Upozoravajući da je “rat ponovo postao u modi” i da se mir sve češće traži silom umjesto pravdom, poglavar Rimokatoličke crkve papa Lav XIV uputio je snažan apel za poniznost, dijalog i obnovljenu posvećenost multilateralizmu u svom obraćanju diplomatskom koru akreditovanom pri Svetoj Stolici.

Govoreći u petak, 9. januara, tokom tradicionalne razmjene novogodišnjih čestitki, papa Lav XIV je upozorio da se temelji međunarodnog suživota postepeno urušavaju, jer diplomatija zasnovana na dijalogu ustupa mjesto logici sile i odvraćanja.

“Princip uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, koji je zabranjivao narodima da koriste silu kako bi narušili granice drugih država, u potpunosti je potkopan”, rekao je Papa, upozorivši da takav način razmišljanja ozbiljno ugrožava vladavinu prava.

Godišnji susret između Pape i ambasadora akreditovanih pri Svetoj Stolici smatra se jednim od najznačajnijih događaja u diplomatskom kalendaru Vatikana.

Često nazivan “govorom o stanju svijeta”, Papin govor na ovim susretima obično nudi moralno čitanje međunarodnih odnosa – apel ne interesima, nego savjesti – na početku nove godine, kao poziv na odgovornost, suzdržanost i obnovu.

Za papu Lava XIV, koji je rekao da je ovaj susret za njega “novo iskustvo”, budući da je tek prije nekoliko mjeseci pozvan da “pase Kristovo stado”, govor je bio prilika da definiše moralni horizont u kojem Sveta Stolica razumije diplomatiju: kao strpljiv rad na susretima, odbranu ranjivih i zalaganje za mir utemeljen na istini.

Granice, pravo i povratak

Papa Lav XIV izrazio je žaljenje zbog slabljenja principa uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata, prema kojem su se države obavezale da neće koristiti silu za kršenje tuđih granica.

“Taj princip je potpuno potkopan”, rekao je, upozorivši da se mir sve više traži “putem oružja, kao uslov za nametanje vlastite dominacije”, što “ozbiljno ugrožava vladavinu prava – temelj svakog mirnog građanskog suživota”.

Papa se više puta pozivao na svetog Augustina i njegovo djelo De Civitate Dei (O Božjem gradu), gdje Augustin razmatra oholost, moć i iluziju sigurnosti.

Čak i oni koji vode rat, podsjetio je Papa, u konačnici žele mir – ali ne mir kao zajedničko dobro, već mir kao posjed. Citirajući Augustina, rekao je: “Oni, dakle, ne žele da nemaju mira, već žele samo onaj mir koji njima odgovara.”

Upravo je to iskrivljeno poimanje, rekao je Papa, čovječanstvo dovelo do katastrofe u 20. stoljeću. Iz te tragedije, podsjetio je, nastale su Ujedinjene nacije, osnovane prije osamdeset godina kao središte multilateralne saradnje “radi očuvanja mira, odbrane osnovnih ljudskih prava i promocije održivog razvoja”.

Govoreći o konkretnim posljedicama rata, Papa je istakao posebnu važnost međunarodnog humanitarnog prava, naročito kada su civili meta napada i kada se uništava ključna infrastruktura.

“Želim posebno istaći važnost međunarodnog humanitarnog prava”, rekao je. Poštovanje tog prava ne smije zavisiti od “okolnosti, vojnih ili strateških interesa”.

Naprotiv, to je “obaveza koju su države preuzele” i “mora uvijek prevladati nad ambicijama zaraćenih strana”.

Naglasio je da napadi na bolnice, energetsku infrastrukturu, domove i objekte neophodne za svakodnevni život predstavljaju ozbiljna kršenja prava, te ponovio osudu Svete Stolice svake upotrebe civila u vojne svrhe.

“Za moralnu procjenu nije presudan interes, već dostojanstvo: zaštita principa nepovredivosti ljudskog dostojanstva i svetosti života važnija je od bilo kojeg nacionalnog interesa”, dodao je.

Pozivi na mir

Papa je potom primijenio ovaj moralni okvir na aktuelne krize u svijetu.

Govorio je o ratu u Ukrajini i patnji civila, ponovivši hitnu potrebu za trenutnim prekidom vatre i pozvao na dijalog “motivisan iskrenom potragom za putevima ka miru”.

Pozvao je međunarodnu zajednicu da ne posustaje i ponovio spremnost Svete Stolice da “podrži svaku inicijativu koja promoviše mir i slogu”.

