Eksplozija razvoja umjetne inteligencije pokrenula je novu globalnu utrku za energijom. Dok se svijet okreće obnovljivim izvorima, sve više država i tehnoloških kompanija ponovo ulaže u nuklearne elektrane kako bi napajale podatkovne centre koji rade bez prestanka. Potrošnja električne energije digitalne ekonomije već sada dostiže razmjere čitavih država, otvarajući pitanje kako će izgledati energetski sistem budućnosti

Ogromna potrošnja energije potrebna za razvoj umjetne inteligencije već sada mijenja globalnu energetsku sliku. Jedna od posljedica je i ponovno okretanje nuklearnoj energiji. Kina je u tom procesu otišla najdalje. Danas ima 59 aktivnih nuklearnih reaktora, čime je prestigla Francusku, dok je 35 novih u izgradnji, još 46 planirano, a 145 službeno predloženo. Ako se sadašnji tempo nastavi, do 2030. mogla bi prestići i Sjedinjene Američke Države, koje trenutno imaju 94 reaktora.

Razmjere tog razvoja najbolje se vide u poređenju s ostatkom svijeta: Kina sama gradi više nuklearnih kapaciteta nego što su sve druge države zajedno pokrenule u posljednjih deset godina.

Istovremeno, Kina ubrzano širi i obnovljive izvore energije. Samo u prvoj polovini 2024. instalirano je 102 gigavata solarnih kapaciteta. Za samo šest mjeseci postavljeno je više solarnih panela nego što je Njemačka, historijski evropski lider u toj oblasti, izgradila tokom čitave svoje istorije. Drugim riječima, Kina svake sedmice instalira solarne kapacitete ekvivalentne dvjema nuklearnim elektranama.

Razlog zbog kojeg zemlja paralelno ulaže i u nuklearnu i u solarnu energiju leži u njihovim različitim karakteristikama. Solarni paneli proizvode električnu energiju samo kada ima sunčeve svjetlosti i njihov faktor iskorištenja rijetko prelazi 20 do 25 posto. Nuklearne elektrane, nasuprot tome, rade gotovo neprekidno, oko 90 posto vremena. Upravo zato Kina, uprkos snažnom razvoju obnovljivih izvora, gradi i veliki broj reaktora: kako bi osigurala stabilno snabdijevanje energijom u budućnosti.

Dolazak umjetne inteligencije i ogromnih podatkovnih centara dodatno povećava pritisak na elektroenergetske sisteme. Jednostavna pretraga na Googleu troši približno 0,3 vat-sata energije, dok odgovor generiran modelom poput ChatGPT-a zahtijeva oko 2,9 vat-sati, gotovo deset puta više.

U praksi to znači da jedno pitanje postavljeno umjetnoj inteligenciji troši energiju približno jednaku onoj koja je potrebna da štedljiva LED sijalica svijetli cijeli sat. Kada se takve digitalne radnje pomnože milijardama korisnika, njihov utjecaj na potrošnju energije postaje ogroman.

Podatkovni centri već danas se smatraju novim industrijskim gigantima digitalnog doba. Procjenjuje se da će do 2026. godine njihova potrošnja električne energije premašiti 1.000 teravat-sati, što je gotovo četiri puta više od godišnje potrošnje cijele Španije i približno jednako ukupnoj potrošnji Japana. Do 2035. godine ta bi potražnja mogla narasti na između 4.000 i 5.500 teravat-sati godišnje, približno koliko danas troše Sjedinjene Države.

U tehnološki razvijenim državama već se pojavljuju konkretne posljedice. U Irskoj se, na primjer, procjenjuje da bi podatkovni centri do kraja decenije mogli trošiti čak 30 posto nacionalne električne energije.

Energetska infrastruktura za takve sisteme ne može se oslanjati isključivo na izvore koji povremeno proizvode energiju, poput sunca ili vjetra. Podatkovni centri koji treniraju i pokreću velike jezičke modele rade 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Svaki prekid u snabdijevanju ili nestabilnost napona može izazvati ozbiljne poremećaje, pa čak i ugroziti kritične digitalne sisteme.

