Na Univerzitetu Saint Louis održano je okupljanje u čast Bosanskog studentskog projekta (BSP), humanitarne inicijative koja je tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu omogućila obrazovanje za više od 160 mladih ljudi. Trideset godina kasnije, nekadašnji studenti, profesori i volonteri opet su se okupili na trodnevnom skupu “Od rata do učionice”, gdje su evocirane uspomene, otvorena izložba i uručena priznanja zaslužnima za ovaj jedinstveni projekt
Sveučilište Saint Louis u američkom gradu St. Louisu bilo je ovog septembra domaćin izuzetnog okupljanja posvećenog Bosanskom studentskom projektu (BSP), inicijativi koja je tokom rata i genocida u Bosni i Hercegovini školovala više od 160 mladih ljudi.
„Reunion 2025.“, održan od 19. do 21. septembra, okupio je nekadašnje studente, profesore, volontere, porodice i prijatelje iz svih krajeva svijeta kako bi obilježili trideset godina od početka jednog od najplemenitijih obrazovnih projekata u historiji bosanskohercegovačke dijaspore.
Svečanost je otvorena izložbom “Od rata do učionice: Bosanski studentski projekt” u Muzeju umjetnosti Univerziteta Saint Louis, uz prisustvo više od stotinu gostiju. Direktorica muzeja, Petruta Lipan, podsjetila je da obrazovanje nije samo individualni put, nego i način da se obnovi identitet i pronađe smisao nakon traume: „Može biti most između traume i nade. Može obnoviti identitet, vratiti svrhu i podsjetiti nas na našu zajedničku ljudskost.“
Upravo taj most bio je svrha Bosanskog studentskog projekta, nastalog 1993. godine pod okriljem organizacija Fellowship of Reconciliation i Jerrahi Order of America. Vizionarski rad Tosuna Bayraka i humaniste Douga Hostettera omogućio je da mladi ljudi iz ratom razorene Bosne dobiju stipendije i smještaj u američkim porodicama, te započnu novi život kroz obrazovanje.
Hostetter je, evocirajući sjećanje na početke projekta, kazao da je BSP bio „antiteza genocida, ljubav i suosjećanje u akciji“.
Drugi dan okupljanja bio je posvećen ličnim svjedočanstvima i refleksijama. Patrick McCarthy, profesor i zamjenik dekana Univerziteta Saint Louis, naglasio je kako preživjeli bosanski studenti danas imaju ključnu ulogu u borbi protiv poricanja genocida: „Vi ste živi svjedoci. Vi ste kontra-narativ istine pred pokušajima negiranja onoga što se dogodilo.“
Direktorica Centra za bosanske studije, Adna Karamehić-Oates, partnerske institucije BSP reuniona, istakla je važnost čuvanja svjedočanstava: „Ne smijemo dopustiti da ove priče nestanu. One nose i povijest i traumu koju su ljudi donijeli sa sobom. Naš je zadatak da ih zabilježimo za buduće generacije.“ Centar u St. Louisu danas čuva arhivu Bosanskog studentskog projekta, nastojeći da dokumentira iskustva preživjelih po uzoru na arhive posvećene Holokaustu. Taj rad, kako je istaknuto, ima i simboličnu težinu jer zatvara krug: Bosanci i Hercegovci koji su jednom došli kao izbjeglice sada pomažu u očuvanju vlastite historije u akademskim institucijama Sjedinjenih Država.
Posebno emotivan trenutak bio je dodjeljivanje priznanja Dougu Hostetteru i organizaciji Fellowship of Reconciliation, kao i posthumno priznanje Tosunu Bayraku i Jerrahi Order of America. Priznanja je izdalo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u znak zahvalnosti za, kako je istaknuto, „spas više od 160 života kroz suosjećanje i predanost“.
Studentica Lejla Sušić podsjetila je da BSP nije bio samo obrazovni program, već i porodična mreža koja je promijenila živote: „Okupljamo se kao porodica, vezana ne krvlju, nego zajedničkim iskustvom, otpornošću i velikodušnošću onih koji su vjerovali u nas.“
Ne slučajno, mjesto ovog okupljanja bio je St. Louis, grad u kojem živi najveća bosanskohercegovačka zajednica izvan domovine. Tokom 1990-ih u ovaj američki grad pristiglo je više od 11.000 izbjeglica iz Bosne, koje su obnovile napuštene četvrti poput Bevo Milla, poznate danas kao “Mala Bosna”. Procjenjuje se da bosanska zajednica u St. Louisu danas broji oko 60.000 ljudi, s vlastitim restoranima, džamijama, kulturnim organizacijama i, odnedavno, Centrom za bosanske studije, institucijom koja simbolizira kako se trauma može pretvoriti u znanje i doprinos.
Bosanski studentski projekt nastao je u najmračnijem trenutku novije evropske historije, ali iz njega je proizašla mreža ljudi koji su dokazali da obrazovanje može biti čin otpora. Zahvaljujući volonterima i porodicama koje su otvorile vrata svojih domova, generacije mladih Bosanaca i Hercegovaca izgradile su karijere, porodice i identitete koji spajaju dvije domovine.
Tri decenije kasnije, njihovi životi i uspjesi svjedoče da su suosjećanje i obrazovanje najmoćniji odgovori na mržnju i razaranje. Kako je Doug Hostetter zaključio u svom obraćanju: „Kada su ljudi ugroženi uništenjem, jedini pravi odgovor je solidarnost i akcija. Ta lekcija ostaje jednako važna danas kao i prije trideset godina.“
