Dok Tužiteljstvo HNK mjesecima “intenzivira” istragu samo u svojim sterilnim saopćenjima, istina o Donjoj Jablanici ostaje zatrpana dublje od samog naselja. Do kada će smrt devetnaest osoba biti samo statistika u ladici, a nečiji “tal” u kamenolomu jači od zakona?

Prolaze sedmice, dani mjeseci od one kobne noći u Donjoj Jablanici. Devetnaest života je ugašeno pod hrpom kamenja koje se dokotrljalo sa obližnjeg brda. Kamenja koje nije palo s neba, nego se otkotrljalo zbog nečijeg hira i nečijeg džepa. Ostalo je devetnaest nišana, ostale su porodice koje dane provode u limenim kontejnerima. I ostalo je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona. Koje “intenzivira istragu”.

Saopćenje o posljednjem intenziviranju uputili su u septembru prošle godine, Prije toga još jedno u februaru. Iste rečenice, iste suhe, prazne fraze. „Formiran je tim“, „vještačenja su u toku“, „ispituju se svjedoci“. Kad je u pitanju kamenolom iznad naselja, koji je godinama bio javna tajna i tempirana bomba, tu se, izgleda, „intenzivira“ do u beskonačnost.

Šta je to toliko komplikovano? Zna se čija je zemlja. Zna se ko je godinama kopao. Zna se ko je u kantonu morao znati da se gore radi bez dozvola. Nije Jablanicu pogodila samo prirodna nesreća, nju je pogodila korupcija.

To što još nema nijednog imena, nijednog pritvorenog, nijedne jasne optužnice, nije ništa drugo nego svjesno kupovanje vremena dok se narod ne umori i dok fokus javnosti ne pređe na neku drugu temu.

Dok se tužitelji (ne)namjerno vrte u krug, infrastrukturu nam krpe donatori. Put i pruga su obnovljeni turskom sadakom. Ali ljudski životi očigledno mogu da čekaju. Može i istina da čeka. Sramotno je gledati kako država, koja je dopustila da se onakva opasnost nadvije nad ljude, sada pere ruke.

Ljudi u Donjoj Jablanici ne traže milostinju, traže odgovornost. I odgovore na pitanja. Kontejner nije dom, a „intenziviranje istrage“ nije pravda. Svaki dan koji prođe bez optužnice za onaj kamenolom je direktna uvreda za svaku žrtvu i svakog preživjelog koji danas gleda u ono brdo i pita se: ko je sljedeći?

Ukoliko tužiteljstvo ne počne počnite raditi svoj posao i imenovati krivce, onda ima mjesta sumnja da su u misiji zaštita onih koji su ovo dopustili. Jer ova tišina iz Mostara više ne zvuči kao istraga.

Nego kao saučesništvo.