Rođen je 1997. godine, prijevremeno, kao blizanac, pritom je zadobio oštećenje vida koje ga cijeli život prati, ali koje ga je sigurno pomoglo usmjeriti duboko u muziku i svijet intenzivno doživljenih zvukova. Njegova senzibilnost i rafiniranost u izvedbi pridobiva slušateljstvo jer Pavao jest završio umjetničku akademiju, ali onu životnu – za sevdalinku

Prvak sevdalinke iz Siska Pavao Anić samouk je u sviranju harmonike i pjevanju, kao dječak završio je klavir u muzičkoj školi, pri čemu se upoznao s osnovama notnog zapisa. Najviše voli vlastito pjevanje popratiti harmonikom i ljudi ga kao takvog prepoznaju. Izvodi sevdalinku i staru narodnu muziku kakvu izvode npr. Zvonko Bogdan ili Dobrivoje Topalović. Pavao Anić je Hrvat po nacionalnosti, rođen je u Hrvatskoj i odrastao u Mošćenici pored Siska, ali za sebe kaže da je u duši čovjek i ljudsko biće prije svega. Baka i djed s očeve strane su doselili u Hrvatsku iz BiH, što je jedina njegova veza s Bosnom, osim sevdalinke i brojnih prijatelja Bošnjaka.

„Sevdah sam izabrao između brojnih žanrova koje sam slušao, zaljubio sam se u njega sa sedam godina. Otada ga pjevam, a od desete godine sviram harmoniku. Sevdah za mene nije samo vrsta muzike, nego i dobar način života, stil oblačenja i ponašanje. Muzika koju slušamo kao mladi, ali i kao zreli ljudi, oblikuje nas. Drago mi je da sam izabrao sevdah jer smatram da pored emocije koju gaji i probudi, ima i odgojni potencijal. Mene su odgajali roditelji, sevdalinka i stara narodna muzika. Za sve u životu, za skoro svaku situaciju postoji pjesma koja može pokazati kako prebroditi neku krizu ili problem“, priča Pavao.

Rođen je 1997. godine, prijevremeno, kao blizanac, pritom je zadobio oštećenje vida koje ga cijeli život prati, ali koje ga je sigurno pomoglo usmjeriti duboko u muziku i svijet intenzivno doživljenih zvukova. Njegova senzibilnost i rafiniranost u izvedbi pridobiva slušateljstvo jer Pavao jest završio umjetničku akademiju, ali onu životnu – za sevdalinku.

„Za mene je sevdah nešto posebno, osjećaj koji ta muzika probudi u čovjeku, posebno kada se studioznije bavi istraživanjem melodije, teksta i načinom ispjevavanja nekih riječi. Pjevanju se ne može pristupiti jednolično, bez duše, u izvedbi moram osjetiti kada da otplačem pjesmu, kada da izrazim više, a kada manje patnje. Svaka pjesma ima svoju priču, težinu, poruku, neke su vesele, neke tužne. Zapravo mi je cilj emociju koja ja vidim i osjetim prenijeti ljudima, u čemu, nadam se, i uspijevam“, kaže ovaj Siščanin.

Pavao se bavi i autorskim radom, uglazbljuje tekstove koji mu se svide, no njegov prvi album još je u nastajanju. S pjesmom „Mostar grade“ dobio je nagradu na Festivalu narodne glazbe “Ilidža 2017.” za muziku koju je skladao u manje od pet minuta jer mu se pročitani tekst svidio.

„Ljudi me uglavnom dobro prihvaćaju, emociju koju im prenosim. Sevdah je stanje duše koje prenosi sevdalinka. Kada te ostavi cura, patiš pa ćeš zapjevati ‘Nema ljepše cure od malene Đule’, naročito kraj: ‘bolje gubit dane uz Bosanke mlade’. Ako čovjek razumije sevdalinku koju pjeva, dobrote i empatije u njemu, kakav god on čovjek bio, mora biti jer bez toga se emocija ne može prenijeti“, kaže Anić.

Pavao Anić je nedavno nastupio u Sisku na velikom koncertu povodom 20. obljetnice postojanja BKUD-a „Nur“ sa Zijadom Fukom s kojim je počeo glazbenu suradnju nakon što je 2009. godine pobijedio na Amaterskom festivalu sevdaha u Sisku sa 12 godina, što je bio i njegov javni nastup.

„Imao sam toliku tremu da sam krivo rekao koliko imam godina, ali trema me nije zaustavila u izvedbi“, sjeća se Pavao.

Nakon toga počinje nastupati s „Nurom“, gdje je se dodatno formirao kao muzičar, ali u posljednje vrijeme uglavnom nastupa samostalno.

Pavao cijeni iskustvo koje je stekao s „Nurom“: „Puno pjevača sevdalinke krenulo je iz KUD-ova, oni su prozor u svijet i pomoć da se pjevača ili instrumentalistu primijeti i ako nešto vrijedi, KUD-ovi su odskočna daska da se krene u samostalnu karijeru.“