Simbolika mostova u Turskoj nije slučajna. Logo papinog pohoda prikazuje Bosforski most, vezu između Azije i Evrope, Istoka i Zapada, različitih svjetova koji se prepliću u Istanbulu. Papa je i tu sliku iskoristio da podsjeti da postoji više „mostova jedinstva“ koje treba čuvati: jedinstvo unutar Katoličke crkve, jedinstvo s drugim kršćanskim zajednicama, te dijalog s drugim religijama

Poglavar Katoličke crkve, papa Lav XIV, u proteklim je danima iznio možda najambiciozniju poruku svoga pontifikata: poziv svim kršćanima da u narednim godinama započnu zajedničko duhovno putovanje prema jubileju 2033. godine, dvomilenijskom obilježavanju smrti i Uskrsnuća Isusa Krista te rođenja Crkve u jerusalemskoj dvorani Posljednje večere.

Riječ je o pozivu koji prevazilazi uobičajene protokole i diplomatske geste među Crkvama, te govori o dubokoj želji Rimskog biskupa da se obnovi ono što je sam zapisao u svom biskupskom geslu: jedinstvo u Kristu.

Ovaj poziv dolazi neposredno nakon susreta u turskom Izniku, drevnoj Nikeji, gdje su se, na inicijativu vaseljenskog patrijarha Vartolomeja, okupili predstavnici brojnih kršćanskih tradicija kako bi obilježili 1.700 godina od prvog ekumenskog sabora. Na obali jezera, uz ostatke bazilike sv. Neofita, voditelji različitih kršćanskih zajednica u tišini i molitvi podsjetili su se na povijesne procese koji su oblikovali identitet kršćanstva. Gesta jedinstva bila je snažna, ali ne i potpuna, bila je primjetna praznina onih koji nisu mogli ili nisu željeli sudjelovati.

Upravo zato, već dan kasnije, papa Lav XIV uputio je ponovnu, još snažniju molbu da se potraže novi susreti, nova zajedništva, i da se jubilej 2033. godine slavi zajedno, ne samo kao spomen, nego kao svjesni povratak na izvore vjere. Povratak u Jerusalem, rekao je, znači povratak u srce kršćanstva: na Golgotu, na prazan grob, u dvoranu Posljednje večere, na mjesto gdje je, u silasku Duha Svetoga, rođena Crkva.

Poruka je jasna: vraćanje izvorištima vjere nije samo puka simbolika. To znači odbacivanje svega što je s vremenom postalo teret, rivaliteta, nacionalnih politika, crkvenih strategija, tradicija koje više razdvajaju nego što spajaju. Papa je podsjetio da je primarni zadatak svakog kršćanina navještaj evanđelja, a podjele među Crkvama predstavljaju bolnu prepreku tom svjedočenju. Tek u jedinstvu, rekao je, kršćanska poruka može biti uvjerljiva u svijetu koji sve više traži, često bezuspješno, mir, pomirenje i smisao.

Govoreći o povratku u Jerusalem, papa Lav XIV evocira i duhovnu dinamiku prvih apostola. Oni su, slomljeni nakon Kristove smrti, ponovo pronašli snagu tek kada su ga susreli živog, najprije u dvorani, a potom na obalama Galilejskog jezera gdje su primili poslanje da idu u svijet. Taj obrazac,  tuga, susret, preobražaj i poslanje, papa vidi kao putokaz i za današnje kršćane.

U tom kontekstu treba razumjeti i njegovu homiliju u Istanbulu, na početku adventa, u kojoj je pred hiljadama vjernika govorio o mostovima, simboličnom motivu njegovog pohoda Turskoj. Istaknuo je kako vjernici „hodaju kao preko mosta koji povezuje zemlju i nebo“, te kako se poziv na mir i jedinstvo ne tiče samo odnosa među kršćanima, nego i među religijama, državama, narodima.

U homiliji je posebno naglasio dvije proročke slike iz Knjige proroka Izaije. Prva je slika Gospodnjeg brda koje nadvisuje sva druga brda, znak da Božji darovi nisu privilegija jednih, nego namijenjeni svima. U tom svjetlu papa je podsjetio na važnost svjedočanstva koje prelazi granice i spaja ljude, poput susreta Petra i Andrije ili obraćenja Augustina kroz Ambrozija. Prava snaga vjere, naglasio je, nije u spektakularnim čudima nego u svakodnevnom življenju evanđelja koje izgrađuje zajednicu.

Druga slika iz Izaije jest vizija mira: kovači koji mačeve pretvaraju u plugove, narodi koji više ne uče ratovati. U svijetu rastrganom ratovima, osvetama i novim geopolitičkim pregrupiranjima, papa Lav XIV otvoreno poručuje da Crkva ne smije pristajati na logiku sukoba, već mora biti znak nade i pomirenja. Odatle i njegova ponovna molba za jedinstvo, koja je, u Istanbulu, dobila i konkretno značenje, podsjećanje na raznolikost katoličkih tradicija u Turskoj koje zajedno čine živi mozaik jedne Crkve.

Simbolika mostova u Turskoj nije slučajna. Logo papinog pohoda prikazuje Bosforski most, vezu između Azije i Evrope, Istoka i Zapada, različitih svjetova koji se prepliću u Istanbulu. Papa je i tu sliku iskoristio da podsjeti da postoji više „mostova jedinstva“ koje treba čuvati: jedinstvo unutar Katoličke crkve, jedinstvo s drugim kršćanskim zajednicama, te dijalog s drugim religijama.

Liturgija u Volkswagen Areni, sa stotinama članova zbora i čitanjima na nekoliko jezika, turskom, aramejskom, sirijskom, engleskom, armenskom i arapskom, pokazala je svu raznolikost i slojevitost vjere koja u Turskoj živi tiho, ali postojano. Papa je u tom trenutku istaknuo da se jedinstvo ne podrazumijeva, ono traži brigu, strpljenje i napor, baš kao što se mostovi moraju neprestano održavati da bi bili sigurni.

Nakon Istanbula, njegov apostolski put nastavlja se u Libanonu, no poruka koju ostavlja iza sebe u Turskoj ostaje jasna: 2033. godina nije samo jubilej. Ona je poziv da se, poput prvih učenika, kršćani ponovo susretnu u dvorani Posljednje večere, u srcu Jerusalema, ponizno i bez tereta prošlih podjela, kao braća koja žele posvjedočiti da je ono najvažnije ostalo isto: vjera u Krista, sina Boga živoga.