Govoreći o Svetoj zemlji, Papa je rekao da, uprkos primirju proglašenom u oktobru, civili i dalje trpe “ozbiljnu humanitarnu krizu”.

Ponovio je podršku inicijativama koje Palestincima u Gazi mogu osigurati “trajan mir i pravdu”, te naglasio da rješenje o dvije države i dalje predstavlja institucionalni okvir za ostvarenje težnji Palestinaca i Izraelaca.

Izrazio je žaljenje zbog pojačanog nasilja na Zapadnoj obali nad palestinskim civilima koji imaju “pravo da žive u miru na svojoj zemlji”.

Papa Lav XIV izrazio je zabrinutost i zbog rastućih napetosti u Karipskom moru i duž američke pacifičke obale, ponovivši apel za mirna politička rješenja.

Govorio je i o krizi u Venecueli, pozvavši na poštovanje volje naroda i zaštitu ljudskih i građanskih prava.

Podsjetio je na primjer dvoje venecuelanskih svetaca kanonizovanih prošlog oktobra – José Gregorio Hernándeza i sestre Carmen Rendiles – kao uzore za izgradnju društva utemeljenog na “pravdi, istini, slobodi i bratstvu”.

Također je govorio o nasilju i nestabilnosti na Haitiju, o regionu Velikih jezera u Africi, Sudanu i Južnom Sudanu, napetostima u Istočnoj Aziji i humanitarnoj krizi u Mjanmaru, pozvavši na “mir, inkluzivni dijalog i pristup humanitarnoj pomoći”.

Nuklearni rizik

U korijenu mnogih kriza, rekao je Papa, leži uporno uvjerenje da je mir moguć samo kroz silu i odvraćanje.

Mir, upozorio je, zahtijeva stalno građenje i budnost, naročito među onima koji imaju najveću moć uništenja.

Upozorio je na hitnost kontrole nuklearnog oružja, podsjetivši da Ugovor “New START” uskoro ističe, te na opasnost povratka u trku u naoružanju uz oružje sve sofisticiranije, pa i ono koje koristi vještačku inteligenciju (AI).

AI, rekao je, “zahtijeva odgovorno i etičko upravljanje”, uz zakonske okvire koji štite slobodu i ljudsku odgovornost.

Papa je proširio svoju odbranu dostojanstva i na migrante i zatvorenike – dvije grupe koje se često tretiraju kao problem, a ne kao osobe.

“Svaki migrant je osoba”, rekao je, “i stoga ima neotuđiva prava koja se moraju poštovati u svakoj situaciji.”

Mnogi ne biraju migraciju – bježe od “nasilja, progona, sukoba i posljedica klimatskih promjena.”

Obilježavajući 75. godišnjicu Međunarodne organizacije za migracije (IOM), Papa je upozorio da borba protiv kriminala i trgovine ljudima ne smije postati izgovor za kršenje dostojanstva migranata i izbjeglica.

Govoreći o zatvorenicima, naglasio je da “oni nikada ne mogu biti svedeni samo na zločine koje su počinili.”

Zahvalio je vladama koje su odgovorile na papin apel za pomilovanja tokom Jubileja, izrazivši nadu da će jubilarni duh trajno nadahnuti pravosudne sisteme, osiguravajući humane uslove i srazmjerne kazne.

Posebno je ponovio da to uključuje ukidanje smrtne kazne, koju je nazvao “mjerom koja uništava svaku nadu u oprost i obnovu”.

Kriza jezika i sužavanje slobode

Papa je upozorio i na krizu samog jezika – njegovo slabljenje, manipulaciju i pretvaranje u oružje.

“Ponovno otkrivanje smisla riječi možda je jedan od najvećih izazova našeg vremena”, rekao je.

Kada riječi izgube vezu s istinom, i sama stvarnost postaje nejasna i nekomunikabilna.

Pozvao se na Augustina koji opisuje dvoje ljudi bez zajedničkog jezika: “Njih teže razumiju nego životinje; čovjek bi lakše razgovarao sa psom nego sa strancem”, piše Augustin.

Papa je upozorio da današnja dvosmislenost jezika nije slučajna: “Jezik sve više postaje oružje za obmanu, napad i vrijeđanje protivnika.”

Pozvao je da se riječi koriste kako bi “jasno i nedvosmisleno izražavale stvarnost”, čime bi se omogućio autentičan dijalog – u porodici, politici, medijima, društvenim mrežama i međunarodnim odnosima.