Zbog toga tehnološke kompanije sve više ulažu u stabilne izvore energije. Microsoft, Google i druge velike firme finansiraju ponovno pokretanje nuklearnih elektrana i planiraju vlastite projekte kako bi osigurale energiju za svoje servere.

Prema mišljenju stručnjaka Alfreda Garcíe, poznatog na društvenim mrežama kao @OperadorNuclear, umjetna inteligencija nije uzrok ponovnog uspona nuklearne energije, ali ga snažno ubrzava. „Taj proces traje već više od pet godina“, objašnjava García. „Međutim, razvoj umjetne inteligencije jasno je pokazao da postoje energetske potrebe koje ne mogu zavisiti od vremenskih prilika.“

U Sjedinjenim Državama tehnološke kompanije već pregovaraju s postojećim nuklearnim elektranama, razmatraju ponovno pokretanje zatvorenih postrojenja i ulažu u male modularne reaktore (SMR) koji bi napajali buduće podatkovne centre. Tokom posljednjih godina promijenio se i stav javnosti prema nuklearnoj energiji. Evropska unija ju je uvrstila među održive izvore energije, a na klimatskoj konferenciji COP28 prepoznata je kao važna tehnologija u borbi protiv globalnog zagrijavanja. Istovremeno, Svjetska banka i veliki finansijski sistemi počeli su ponovo financirati nuklearne projekte.

Međunarodna agencija za energiju godinama upozorava da bi energetska tranzicija bila mnogo skuplja i složenija bez nuklearne energije. Neki scenariji predviđaju udvostručenje globalnih nuklearnih kapaciteta do 2050., dok optimističnije procjene govore o njihovom utrostručenju.

Nova nuklearna postrojenja sve se manje planiraju za kućnu potrošnju, a sve više za industriju, umjetnu inteligenciju i velike digitalne sisteme. Procjene pokazuju da bi 35 do 55 posto budućih kapaciteta moglo biti povezano upravo s tim sektorima.

Elektroenergetske mreže i dalje će trošiti najveći dio energije, ali više neće biti jedini fokus. Rudarska industrija, udaljena područja i vojna infrastruktura također će koristiti dio novih kapaciteta.

Solarna energija ima i skrivene troškove. Zbog nestabilnosti proizvodnje električne mreže moraju imati rezervne elektrane na gas ili druge izvore koji mogu odmah preuzeti opterećenje kada sunce ne sija. Uz to, proizvodnja solarnih panela zahtijeva ogromne količine aluminija, silicija i srebra, čija proizvodnja troši veliku količinu energije i fosilnih goriva.

Veliki izazov predstavlja i skladištenje energije. Baterije su ključni element sistema koji se oslanja isključivo na obnovljive izvore, ali tehnologija još uvijek ima ozbiljna ograničenja. Skladištenje samo jednog dana američke potrošnje električne energije koštalo bi bilione dolara i zahtijevalo ogromne rudarske kapacitete.

Iako se do 95 posto solarnih panela tehnički može reciklirati, u praksi se to rijetko događa. U Sjedinjenim Državama oko 90 posto dotrajalih panela završava na deponijama jer je njihova prerada skuplja od odlaganja. Ako se taj problem ne riješi, postoji opasnost da se klimatska kriza zamijeni krizom industrijskog otpada.

Stručnjaci upozoravaju da se energetski sistem budućnosti neće oslanjati samo na jednu tehnologiju. Solarni i vjetroelektrane pokrivat će vršne potrebe, dok će nuklearna energija osiguravati stabilnu osnovu. Umjetna inteligencija već je postala jedan od najvećih investicionih projekata u historiji. Podatkovni centri veličine gradova, milijarde dolara ulaganja i rastuća potrošnja energije ponovo otvaraju pitanja nuklearne energije, infrastrukture i geopolitike.

Kako zaključuju analitičari, digitalni svijet koji se ubrzano gradi neće moći opstati samo na dobrim namjerama. Potrebna je pragmatična kombinacija tehnologija, sunce za vrhunce potrošnje i atom za stabilnu osnovu energetskog sistema.

IZVOR: Muy Interesante