Cambridge Dictionary proglasio je „parasocijalno“ riječju godine, pojmom koji najbolje opisuje novu stvarnost u kojoj pratimo influensere, slavne osobe i čak AI chatbotove kao da su nam bliski prijatelji. Profesorica Simone Schnall upozorava da milioni ljudi danas razvijaju intenzivne, ali potpuno jednostrane veze s osobama koje nikada nisu upoznali što može voditi slijepoj lojalnosti, zamjeni stvarnih odnosa i opasnoj emotivnoj ovisnosti. U digitalnom dobu, gdje usamljenost raste, a povjerenje u institucije slabi, parasocijalni odnosi postaju ogledalo društva koje traži bliskost, ali često prihvata iluziju umjesto stvarnosti.


U svijetu u kojem se svakodnevno krećemo između Instagram storyja, TikTok trendova i razgovora s vještačkom inteligencijom, osjećaj prisnosti s ljudima koje zapravo nikada nismo upoznali postao je dio svakodnevice. I upravo zato je Cambridge Dictionary za riječ 2025. godine proglasio termin “parasocijalno”,  pojam koji najbolje opisuje sve intenzivniji i često nezdravi odnos publike prema slavnim osobama, influencerima i sve češće AI chatbotovima.

Parasocijalno je definirano kao veza koju pojedinac osjeća prema osobi koju ne poznaje: slavnoj ličnosti, liku iz knjige ili filma, ili čak prema umjetnoj inteligenciji. Cambridge Dictionary bilježi nagli skok pretraga ovog pojma tokom 2025, što dovoljno govori o tome koliko se promijenio naš način doživljavanja bliskosti i povjerenja.

Iako zvuči kao riječ nastala u eri društvenih mreža, koncept parasocijalnih odnosa star je gotovo 70 godina. Skovali su ga 1956. Donald Horton i Richard Wohl, sociolozi sa Univerziteta u Chicagu, kako bi opisali emocionalne veze koje su gledaoci razvijali prema likovima iz radijskih i televizijskih sapunica. Ljudi su tada prvi put počeli „upoznavati“ glasove i lica koja su im ulazila u dom putem ekrana, stvarajući iluziju dvosmjernog odnosa.

Danas je taj fenomen dobio sasvim novu dimenziju. Profesorica eksperimentalne psihologije na Univerzitetu Cambridge, Simone Schnall, upozorava da živimo u vremenu u kojem “mnogi ljudi formiraju nezdrave i intenzivne parasocijalne odnose s influencerima”. Društvene mreže nude neprestani tok intimnih detalja: šta jedu, kako izgledaju, šta osjećaju, kako se nose s porodičnim tragedijama ili izazovima poput IVF procesa. Sve to stvara privid prisnosti, iako među njima i publikom ne postoji stvarni odnos.

„Ovo vodi ka osjećaju da ljude koje pratimo zaista poznajemo, da im možemo vjerovati i da zaslužuju našu odanost“, upozorava Schnall. „A sve to je iluzija, potpuno jednostrana.“

Kako slabi povjerenje u tradicionalne medije, sve više ljudi okreće se pojedincima koji djeluju „autentično“. Što više vremena provode uz njihovu online prisutnost, to je veza jača. Influenseri dobijaju ulogu prijatelja, savjetnika, pa čak i autoriteta. Schnallina istraživanja pokazuju da su najpredaniji pratitelji spremni opravdavati čak i problematično ponašanje slavnih. S druge strane, slavne osobe danas se sve češće suočavaju i s invazivnim ponašanjem fanova. Glumac Barry Keoghan doživio je da mu ljudi kucaju na vrata kuće njegove nane, dok su se neki čak parkirali ispred doma njegove porodice. Pjevačica Chappell Roan javno je upozorila da je „jezivo kako ljudi misle da te poznaju samo zato što te gledaju online“.

