Papa Lav XIV iskoristio je svoj prvi Veliki tjedan na čelu Vatikana za oštru, ali simbolički nijansiranu kritiku tiranije i instrumentalizacije vjere. Kroz obnovu tradicije osobnog nošenja križa u Koloseumu i osudu „božanstva moći“, američki papa poslao je poruku protiv političkih zloupotreba religije, pozivajući na poniznost i odgovornost pred patnjama suvremenog svijeta
Prvi Veliki tjedan Pape Lava XIV protekao je u znaku trijeznog i nenametljivog stila, ali s porukama koje nose duboku simboličku težinu. Izbjegavajući direktno imenovanje specifičnih sukoba ili svjetskih lidera, papa Lav XIV je kroz svoje prve velike blagdane na čelu Katoličke crkve poslao jasne apele za mir, istovremeno oštro kritikujući zloupotrebu religije u političke svrhe. Solidarnost s potlačenima i prokazivanje manipulacije moći nametnuli su se kao centralni motivi njegovih obraćanja.
Već u homiliji na Cvjetnicu, kojom su otvorene svečanosti Velikog tjedna, Papa je upozorio na opasnost pretvaranja vjere u oruđe interesa. Naglasio je da Bog odbacuje rat i da se Njegovo ime ne može koristiti za opravdavanje konflikata, uz poruku da molitve onih koji vode ratove ne dopiru do neba. Ovu misao dodatno je razradio tokom mise na Veliki četvrtak u bazilici Svetog Ivana Lateranskog. Citirajući svog prethodnika Benedikta XVI, kritikovao je ljudsku sklonost ka traženju Boga koji „služi nama“, koji je koristan poput novca ili moći, umjesto razumijevanja da Bog služi čovjeku kroz poniznost, što simbolizuje čin pranja nogu.
Denuncijacija „brutalnosti koja čovječanstvo baca na koljena“ prethodila je samom obredu u kojem je Papa oprao noge dvanaestici svećenika. Tom prilikom pozvao je na preispitivanje načina na koji se konzumira autoritet. Prema njegovim riječima, Isus pročišćava ljudsku sliku o moći koja se hrani dominacijom, osvajanjem i strahom. Lav XIV je istakao da se čovječanstvo prečesto doživljava velikim samo onda kada ga se drugi plaše, što predstavlja duboko izvrtanje božanskog i ljudskog lika.
Analitičari su u ovim pasusima, posvećenim oholosti moćnika, prepoznali suptilnu kritiku savremenih političkih događaja. Iako bez direktne prozivke, Papine riječi o miješanju religije i politike odjeknule su kao odgovor na aktuelne trendove u kojima se vjerski obredi otvoreno koriste kao platforme za političku promociju.
Poseban presedan obilježio je Veliki petak. Lav XIV je lično nosio križ tokom Puta križa u rimskom Koloseumu, što je praksa koju je posljednji put uveo Ivan Pavao II, ali je od nje odustao 1994. godine. Za Papu je ovo „važan znak“ koji simbolizira ulogu duhovnog vođe koji u molitvi nosi patnje savremenog svijeta. Meditacije za ovogodišnji Put križa napisao je fra Francesco Patton, bivši kustos Svete zemlje, regije koja je ponovo zahvaćena valom nasilja.
Tekst pročitan u Koloseumu, a koji je Papa odobrio, predstavlja direktno upozorenje protiv tiranije. Povlačeći paralelu s biblijskim dijalogom između Isusa i Poncija Pilata, tekst kritikuje one koji vjeruju da imaju neograničenu vlast i da je mogu zloupotrebljavati po vlastitom nahođenju. Naglašeno je da će svaki autoritet polagati račun Bogu za način na koji je koristio moć, bilo da je riječ o pokretanju ratova, obrazovanju za nasilje ili ekonomskom ugnjetavanju naroda.
