„Bio sam beba kad sam ga posljednji put vidio. Znao sam cijeli život da negdje postoji moj otac“, kaže Ali. Toliko puta je Yussef pokušavao pronaći sina, dolazio je u Hrvatsku, raspitivao se, tragao, ali promjene adresa, prolasci godina i zakonska ograničenja uvijek su ga vraćali na početak

Četrdeset godina razdvojenosti, ratova, izgubljenih tragova i uzaludnih pokušaja potrage stali su u jedan zagrljaj. Ali Khechen (40) iz Hrvatske opisuje za 24sata kako je izgledao susret s ocem Yussefom (70) iz Libanona, kojeg nikada ranije nije poznavao osim preko nekoliko starih fotografija i priča svoje majke. Hrvatski Crveni križ potvrdio je da je njihov Nacionalni ured Službe traženja, nakon višedecenijskih napora, uspio spojiti oca i sina razdvojene ratnim okolnostima u Libanonu i kasnije u Hrvatskoj.

Yussef je kao mladi student boravio u Hrvatskoj, gdje je upoznao Alijevu majku. Vrativši se u Liban, zatekao je svoju zemlju zahvaćenu oružanim sukobom. Kontakti su se naglo prekinuli, a kada je ubrzo izbio i Domovinski rat, svaka mogućnost ponovne komunikacije potpuno je nestala. Ali je odrastao bez oca, znajući za njega samo iz majčinih priča.

„Bio sam beba kad sam ga posljednji put vidio. Znao sam cijeli život da negdje postoji moj otac“, kaže Ali. Toliko puta je Yussef pokušavao pronaći sina, dolazio je u Hrvatsku, raspitivao se, tragao, ali promjene adresa, prolasci godina i zakonska ograničenja uvijek su ga vraćali na početak.

Sve dok, napokon, nije potražio pomoć Crvenog križa. Gradsko društvo Crvenog križa Klanjec ubrzo je potvrdilo kako je njegov sin pronađen i da želi uspostaviti kontakt. Nakon samo 17 dana od pokretanja službene potrage, stigla je vijest koju je čekao četiri decenije.

Ali taj trenutak opisuje gotovo nevjerovatno smireno: „Kao da su se sastala dva prijatelja. Zagrlio sam ga i rekao: ‘Drago mi je što sam te upoznao.’ Nije bilo pretjerane dramatike, jednostavno osjećaj kao da sam sreo starog prijatelja. Vidio sam da me voli i ja volim njega. To mi je najvažnije.“

No, najemotivniji trenutak, kaže, nije bio susret s ocem, nego videopoziv sa sestrom iz Libanona, za koju nije znao, a o kojoj je oduvijek maštao. „Kad smo se prvi put čuli, ona je zaplakala. Jedva čekam da odem u Liban i zagrlim je.“

Sretan je i zbog nove porodice koju je dobio. „Moj polubrat s mamine strane izgubio je oca pa je rekao: ‘Vidiš kakva je sudbina, ja izgubim oca, a ti ga nađeš.’ Rekao sam mu: ‘Ova nova moja porodica to su i tvoja braća i sestre.’ Koliko sam sretan, ne mogu opisati.“

Crveni križ objavio je da su svjedočili jednom od najdirljivijih ponovnih spajanja porodica u posljednjem periodu. Služba traženja, jedna od najstarijih djelatnosti Hrvatskog Crvenog križa, postoji još od 1878. godine, a upravo je njihov rad nakon desetljeća bezuspješnih pokušaja omogućio ovaj novi početak.

Cijeli tekst pročitajte u današnjem izdanju 24Sata.