Nema dana da me nešto ili neko ne podsjeti na rahmetli akademika dr. Smaila Balića (Mostar, 26. VIII. 1920. – 14. III. 2002.), knjiga u vitrini, citat u tekstu koji upravo čitam, sjećanje na neki od susreta, razgovora ili prepisivanja njegove misli kojom podupirem i osnažujem svoje spoznaje. Najčešće mi je padao na pamet ovih posljednjih desetak mjeseci bjesomučne hajke, ismijavanja i primitivnog kuđenja nacionalnog imena Bošnjak od jednog poznatog politologa iz Sarajeva.

Uskoro će se navršiti 24 godine kako smo dr. Smaila Balića ispratili i dženazu mu klanjali na groblju maloga, lijepog, austrijskog mjesta Zwerdorf, gdje je i pokopan. Tom smo se prilikom, dr. Salim Hodžić, imam u Beču, i moja malenkost, prigodnim riječima oprostili od njega, našeg neusporedivog učitelja, što nam je sudbinom bio dosuđen.

Prvi put sam se susreo i razgovarao s dr. Balićem u Beču, godine 1971. S početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, te pokretanjem Behara u zagrebačkom „Preporodu“, postajemo „nerazdvojni suradnici“. Pisma su letjela i tamo i ovamo. Ali, nisu sva pisma ista. Pisma istaknutih znanstvenika, kakav je nesumnjivo bio dr. Balić, imaju posebni sloj u tekstu koji ih čini trajnijim i od znanosti i od svakog interesa; mogu predstavljati zanimljivu i korisnu pomoćnu građu u osvjetljavanju jedne osobe i, nerijetko, njegovog djela. Sačuvao sam ih iz velikog poštovanja prema profesoru i prijatelju Smailu Baliću. Većinom su tipkana pisaćim strojem na listovima A4, a samo su dva (među ovdje uvrštenim), pisana rukom. Svako je vlastoručno potpisano.

PRIJEPIS PISAMA

Zwerndorf, 25.08.1994.
Poštovani i dragi gosp. Ibrahime!

Prekjučer sam Vam iz Beča poslao tekst svog predgovora knjizi “Zmaj od Bosne” od Sadika Šehića (Tuzla 1991). I davno napisani članak “Aljamiado-književnost u Bosni za vrijeme Osmanlija”, izašao u Godišnjaku 1957. Muslimanske biblioteke (knj. 4, Beč 1957).

Prvi tekst treba da se nađe u poglavlju “Predgovori edicijama drugih autora”, a drugi u odjelu

“Kulturna tradicija” (na posljednjem mjestu).

S ovim je upotpunjen moj spisateljski fond na bosanskom jeziku u egzilu. (Naslov treba korigirati u “Bosna u egzilu 1945-1993”.)

Nadam se, da ste u dobru zdravlju. S nestrpljenjem čekam na novi broj „Behara“.

Mahsus selam
Vaš
Smail Balić (vlastoručni potpis)

Zwerndorf, 7.08.1995.
Veoma poštovani i dragi prijatelju Ibrahime !

Sa zahvalnošću potvrđujem primitak 10 primjeraka moje knjige “Bosna u egzilu”. Preko Irfana Buzara i T. Velagića dostavljen mi je također još jedan primjerak, koji ste Vi ovdje deponirali prilikom Vašeg posljednjeg boravka u Vorarlbergu.

Knjiga je tehnički zbilja veoma lijepa; urednički posao je također napravljen valjano, pa Vam se još jednom zahvaljujem na trudu i na odgovornom pristupu radu. S predgovorom sam također zadovoljan, tako da preostaje samo još, da se nadamo na dobar prijem kod publike, kojoj je knjiga namijenjena.

Sigurno znate, da se u Zagrebu od 6. do 8. oktobra drži jedan internacionalni simpozij, na koji sam i ja pozvan. To će biti prilika, da preuzmem preostalih 40 knjiga.

Nadam se, da ste u dobrom zdravlju i veselju – koliko je to pod današnjim teškim životnim okolnostima uopće moguće.

Uz prijateljski selam
Vaš
Smail Balić (vlastoručni potpis)

Zwerndorf, 19. 03. 1998.
Poštovani i dragi Ibrahime!

Srdačno zahvaljujem na poslanim lijepim razglednicama i na pismu od 3. ožujka s prilozima.

Dobio sam također najnoviji „Behar“, koji je opet dobro uređen. Očit je napredak, kako i odgovara imenu kulturnog Društva čiji si predsjednik.

Posebnom poštom šaljem jedan od novijih svojih radova na njemačkom. U sarajevskom listu „Preporod“ izlazi moj članak „Uskladivost islama sa zapadnom kulturom“ (brojevi od 15. marta i 4. aprila 1998.).

Ja sam i zaboravio na taj stari esej „U potrazi za izgubljenim likom“. Sve što želite, a što je poteklo iz mog skromnog pera, možeš objaviti.

