Najnovije istupanje prof. dr. Zlatka Hadžidedića, dosadašnjeg potpredsjednika inicijative, samo je vrh ledenog brijega: privatni, voluntaristički projekat Suada Kurtćehajića urušava se pod teretom vlastite nelogičnosti i autoritarnog pristupa
Raspad takozvane “Akademske inicijative za afirmiranje imena Bosanac” još jednom je ogolio svu površnost i štetnost eksperimentalnih identitetskih projekata koji se za Bošnjake guraju preko koljena, bez osjećaja za historiju, političku realnost i društveni konsenzus.
Najnovije istupanje prof. dr. Zlatka Hadžidedića, dosadašnjeg potpredsjednika inicijative, samo je vrh ledenog brijega: privatni, voluntaristički projekat Suada Kurtćehajića urušava se pod teretom vlastite nelogičnosti i autoritarnog pristupa.
„Dogovor unutar organa bio je jasan: bosanski identitet ne smije isključivati različite etničke identitete. Nažalost, te principe u svojim javnim istupima Kurtćehajić redovno krši, čime se otežava prihvatanje bosanskog identiteta među građanima i kompromituje inkluzivna vizija bosanstva. Takva praksa, u kojoj Bosancima nije dopušteno istovremeno osjećati se i Bošnjacima, i Srbima, i Hrvatima, i pripadnicima ostalih etničkih zajednica, narušava samu ideju bosanske nacije i čini je neprihvatljivom za mnoge građane”, napisao je danas, između ostalog, Hadžidedić.
Hadžidedić je tako samo potvrdio ono što se znalo od samog početka. Kurtćehajić je pokušavao nametnuti rigidnu viziju “bosanske nacije”, u kojoj se, paradoksalno i apsurdno, bosanski identitet definira kao monolitan, isključiv i nadređen etničkim pripadnostima građana. Umjesto da afirmira bosanstvo kao prostor zajedništva i građanske pripadnosti, on ga pretvara u obavezujuću zamjenu za etnička imena. Rezultat je očekivan: odbijanje, zbunjenost, otpor, pa i podsmijeh javnosti.
Nije slučajno da je Hadžidedić u svom obrazloženju naveo upravo to, da je dogovor unutar inicijative bio jasan: bosanski identitet ne smije isključivati bošnjački, srpski, hrvatski ili bilo koji drugi identitet. Ipak, Kurtćehajić je u svojim javnim istupima radio upravo suprotno, zahtijevajući da se jedino Bošnjaci odreknu vlastitog imena i prihvate naziv “Bosanac”, dok od Srba i Hrvata ne očekuje isto. Time ne samo da poništava ideju inkluzivnog bosanstva nego dodatno produbljuje međunacionalne raskole, predstavljajući bosanstvo kao zamku, a ne kao zajednički okvir.
I sluđuje ionako raspamećen narod.
To je, u suštini, i razlog zašto je projekt doživio seriju institucionalnih odbijanja. Prije petnaest dana, Bosanska akademija nauka “Kulin ban” nije podržala njegov prijedlog formiranja inicijative; odluka je potom i jednoglasno potvrđena na narednoj sjednici. Drugim riječima, ozbiljne institucije odbile su učestvovati u proizvodnji identitetske konfuzije i političkih eksperimenata čije posljedice mogu biti dalekosežne.
Kurtćehajićev pristup, kojim se pokušava nasilno redefinirati identitet samo jednog naroda, dok se drugi ostavljaju netaknutima, nije samo neodrživ, on je duboko nepravedan. Niko nema pravo tražiti od Bošnjaka da odbace ime za koje su se borili čitavo stoljeće, dok istovremeno Srbi i Hrvati bez ikakve dileme čuvaju svoja nacionalna imena. Takvi zahtjevi stvaraju opravdanu sumnju da bosanska nacija, u verziji koju zagovara Kurtćehajić, nije građanski, već prikriveno asimilacijski projekat.
