Nove izmjene zakona u Republici Srpskoj ponovo su otvorile pitanje imovine povratnika i državne imovine Bosne i Hercegovine. Dok predstavnici povratnika upozoravaju na sistemsko preknjižavanje zemljišta i pravnu nesigurnost, stručnjaci ističu da bez državnog zakona o imovini sporovi neće prestati

Najnovije izmjene zakona i praksa postupanja s imovinom na području Republike Srpske izazvale su ozbiljnu zabrinutost među povratnicima, posebno među Bošnjacima koji su se nakon rata vratili u svoja mjesta. Prema riječima Tife Efendić, vijećnice Stranke demokratske akcije u Skupštini Opštine Srebrenica, riječ je o procesu koji zadire u temeljna vlasnička prava i dodatno produbljuje nesigurnost među povratničkom populacijom.

Efendić smatra da se ne radi samo o administrativnim promjenama nego o dugoročnom procesu koji može izmijeniti vlasničku strukturu prostora na kojem povratnici već godinama žive pod pritiskom. Tokom brojnih obilazaka terena razgovarala je s ljudima koji, kako kaže, svakodnevno žive u pravnoj neizvjesnosti.

„Ti ljudi su na braniku domovine. Svojim ostankom, radom i upornošću čuvaju prisustvo Bosne i Hercegovine tamo gdje je ono nasilno prekinuto. Njihova borba nije samo lična nego i državna“, ističe Efendić.

Ona naglašava da institucije Bosne i Hercegovine moraju pokazati mnogo veći stepen odgovornosti kada je riječ o zaštiti imovine i ustavnih prava povratnika. Prema njenim riječima, šutnja i pasivnost državnih organa u ovakvim situacijama ne mogu biti prihvatljiva opcija.

„U mjesecu Ramazanu, kada govorimo o solidarnosti, pravdi i odgovornosti, posebno je važno da povratnike ne zaboravimo. Potrebno ih je obilaziti, biti uz njih i jasno poručiti da nisu sami. Zaštita njihove imovine i dostojanstva pitanje je kolektivne odgovornosti i opstanka države“, poručila je Efendić.

U pozadini ovih upozorenja nalazi se kompleksan pravni spor oko državne i privatne imovine na teritoriji Republike Srpske. Nakon godina primjene entitetskih propisa o evidenciji nekretnina, proces je dodatno produbljen izmjenama Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, koje je usvojila Narodna skupština RS-a. Ovim izmjenama proširuje se mogućnost dodjele određenih nekretnina trećim licima, uključujući i osnivanje prava građenja bez naknade.

Prema tim izmjenama Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, pravo građenja može se uspostaviti radi rješavanja stambenih pitanja pojedinih kategorija stanovništva, među kojima su porodice poginulih boraca, ratni vojni invalidi, porodice sa četvero i više djece, mladi bračni parovi do 35 godina i samohrani roditelji prilikom sticanja prve nekretnine.

Pitanje državne imovine u Bosni i Hercegovini regulisano je i odlukama visokog predstavnika. Još 2005. godine Ured visokog predstavnika nametnuo je Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, uz kasnije dopune u skladu s presudama Ustavnog suda BiH. Prema tim odlukama, državna imovina obuhvata svu nepokretnu imovinu koja pripada Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o sukcesiji iz 2001. godine, kao i imovinu kojom je do kraja 1991. raspolagala tadašnja Socijalistička Republika BiH.

Ustavni sud BiH dodatno je utvrdio da su poljoprivredno zemljište, rijeke, šume i šumsko zemljište također državna imovina. Zabrana raspolaganja ostaje na snazi sve dok se na državnom nivou ne donese zakon koji će jasno urediti upravljanje tom imovinom.

U praksi, međutim, mnoge čestice – posebno one bez nasljednika ili za koje se ne plaća porez – prelaze u vlasništvo entiteta. Vlasti Republike Srpske koriste administrativne procedure Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove kako bi izvršile takva preknjižavanja.

Poseban problem predstavlja proces takozvanog „usklađivanja imovine“, tokom kojeg se na lokalnom nivou organizuju javna izlaganja novih evidencija vlasništva. Građani su dužni doći s dokumentacijom i dokazati vlasništvo nad nekretninama. U mnogim slučajevima vlasnici nisu ni obaviješteni da se postupak vodi, naročito kada žive u inostranstvu ili kada su čitave porodice stradale tokom rata.

U takvim situacijama zemljište se nerijetko preknjižava na entitet bez stvarnog otpora. Povratnicima preostaje da osporavaju odluke kroz dugotrajne sudske postupke, često bez realnih izgleda na brzu pravnu zaštitu.

Kritičari upozoravaju da se time postupno mijenja vlasnička struktura prostora sa kojeg su Bošnjaci tokom rata protjerani. Najsporniji dio izmjena zakona odnosi se na mogućnost dodjele prava građenja na zemljištu čiji vlasnički status nije konačno riješen.

Delegati bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS-a zbog toga su pokrenuli pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa pred entitetskim Ustavnim sudom, tvrdeći da su određene odredbe diskriminatorne.

Rješenje ovog pitanja mnogi vide u donošenju zakona o državnoj imovini na nivou Bosne i Hercegovine. Takav zakon, iako politički osjetljiv i vjerovatno dugotrajan proces, mogao bi razjasniti vlasničke odnose i vratiti imovinu onima kojima pravno pripada – bilo državi ili privatnim vlasnicima.