom otvorili vrata i srca i svoje domove da prime silne tisuće – evo sada se to približava i brojci od 200.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Najveći je postotak muslimana, pa je ta činjenica vrlo važna glede njihove prehrane. Nastojimo nabaviti odgovarajuće prehrambene artikle u ovim teškim trenutcima. Apelirao bih na muslimane diljem Hrvatske, da se uključe u naše humanitarne akcije, da olakšaju egzodus svojoj braći. Neka donesu malo domaćih pita, domaće hrane. Koliko-toliko ćemo ublažiti patnje napaćenih tijela i duša… Merhamet svakako čini sve u granicama svojih mogućnosti. Najavljuju se veće količine posebno u prehrambenim artiklima, a ja bih zamolio prostore za skladišta takve pomoći.

VODITELJICA: Jedan od gradonačelnikovih gostiju je i član Merhameta, književnik Ibrahim Kajan. Vi ste se ovih dana vratili iz Njemačke, gdje ste pokušali pribaviti pomoć za muslimane.

IBRAHIM KAJAN: Moj glavni zadatak u Oberhausenu nije bio prikupljanje pomoći, nego širenje istine, prije svega informacijama koje dolaze iz najugroženijih mjesta. To je u istoj mjeri dragocjeno kao i opipljiva pomoć koju su oni dali. Ljudi su preko tih riječi osjetili da se pomažući životno ugrožene nalaze u prvim linijama borbe za opstanak. Jer, netko spašava u borbi, spašavanjem života, a netko da se taj život održi. U Oberhausenu su iste večeri osnovali Merhamet i izabrali g. Ahmeta Šogolja za predsjednika, Dan-dva kasnije dobili su i dopuštenenje da na ulicama kroz demonstracije podignu svoj glas protiv rata i Srbije zajedno s Hrvatima i Albancima, osim u Oberhausenu, u više drugih njemačkih gradova… U Njemačkoj sam bio i u svojstvu predsjednika Kulturnog društva Muslimana Hrvatske Preporod da bih lakše skrenuo pozornost na temu pokušaja informativne blokade. Sve se stvari ponavljaju, iste su kao što su bile i sa Hrvatskom i sa Slovenijom. Iz našeg su Društva djevojke i momci osnovali Press centar koji širi vijesti na engleskom, pišu i govore ne samo o ljudskim žrtvama nego i o uništavanju sakralne i kulturne arhitektonske baštine, spaljuju namjerno biblioteke i svega onoga što predstavlja jezgru narodno bića. Hvala vama i slušaocima Radio-Sljemena.