Pentagon tvrdi da nije bilo otpora niti borbi te da su nuklearni objekti ozbiljno oštećeni, ali da će biti potrebno vrijeme kako bi se u potpunosti procijenili rezultati

Do 125 aviona, “fantomski” lovci, podmornica, brojne dopune goriva u zraku, lažni letovi preko Pacifika i 75 penetrirajućih bombi, od kojih je 14 “superbombi” od po 15.000 kilograma koje nikada prije nisu bile korištene u borbi – ovo su bili glavni elementi operacije „Ponoćni čekić“, kojom su Sjedinjene Američke Države sinoć napale Iran u pokušaju da unište njegove nuklearne pogone i okončaju njegov nuklearni program.

Napad velikih razmjera, koordiniran s trupama širom svijeta, nije naišao na nikakav otpor, kako je u nedjelju ujutro po washingtonskom vremenu izjavio američki ministar odbrane Pete Hegseth.

Ministar odbrane, u pratnji načelnika Združenog generalštaba generala Dana Cainea, iznio je detalje plana “za koji su bile potrebne mjesece pozicioniranja i priprema kako bismo bili spremni onog trenutka kad predsjednik SAD-a to naredi. Uključivao je preciznost, obmane i maksimalnu operativnu sigurnost. Naši B-2 bombarderi su ušli i izašli iz centara nuklearnih lokacija a da svijet nije znao.

To je bio historijski napad, s najdužom misijom B-2 bombardera od 2001. godine, poslije 11. septembra i prvim operativnim korištenjem MOP bombi, penetrirajućih bombi velike razorne moći. „Kao što je izjavio predsjednik Trump, Sjedinjene Države ne traže rat, ali će djelovati brzo i odlučno kada su naši građani, naši saveznici ili naši interesi ugroženi“, kazao je visoki vojni zvaničnik.

Naglasili su da ovo nije objava rata, da ne teže promjeni režima, ali su ujedno uputili oštra upozorenja o eventualnim odmazdama. Detaljno su objasnili kako je izgledala operacija u kojoj je učestvovalo više od 125 letjelica, uključujući B-2 bombardere – jedine sposobne da nose tako teške bombe – desetine aviona-cisterni raspoređenih duž rute kako ne bi bilo zastoja, špijunske avione i satelite, lovce koji su osiguravali zračni prostor nad Iranom, te lažne bombardere koji su krenuli iz SAD-a prema Pacifiku kako bi zavarali iransku obranu.

Bio je to najveći napad te vrste u historiji SAD-a i druga najduža misija ikada izvedena, nadmašena samo onima koje su uslijedile nakon 11. septembra.

„Predsjednik Trump je rekao da neće tolerisati nuklearno oružje. On teži miru i Iran bi trebao slijediti taj put. Sinoć je iznio jasnu poruku: svaki pokušaj iranske odmazde protiv SAD-a suočit će se s mnogo većom silom“, dodali su vojni čelnici.

Sedam B-2 bombardera koji su učestvovali u napadu poletjeli su s istočne obale SAD-a i preletjeli Evropu s juga Iberijskog poluostrva, puneći gorivo više puta. Istovremeno se druga eskadrila kretala u suprotnom pravcu radi dodatne obmane. U prethodnim sedmicama Pentagon je pregrupisao i druge letjelice ka bazama u Pacifiku i Indijskom okeanu, pa je pažnja bila usmjerena tamo, a ne na drugi pravac.

„Tačno u ponoć u petak i jutro u subotu, veliki napadni paket B-2 bombardera poletio je iz kopnenog dijela SAD-a u sklopu plana da se očuva taktičko iznenađenje. Dio paketa je krenuo ka zapadu i Pacifiku kao mamac – strategija obmane poznata samo uskom krugu planera i ključnih lidera ovdje u Washingtonu i Tampi“, objasnio je general.

„Glavni napadni paket“ sačinjen od sedam B-2 bombardera, svaki sa po dva člana posade, napredovao je uz minimalnu komunikaciju tokom 18 sati dugog leta prema ciljevima. B-2 su se koordinirali s pratnjom i podrškom u kompleksnoj i precizno tempiranoj operaciji u ograničenom zračnom prostoru, sve uz minimalnu komunikaciju.

Otprilike u 17:00 sati po washingtonskom vremenu, i neposredno prije nego što je napadni paket ušao u iranski zračni prostor, američka podmornica ispalila je više od dvije desetine krstarećih raketa Tomahawk na ključne ciljeve u Isfahanu, dok su B-2 bombarderi ulazili u iranski zračni prostor.

Tokom te faze, SAD su koristile različite taktike odvraćanja, uključujući mamce, dok su avioni četvrte i pete generacije napredovali ispred glavnog paketa velikom brzinom i na visokoj visini, čisteći put od potencijalnih neprijateljskih lovaca i zemaljskih protuzračnih sistema. Prilikom približavanja Fordowu i Natanzu, američka zaštita je koristila oružje za elektronsku supresiju kako bi osigurala siguran prolaz. Prema riječima načelnika Generalštaba, „u ovom trenutku nemamo nikakve informacije o ispaljivanju na američki napadni paket tokom njegovog ulaska u iranski zračni prostor oko 18:40 sati“.

Oko 18:40 sati po washingtonskom vremenu, što je 1:40 po evropskom  vremenu i 2:10 ujutro po lokalnom vremenu u Iranu, „vodeći B-2 avion bacio je dvije GBU-57 Massive Ordnance Penetrator bombe na prvu od nekoliko meta u Fordowu. Ostali bombarderi također su pogodili svoje ciljeve, s ukupno 14 superbombi ispaljenih. Tri iranska nuklearna objekta pogođena su između 18:40 i 19:05. Tomahawk rakete koje su pogodile Isfahan bile su posljednje lansirane kako bi se zadržao element iznenađenja do kraja operacije. Nakon ispaljivanja bombi, napadni paket operacije Ponoćni čekić napustio je iranski zračni prostor i krenuo nazad ka SAD-u.“

Prema Pentagonu, iranski borbeni avioni nisu uzletjeli, niti su njihovi PVO sistemi detektovali napad. Američke snage su ukupno upotrijebile oko 75 precizno navođenih oružja tokom ove operacije, uključujući 14 „superbombi“, svaka teška gotovo 15.000 kilograma, i 57 penetratora teške artiljerije – „prva operativna upotreba ovog oružja u historiji“.

Iako će analiza stvarne štete potrajati, početne procjene ukazuju na ekstremna oštećenja i uništenje na sve tri mete, rekao je general, nešto oprezniji od predsjednika i potpredsjednika koji su govorili o „potpunom uništenju“ i „konačnom udarcu na nuklearni program“. (IZVOR: El Mundo)