Naglasio je paradoks: slabljenje jezika često se brani “u ime slobode izražavanja”, ali u stvarnosti “dešava se suprotno”, jer je sloboda zaštićena samo kada je jezik utemeljen na istini.

“Boli vidjeti kako se, naročito na Zapadu, prostor za istinsku slobodu izražavanja brzo sužava”, rekao je, upozorivši na novi orvelovski jezik koji, pod krinkom inkluzivnosti, “isključuje one koji se ne uklapaju”.

Sloboda savjesti i vjerska sloboda

Papa je zatim prešao na pravo na slobodu savjesti i vjersku slobodu, koja je sve češće ugrožena.

“Prigovor savjesti nije čin pobune, već čin vjernosti samome sebi”,rekao je, naglašavajući da slobodno društvo “ne nameće uniformnost, već štiti raznolikost savjesti”.

Vjersku slobodu nazvao je “prvim među ljudskim pravima”, podsjetivši na riječi Benedikta XVI.

Upozorio je da 64 posto svjetskog stanovništva trpi ozbiljna kršenja tog prava.

Sveta Stolica, rekao je, traži puno poštovanje prava hrišćana, ali i “svih drugih religijskih zajednica”.

Povodom 60. godišnjice deklaracije Nostra Aetate, ponovio je odlučno odbacivanje antisemitizma i istakao važnost jevrejsko-hrišćanskog dijaloga.

Istovremeno, rekao je da je progon hrišćana i dalje jedno od najrasprostranjenijih kršenja ljudskih prava, koje pogađa više od 380 miliona vjernika širom svijeta.

Podsjetio je na žrtve nasilja u Bangladešu, Sahelu i Nigeriji, kao i na napad na župu Svetog Ilije u Damasku prošlog juna, te na žrtve u Mozambiku.

Dodao je i da čak i u većinski hrišćanskim društvima – u Evropi i Americi – vjernici ponekad bivaju ograničeni u slobodi da svjedoče Evanđelje, posebno kada brane dostojanstvo najslabijih, nerođene, izbjeglice, migrante ili porodicu.

Papa Lav XIV ponovio je da je pravo na život temelj svakog drugog prava i upozorio da savremeni sistem ljudskih prava gubi smisao kada se prava odvoje od istine i stvarnosti.

“Danas svjedočimo pravom ‘kratkom spoju’ ljudskih prava”, rekao je, jer se osnovne slobode – govor, savjest, vjera, pa i život – ograničavaju “u ime takozvanih novih prava”, stvarajući prostor za silu i represiju.

Govoreći o porodici, Papa ju je opisao kao privilegovano mjesto gdje ljudi uče da vole i služe životu.

Upozorio je na dvije prijetnje: marginalizaciju uloge porodice u međunarodnim okvirima i stvarnost mnogih krhkih porodica pogođenih nasiljem i neimaštinom.

Ponovio je odlučno odbacivanje praksi koje “negiraju ili iskorištavaju porijeklo života”, te pozvao da se javna sredstva usmjere na podršku majkama i porodicama, a ne na uništavanje života.

Sjeme mira i hrabrost za oprost

Uprkos teškoj dijagnozi, Papa Lav XIV naglasio je da mir ostaje težak, ali ostvariv cilj.

Citirajući Augustina, rekao je da je mir “cilj svakog dobra” i “predokus Božjeg grada unutar zemaljskog grada”.

Izgradnja mira, rekao je, zahtijeva poniznost i hrabrost – “poniznost da živimo u istini i hrabrost da oprostimo”.

Te su vrline, dodao je, najjasnije vidljive u Božiću – kada Istina postaje skromno tijelo – i Uskrsu – kada Pravednik, osuđen, prašta i daruje život kao Uskrsli.

Na kraju govora, Papa je ukazao na znakove nade: sporazum iz Daytona, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini prije 30 godina; zajedničku deklaraciju o miru između Armenije i Azerbejdžana potpisanu prošlog augusta; i napore vlasti Vijetnama da poboljšaju odnose sa Svetom Stolicom.

“To su sjemenke mira koje treba njegovati”, rekao je.

Osvrćući se na osamstotu godišnjicu smrti svetog Franje Asiškog, “čovjeka mira i dijaloga”, papa je zaključio pozivom da svi na početku nove godine imaju “srce ponizno i ispunjeno ljubavlju prema miru”, prenose Vijesti.ba.