Iako je britanska vlast nakon Prvog svjetskog rata srušila jerusalemsku kulu uz obrazloženje da „ne odgovara estetskom ugođaju grada“, ostalih pet i danas prkose vremenu, svjedočeći o osmanskom naslijeđu i Abdulhamidovoj viziji

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Osmansko Carstvo nastojalo je modernizirati gradove, ostavljajući pritom i monumentalne tragove simbolike vlasti. U čast 25. godišnjice dolaska na prijestolje sultana Abdulhamida II, od 1901. godine u brojnim su se gradovima Carstva počele graditi sahat-kule. Ove građevine nisu bile tek funkcionalni orijentiri vremena, nego i reprezentativni simboli, spoj osmanske tradicije i modernih utjecaja epohe.

Posebno poglavlje ove priče vezano je za Palestinu, gdje je podignuto šest kula: u Jerusalemu, Jafi, Akkâi, Haifi, Safedu i Nablusu. Gradovi su birani zbog svoje brojnosti, trgovinskog značaja i simboličke važnosti. Iako je britanska vlast nakon Prvog svjetskog rata srušila jerusalemsku kulu uz obrazloženje da „ne odgovara estetskom ugođaju grada“, ostalih pet i danas prkose vremenu, svjedočeći o osmanskom naslijeđu i Abdulhamidovoj viziji.

Sahat-kula u Jafi podignuta je 1903. godine u samom srcu grada, uz Mahmûdiju džamiju. Njena posebnost ogleda se u činjenici da su izgradnju finansirali sami stanovnici, što je bio izraz privrženosti lokalne zajednice i osjećaja zajedništva. Arhitektonski, kula se razlikuje od tradicionalnih orijentalnih gradnji, oblikovana je pod utjecajem zapadnoevropskih stilova, pa svojim izgledom podsjeća na gradove Mediterana.

Za stanovnike Jafe, kula je predstavljala orijentir i ponos, a do danas ostaje simbol grada koji je nekada bio glavna luka cijele regije.

Akkâ, grad s burnom prošlošću, dobio je svoju sahat-kulu na mjestu gdje je još krajem 18. stoljeća Džezzâr Ahmed-paša podigao Han el-Umdân, trgovačko sjedište. Posebna simbolika vezana je za 1799. godinu, kada su osmanske trupe pod Cezzârovom komandom zaustavile Napoleona Bonapartu i spriječile prodor Francuza dalje na istok.

Kula je nadograđena na zidine hana, stapajući se s gradskim bedemima i stvarajući utisak da je sastavni dio fortifikacije. Danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola Akkâe, mjesta gdje se sudaraju evropske ambicije i osmanska odlučnost.

U Haifi, danas velikom lučkom centru, sahat-kula podignuta je ispred El Carina džamije, uz zgradu tadašnje valije. Riječ je o impresivnoj, šestokatnoj građevini. Od četiri sata, koliko je prvobitno imala, samo je jedan preživio do naših dana, ali je kula u međuvremenu restaurirana i vraćena u funkciju.

Njena visina i položaj čine je nezaobilaznim dijelom vizure grada, a spoj mora, luke i sahat-kule evocira doba kada je Osmansko Carstvo u Haifi gradilo snažno uporište na obali Mediterana.

Safed, jedan od najstarijih gradova Palestine, također je dobio svoju sahat-kulu, podignutu uz tadašnji vladin konak. Kula je posebno poznata po svom gongsystemu, koji se i danas oglašava svakih pola sata. Nakon sveobuhvatne obnove 2002. godine, sahat-kula u Safedu je vraćena u život, podsjećajući stanovnike i posjetitelje na osmansko naslijeđe koje je oblikovalo urbanu sliku grada. Zvuk njenog gonga simbolično povezuje prošlost i sadašnjost, svjedočeći o vremenu kada su gradovi bili ujedinjeni zajedničkim ritmom Carstva.

Najmlađa među palestinskim sahat-kulama jeste ona u Nablusu, čija je gradnja započela 1906. godine. Smještena u samom gradskom središtu, vrlo brzo je postala orijentir i simbol Nablusa. U novije doba, kula je prošla kroz temeljitu obnovu zahvaljujući podršci Turske agencije za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA). Time je osmanski duh ovog spomenika ponovo vraćen u život, potvrđujući kontinuitet historijskog sjećanja i veza koje povezuju današnji Nablus sa osmanskom prošlošću.

Ove kule nisu bile samo arhitektonski ukras. One su predstavljale znak modernizacije i autoriteta, ali i simbol zajedništva. U vremenu kada je Osmansko Carstvo prolazilo kroz izazove i reforme, sahat-kule su pokazivale da je imperija i dalje sposobna oblikovati urbane prostore na način koji je bio funkcionalan i reprezentativan.

Danas, u vremenu novih političkih granica i identitetskih prelamanja, sahat-kule u Jafi, Akkâi, Haifi, Safedu i Nablusu stoje kao nijemi svjedoci jedne epohe, kao podsjetnik da se prošlost ne briše lako i da materijalni tragovi imperija nastavljaju oblikovati kolektivno pamćenje.