Nadam se da si Ti i Tvoja obitelj – posebno kćerka – dobro i rahatli. U to ime Te selamim. Posebno selamim Ediba Muftića i svu drugu intelektualnu elitu, koja se okuplja u zagrebačkom „Preporodu“.

Tvoj
Smail Balić

Zwerndorf, 28.10.1998.
Dragi i veoma poštovani Ibrahime!

Na moju radost danas mi stiže dvobroj “Behara” 7/1998, sv. 7/8, s mojim člankom prevedenim dobrotom Zije Sulejmanpašića, pa se odmah želim zahvaliti prevodiocu, koji je moj tekst učinio dostupnim bosanskom i hrvatskom čitateljstvu, i Tebi kao izdavaču. Prijevod je dobar, ali je u njemačkom tekstu promakla tiskaru jedna pogreška, koju bih sad želio ispraviti. U prvom pasusu posljednje rečenice treba da glase:

“Poznata su nam dva visoka vjerska dostojanstvenika iz toga doba: Abū Hāmid al-Ğarnātî, umro 1169. ili 1170., maurski učenjak, i sin mu Hāmid al-Ğarnātî, čiji nam datum smrti nije poznat. Otac Abū Hāmid ostavio je sadržajne bilješke na arapskom o životu i djelovanju tih islamskih općina”. (O radu i zadržavanju Abū Hāmida u Mađarskoj govori, uostalom, članak muftije Omerbašića, samo muftija ne zna, da sam ja davno prije Kalićeve pisao o ovom interesantnom arapskom putniku i o njegovim saopćenjima o podunavskim muslimanima predturskog vremena. Dakle izvještaji iz maurske Španije bili su zapaženi i od “naših orijentalista”. Bilo bi dobro, kada bi se ovaj moj članak o islamu pojavio i na našem jeziku, ma da bi se njemu danas – nakon 35 godina – moglo mnogo štošta dodati od novih saznanja.

U priloženoj recenziji, koja je upravo ovih dana izašla, kritiziram srpskog orijentalistu Aleksandra Popovića zbog upornog prešutkivanja predosmanlijske egzistencije muslimana u Podunavlju.)

U objavljenom prijevodu ima nekoliko tiskarskih pogrešaka, posebno kod citiranja arapskih i turskih tekstova. Tako treba stajati Sālikûn fî sabilîllāhi u prvom stupcu str. 9, i na kraju istog stupca : …dewlette’ cemî ́an i, malo dalje, Sāhā āl-i. U drugom stupcu iste stranice posljednja riječ u citiranom dvostihu je dewletinde, a njegov prijevod: „Zadivljujuća sigurnost i pouzdanje zavladaše zemljom“.

U članku muftije ima, očito, pogreška, kad se Islam Grčki i Islam Latinski – ta dva imena – pripisuju predturskim muslimanima. To je ostalo iza Osmanlija, kad su katolici bili “Latini”, a pravoslavni “Grci”.

Oprosti, Ti i Muftija, na ovim malim primjedbama. Bilo bi mi drago, kad bi prvi dio moga osvrta objavio. Ostao sam bez knjige “Bosna u egzilu”. Jadan primjerak bi mi dobro došao…

Mahsus selam svima
Tvoj
Smail Balić (vlastoručni potpis)

Zwerndorf, 12. 01. 1999.
Dragi i poštovani Ibrahime!

Srdačno uzvraćam ramazansko-bajramsku čestitku – želeći svako dobro Tebi i Tvojoj porodici, posebno kćerci.

Šaljem danas tri svoja novija rada i jedan vidovit članak Roka Kabela pisan prije 20 godina. Svraćam pozornost na članak o pomirenju u Bosni. To je u stvari referat , koji sam prije dvije godine držao na sveučilištu u Nurbergu.

Prije dva dana dao sam nalog banci, da se pošalje 800 šilinga na ime mog članskog doprinosa za „Preporod“ (a, djelimično, i za „Behar“).

Evo već i godina prođe od smrti našeg dragog profesora i učitelja Sulejmana Mašovića. Rahmet mu duši!

I mnogo selama, posebno Tebi, Ziji Sulejmanpašiću, Muftiji i obojici Muftića.

Tvoj
Smail Balić

Zwerndorf, 7. 03. 2000.

Dragi Ibrahime!

Danas ili sutra bit će poslano na Tvoju adresu 20 knjiga dopunskog sveska djela „Kultura Bošnjaka“. Zahvaljujem se na spremnosti , da preuzmete te publikacije radi distribucije po cijeni od 10 DM ili odgovarajućoj protuvrijednosti u kunama. Polovica utroška pripada „Preporoodu“ ili „Beharu“, a druga polovica meni.

Možda ne bi bilo zgorega, kada bi prigodom prvog putovanja u Mostar ponio sa sobom nekoliko primjeraka knjige. Cijene je, mislim, da ne može biti manja.

Uz srdačan selam i sa željom za brzo ozdravljenje hanume Ti
Tvoj Smail Balić