Na snimku se vidi kako se muškarac ruši na asfalt, raširenih ruku, dok vojnici nastavljaju pucati. Njegov plavi Ford Focus ostaje parkiran u blizini. U trenu je prekinut život čovjeka koji je decenijama radio u Izraelu, govorio tečan hebrejski i bio poznat među komšijama kao miran radnik i uzgajivač kokoši

Kratki video od svega 22 sekunde, snimljen na improvizovanom izraelskom vojnom punktu Al-Murabba’a jugozapadno od Nablusa, otkrio je brutalni trenutak kada je 57-godišnji palestinski farmer i otac desetero djece, Ahmed Shahadeh, pogođen s gotovo 20 metaka.

Na snimku se vidi kako se muškarac ruši na asfalt, raširenih ruku, dok vojnici nastavljaju pucati. Njegov plavi Ford Focus ostaje parkiran u blizini. U trenu je prekinut život čovjeka koji je decenijama radio u Izraelu, govorio tečan hebrejski i bio poznat među komšijama kao miran radnik i uzgajivač kokoši.

U petak poslijepodne, Ahmed je zajedno sa suprugom Aelijom, oboljelom od mišićne atrofije, prisustvovao svadbi u selu. Nakon sat vremena rekao je sinovima da ide do susjednog mjesta Tala, udaljenog petnaestak minuta, da kupi kartonske kutije za jaja iz vlastitog kokošinjca. Obećao je da će usput povesti i bolesnu suprugu nazad kući.

Umjesto toga, pola sata kasnije stigla je vijest na WhatsApp grupi sela: kod Al-Murabba’a ranjen je jedan Palestinac. Fotografija automobila odmah je razotkrila najgore, bio je to Ahmedov Ford Focus. Sinovi su potrčali s veselja ka punktu, samo da bi naišli na cijevi uperene u njih. „To je moj otac!“, povikao je Mohammed. Jedan od vojnika mu je odgovorio na lomljenom arapskom: „Tvoj otac je mrtav.“

U njihovoj kući u selu Urif vlada muk i miris kokošinjca. Ahmed je živio iznad male farme s 200 kokoši, od kojih je prodavao jaja lokalnim prodavnicama. Bio je pensioner, ili otpušten radnik, nakon 15 godina provedenih u tvornici plastike Keter u industrijskoj zoni Barkan, i rada u štampariji u Holonu.

Njegovi sinovi svjedoče da su u bolnici Rafidia u Nablusu izbrojali najmanje 18 metaka u očevom tijelu, u vrat, grudi i stomak. Jedan vojnik se, prema riječima sina Jihada, čak rukovao s njim i tiho rekao: „Žao mi je.“

Izraelska vojska tvrdi da je Ahmed „vozio neodgovorno, udario u drugo vozilo, zatim nastavio pješke prema vojnicima držeći sumnjiv predmet u ruci, te ga je bacio“, zbog čega su ga, navodno u skladu s pravilima, ustrijelili. Porodica i lokalni mještani to odlučno odbacuju. „Ako je nešto bacio, mogli su mu pucati u nogu“, rekao je Jihad.

Salma al-Deb’i, istraživačica izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem, navodi da vojnici na tom punktu često postupaju agresivno, naročito kada u vozilu vide samo jednog vozača. Dodaje da je svaki punkt opremljen kamerama, pa vojska tačno zna šta se desilo, iako javnost ostaje uskraćena za odgovore.

U dvorištu još stoje tri kartonske tacne s jajima koja Ahmed nije uspio isporučiti. Djeca se na početku školske godine igraju i jedu slatkiše, dok odrasli rodbina i komšije dolaze da tješe porodicu. Ahmedov stariji brat pita: „Kako je moguće da se 30 godina radi u Izraelu, da imaš prijatelje Jevreje, i da te vojnici ipak ubiju kao da si niko?“

Na praznom placu uz put i dalje stoji njegov automobil, probušen samo jednim metkom, sa razbijenim staklom i patikama ostavljenim u gepeku.

Pitanje zašto je Ahmed Shahadeh morao umrijeti ostaje bez odgovora. Bio je farmer, radnik, muž i otac desetero djece. Njegova smrt na improvizovanom betonskom punktu simbol je atmosfere u kojoj, na okupiranoj Zapadnoj obali, svakodnevni život može biti prekinut jednim okidačem.

Za porodicu Shahadeh ostaje samo praznina i spoznaja da Pravda, kao i kartonske kutije za jaja koje je krenuo kupiti, nikada nije stigla kući.

Cijeli tekst na portalu HAARETZ.