U proteklih devet godina provedena su istraživanja na više od 600 lokacija u 20 hrvatskih županija. Prekopano je više od 80 konkretnih mjesta stradanja u 16 županija, a ukupno je ekshumirano preko 2.100 posmrtnih ostataka žrtava, od kojih je 1.232 dostojno zbrinuto u suradnji s lokalnim samoupravama i crkvenim zajednicama

Godina 1945. donijela je završne i tragične trenutke Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, a posebno na mjestu Sveta Nedelja u Zagrebačkoj županiji. U završnim operacijama partizanske snage počinile su niz zločina nad zarobljenicima i civilima koji su se nalazili na Križnom putu — prisilnoj koloni prognanih, koja je pokušavala izbjeći zarobljavanje i smrt.

Na području Svete Nedelje zabilježena su masovna likvidacijska mjesta poput Pakovice u polju, gdje iako nije poznat tačan broj žrtava, postoji znak križa kao podsjetnik na nevine žrtve. Kerestinec je bio mjesto na kojem su partizanske snage likvidirale oko 350 logoraša, dok je na putu od Svete Nedelje prema Jastrebarskom likvidirana kolona od nekoliko hiljada ljudi, procijenjena između 2.000 i 3.000 žrtava.

Ove masovne egzekucije predstavljaju dio šireg tragičnog perioda nakon završetka rata, u kojem su mnogi nevini ljudi izgubili živote bez sudskog procesa i pravde. Svjedočanstva tog doba govore o strahu i šutnji, jer su svjedoci i preživjeli često bili zastrašivani da ne progovore o događajima, što je dodatno otežavalo otkrivanje i dokumentiranje istine.

Na području Svete Nedelje ove su sedmice pronađene dvije masovne grobnice iz razdoblja neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata — u šumi Lipje i na lokaciji Trebež-Pakovica, iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 49 osoba. Radi se uglavnom o muškarcima u dobi od 20 do 40 godina, uključujući i sedam osoba u dobi između 16 i 20 godina. Informaciju o mogućim lokacijama stratišta Ministarstvu hrvatskih branitelja dostavio je živući svjedok Ivan Mužinić iz Svete Nedelje, koji živi nedaleko mjesta zločina, a čije je svjedočanstvo bilo ključno za pokretanje terenskih istraživanja.

Terenska istraživanja provedena su na više od 1.000 kvadratnih metara, a pronađene su dvije masovne grobnice iz neposrednog poraća. Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved naglasio je da se i dalje sustavno provodi rasvjetljavanje zločina iz tog razdoblja te je najavio dostojanstven pokop ekshumiranih žrtava. Uz njega su ekshumaciji prisustvovali i gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec, predstavnik Hrvatskog državnog arhiva Amir Obhođaš, kao i sam Ivan Mužinić, čije je svjedočanstvo bilo ključno za lociranje masovnih grobnica. Ivan, tada 13-godišnji dječak, svjedočio je stravičnim događajima u svom susjedstvu i danas s tugom prisjeća se tih dana.

Gradonačelnik Zurovec izrazio je spremnost lokalne zajednice na suradnju s Ministarstvom u izgradnji memorijalne grobnice i dostojanstvenom zbrinjavanju posmrtnih ostataka žrtava. Ministar Medved istakao je kako zločin ne zastarijeva i ne može biti opravdan ideologijom ili okolnostima te da mora biti najoštrije osuđen. Podsjetio je da je komunistički režim ostavio iza sebe niz prikrivenih stratišta i masovnih likvidacija, te da Republika Hrvatska ne smije šutjeti pred tim činjenicama. Suočavanje s istinom, rekao je, temelj je svake istinske demokratije, a istraživanje poslijeratnih zločina nije političko pitanje, već moralna i civilizacijska obaveza.

U proteklih devet godina provedena su istraživanja na više od 600 lokacija u 20 hrvatskih županija. Prekopano je više od 80 konkretnih mjesta stradanja u 16 županija, a ukupno je ekshumirano preko 2.100 posmrtnih ostataka žrtava, od kojih je 1.232 dostojno zbrinuto u suradnji s lokalnim samoupravama i crkvenim zajednicama.