Naravno, ima i onih koji vješto koriste parasocijalni interes za vlastitu promociju. Lily Allen je svoj album West End Girl otvoreno predstavila kao umjetničku obradu prekida braka s Davidom Harbourom, čime je dodatno pojačala apetit publike za intimizam i dramu iako uporno naglašava da je riječ o pjesničkoj slobodi, a ne dokumentarnoj istini.

Iako su veze s influencerima intenzivne, profesorica Schnall smatra da najveći potencijal za razvoj ekstremnih parasocijalnih odnosa leži u umjetnoj inteligenciji. AI nikada ne spava, uvijek odgovara i nikada ne odbija razgovor. Za mlade ljude, posebno one koji se osjećaju usamljenije nego ikad, to može biti opasno primamljivo. „To je krajnja parasocijalna veza“, upozorava Schnall. „U potpunosti uklanja čovjeka iz jednadžbe.“

Četbotovi već danas služe kao „prijatelji“, terapeuti, virtualni partneri i sagovornici na koje se ljudi emocionalno oslanjaju. Neki se čvrsto poistovjećuju s idejom da su razumljeni i prihvaćeni, čime se zamagljuje granica između stvarnog i iluzornog odnosa.

Ljudski mozak je, tvrde psiholozi, programiran za društvenost. Tražimo signale bliskosti, poznatog i prepoznatljivog. U vremenu u kojem je usamljenost postala javnozdravstveni problem, parasocijalne veze postaju najlakši način da se zadovolji potreba za pripadanjem. Schnall kaže: „Naši mozgovi evoluirali su da budu s drugim ljudima. Vidimo društvene veze svuda, bez obzira jesu li stvarne ili ne.“ Podcasti i video blogovi tome dodatno doprinose: glasovi voditelja postaju svakodnevna pozadina obavljanju kućnih poslova, stvarajući osjećaj društva koji je lakši, bez zahtjevnosti stvarnih odnosa.

Colin McIntosh, glavni urednik Cambridge Dictionaryja, kaže da je riječ „parasocialno“ savršeno odrazila duh vremena. „Vrlo je u skladu s 2025. godinom. Živimo u kulturi opsjednutoj slavom“, naglašava on. Riječ je putovala dug put od akademskih radova do TikTok komentara. A njena popularnost dolazi u godini u kojoj su se istaknuli i drugi termini povezani sa digitalnom kulturom:

slop – sadržaj iznimno loše kvalitete, često generisan AI-jem;

pseudonimizacija – preimenovanje ličnih podataka radi zaštite identiteta;

memeify – pretvaranje događaja u meme;

snackable – kratki sadržaj za generaciju nestrpljivih pratilaca;

mouse jiggler – uređaj za simuliranje aktivnosti na poslu.

Cambridge Dictionary također je ove godine uveo riječi koje savršeno oslikavaju nove online identitete: skibidi, delulu, tradwife, lewk, broligarchy, work wife. A postoje i nove, još neformalizirane: glazing (pretjerano laskanje od strane AI-ja), vibey, doom spending… Sve one otkrivaju koliko se naš jezik brzo mijenja i koliko na njega utiču tehnologija i pop-kultura.

U suštini, parasocijalni odnosi govore više o nama nego o osobama koje pratimo. Govore o našoj potrebi za pripadanjem, o potrazi za povjerenjem u vremenu kada su institucije oslabljene, te o rastućoj usamljenosti. Oni mogu biti bezopasni, kao fandom Taylor Swift i Travisa Kelcea, ali i opasni kada zamijene stvarne odnose ili postanu alat manipulacije.

Svijet u kojem slavne osobe žive kroz storyje, a AI chatbotovi odgovaraju kao najbolji prijatelji, postavlja važno pitanje: da li smo izgubili granicu između bliskosti i iluzije? U godini kada je „parasocijalno“ postalo riječ godine, odgovor izgleda bliži nego ikada.

IZVOR: The Times