U arhivskim dokumentima, koje je javnosti predočio dr. Fuad Ohranović u tekstu objavljenom u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, sačuvana je prepiska s izvjesnim Stjepanom Balogom iz Michigena, Sjedinjene Američke Države, datirana u decembar 1993. godine. Bilo je to, podsjetimo, vrijeme intenzivnog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, uz sukom sa srpskim vojnim i paravojnim formacijama. Ratna 1993. godina bila je za Bošnjake najteža u svakom pogledu, i vojnom i humanitarnom.
U ratnim previranjima u Bosni i Hercegovini 90-ih predsjednik RBiH Alija Izetbegović vodio je intenzivnu diplomatsku komunikaciju sa brojnim diplomatama, političkim liderima i utjecajnim osobama iz cijeloga svijeta kako bi objasnio poziciju Bosne i Hercegovine i pronašao prijeko potrebnu pomoć i podršku.
Ali u toj diplomatskoj korespodenciji, tokom dramatičnih trenutaka odbrane zemlje, nalazio je vremena i da odgovara na pisma nepoznatih i običnih ljudi.
U arhivskim dokumentima, koje je javnosti predočio dr. Fuad Ohranović u tekstu objavljenom u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke, sačuvana je prepiska s izvjesnim Stjepanom Balogom iz Michigena, Sjedinjene Američke Države, datirana u decembar 1993. godine. Bilo je to, podsjetimo, vrijeme intenzivnog sukoba između Armije RBiH i HVO-a, uz sukom sa srpskim vojnim i paravojnim formacijama. Ratna 1993. godina bila je za Bošnjake najteža u svakom pogledu, i vojnom i humanitarnom.
“Izetbegovićevo pismo Balogu upućeno je 6. decembra 1993. godine, kao odgovor na Balogovo pismo od 30. novembra iste godine koje, nažalost, nije sačuvano među dokumentima. Izetbegović piše o odnosu Srba i Hrvata prema Bosni i Hercegovini, kao i potrebi borbe za jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović također piše da su dvije premise odredile sudbinu Bosne. Prva je da nema Bosne bez Srba i Hrvata, a druga je da Srbi i Hrvati neće Bosnu. Dalje iznosi tvrdnje da postoje časni izuzeci, ali se države ne prave od izuzetaka nego od naroda koji ne moraju biti vrlo časni, nego sasvim obični. Srbi ga, piše, nisu iznenadili, ali Hrvati jesu, jer cijelo vrijeme rade u korist vlastite štete. Izetbegović smatra da, ako ne stavi potpis na nekakav mir, vrlo je moguće da će Bosna biti okupirana. Bošnjački narod ne bi preživio tu okupaciju i bio bi potpuno zbrisan zajedno sa svim džamijama i drugim znakovima postojanja”, navodi dr. Ohranović.
U odgovoru poslanom telefaksom 30. decembra 1993. godine, Stjepan Balog piše da je iznenađen i obradovan Izetbegovićevim odgovorom na pismo koje je poslao kao znak podrške i izraz dubokog razočarenja zbog odnosa Hrvatske prema Bosni. Smatra da Hrvatska i Bosna i Hercegovina trebaju sarađivati u odbrani od srpske agresije.
“Time što ste našli vremena u situaciji u kojoj se nalazite Vi i Vaša domovina da odgovorite na pismo jednom nepoznatom Hrvatu, najbolji je znak sa koliko osjećaja proživljavate današnju situaciju u Bosni. Moja neslaganja sa nekim od Vaših pogleda na moguća rješenja i situaciju u Bosni, nikako ne umanjuje moje duboko poštovanje prema Vama. Vaše pismo mi je potvrdilo da ste Vi čovjek od povjerenja i integriteta, što se teško može reći za mnoge političare”, napisao je Stjepan Balog.
The New York Times u tom periodu objavio je nekoliko poruka koje su dobili od Stjepana Baloga iz Michigena. U jednoj poruci iz 1993. godine stoji: “Ne želimo da američki vojnici ginu za nas. Bez američkih trupa, molim vas. Mi smo sposobni i spremni da se borimo i umremo za svoju zemlju. Sve što bismo željeli vidjeti je ukidanje embarga na oružje”.
Stjepan Balog, rođen 1944. godine, emigrirao je u Ameriku 60-ih godina prošlog stoljeća. Četrdset godina je radio u GM Technical Centru, tokom 90-ih bio je angažiran na pomaganju bosanskim izbjeglicama u SAD-u. Preminuo je 2019. godine.
Među brojnim pismima i dopisima upućenim predsjedniku Izetbegoviću tokom oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu posebno je zanimljivo pismo izvjesnog Samuela J. Wolffa iz Tanzanije.
Kroz ovaj dokument na određeni način se oslikava odnos jednog slabo informisanog stranca koji ima potrebu da pokuša popraviti stvari u ratnim događanjima na Balkanu. Pismo je upućeno predsjednicima Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske 27. januara 1994. godine, na engleskom jeziku, a sadrži uopćeni poziv na mir. Uz to, Wolff upućuje savjete za slušanje vlastitih naroda koji su mnogo patili, kao i za razgovore sa Jimmyjem Carterom ili nekim drugim ko razumije kulturu i običaje, a ko bi ih trebao saslušati.