Pored navedenih lokacija, poznate su i druge u okolini Svete Nedelje zahvaljujući udruzi Hrvatski domobran Samobora i Svete Nedelje. Kod potoka Rakovice, primjerice, postavljen je križ u znak sjećanja. Na tom području, ali i u Kerestincu i Maloj Gorici, nalaze se druga mjesta stradanja nakon Drugog svjetskog rata. Među ubijenima su ljudi iz različitih dijelova Hrvatske, ali i pojedini stanovnici Svete Nedelje.

Posebno potresno je svjedočanstvo Ivana Mužinića, koji je kao dječak svjedočio dolasku partizanskih snaga 8. maja 1945. godine. Tog dana su, kako kaže, partizani objavili kraj rata, ali već narednog dana počele su likvidacije. Ivan je s tugom ispričao kako su odveli dvojicu ljudi na streljanje, jednog ubili, dok je drugi uspio pobjeći, ali za njegovu sudbinu nije siguran. Prisjetio se kako je njegov otac pronašao dva ubijena muškarca u šumi i kako je u narednim danima nebrojeno ljudi stradalo. Sjećanja su mu i danas svježa, iako je danas u devedesetim godinama života.

Na području Svete Nedelje evidentirana su brojna mjesta stradanja:

  • Veliki travnik i Pakovica — na lijevoj obali potoka Rakovice, blizu drugog mosta, nalazi se masovna grobnica u kojoj su sahranjeni uglavnom hrvatski vojnici, domobrani i ustaše, većinom iz Slavonije i okolice Novske, ali i pojedinci iz Hrvatskog Zagorja i Zagreba. Prema svjedocima, tokom 10. i 11. maja 1945. godine likvidirano je 35 do 45 ljudi. Pokušaji bijega bili su nemogući — svi su strijeljani ili poklani. Godinama kasnije, prilikom čišćenja potoka, pronađeni su ljudski ostaci i dijelovi odora, zbog čega je mjesto zaštićeno posebnim zakonom.
  • Šuma Lipje — u podnožju Mužinić Brega, na desnoj obali potoka Rakovice, pronađena je grobnica u kojoj su mučeni i ubijeni hrvatski vojnici, uglavnom mladići iz obližnjih sela Bregi, Stupnik i Obrež. Među njima su Josip Ivanec, Juraj Fabijančić, Josip Delić i drugi, uključujući i tri brata poznata pod nadimkom „Gabreki“. Neki su čak nekoliko dana poslije tajno iskopani i sahranjeni u obiteljske grobnice na svetonedeljskom groblju.
  • Šuma Padež — mjesto stradanja Vinka Čačkovića, domobrana iz Svete Nedelje, ubijenog 9. maja 1945.

Također, i područje Samobora bilo je mjesto tragičnih događaja. Na Stražničkom putu ubijeno je oko 30 osoba, uključujući civile i vojnike, dok su u Jelenščaku i Filipčevoj šumi zatočenici prisiljavani kopati vlastite grobove prije likvidacije. U ulici Tatjane Marinić, u dvorištu jedne kuće, strijeljano je devet njemačkih vojnika, dok su na drugim lokacijama poput Giznika i Stražnika ubijene brojne druge osobe. Danas su ta mjesta obilježena spomen-križevima.

U Samoboru su djelovali i sabirni logori, među kojima je bio dvorac u ulici Milana Reizera sa oko 1.500 zatočenika, od kojih je oko 200 likvidirano. Manji logor u hotelu Lavica držao je oko 150 ljudi, uključujući njemačke vojnike, ustaše i domobrane, dok je logor u Obrtničkoj ulici broj 2 (Voćnjak) služio kao prijemni centar za preživjele iz drugih logora, od kojih su neki kasnije ubijeni.

Posebno potresna je tragedija obitelji Zlati iz Samobora, čiji su članovi pretrpjeli strašne gubitke — partizanske snage ubile su pet sinova, četiri kćeri, muža i dva zeta, dok je majka završila u logoru. Ova tragedija simbolizira razmjere stradanja običnih ljudi u turbulentnom poslijeratnom razdoblju.

Zbog političkih pritisaka i cenzure mnoge informacije i svjedočanstva o ovim događajima dugo su bile nedostupne ili skrivane. Ipak, danas se sustavno istražuju i rasvjetljavaju zločini iz tog razdoblja kako bi se odala počast žrtvama i pružila istina budućim generacijama.