U zadnje vrijeme imamo malo više turista, a dio njih su oni koji se interesiraju za arhitekturu. Preko agencije Atlas Obscura dolaze arhitektonske ture koje prođu i kroz Zenicu od po 15-ak osoba iz SAD-a, Kanade, Britanije, Francuske i uvijek je kod nas fokus interesa na Lameli, najviše plijeni pažnju i za fotografiranje.

Dok se čeka što će biti s modernističkim zeničkim hotelom ‘Internacional‘ oko čijeg su se očuvanja prije par mjeseci digli stručni krugovi i javnost u BiH i regiji, te kako će izgledati nakon obnove interijera koja je sad u toku, raspitali smo se o drugim djelima istog arhitekta u tom gradu.

I otkrili smo Lamelu.

Nismo je baš stvarno otkrili, jer stanovnicima Zenice je itekako poznata pošto je dio vizure grada, ali definitivno se radi o zgradi koja je uglavnom znana samo stanovnicima tog kraja. I ona je, kao i hotel, djelo arhitekta Slobodana Jovandića.

Lamela je do pred rat bila najviša stambena zgrada na Balkanu, 101 metar visine, sa 27 katova. Ima 232 stana koji su, kako čujemo, cijenjeni i vrlo brzo nađu kupce kada se prodaju.

“U zadnje vrijeme imamo malo više turista, a dio njih su oni koji se interesiraju za arhitekturu. Preko agencije Atlas Obscura dolaze arhitektonske ture koje prođu i kroz Zenicu od po 15-ak osoba iz SAD-a, Kanade, Britanije, Francuske i uvijek je kod nas fokus interesa na Lameli, najviše plijeni pažnju i za fotografiranje. Uglavnom gosti komentiraju s koliko je pažnje tako velika zgrada uklopljena u ambijent, u vizuru grada, te da se ocrtava u rijeci pored nje”, ispričao nam je Afan Abazović, jedini turistički vodič u Zenici.

Lamela nije čista betonska fasada, ima ploče koje stvaraju malo mekši dojam. Originalno je sivo-žuta, ali se žuta sad skoro ne vidi.

“Bila je i grupa iz Splita prije dva mjeseca, a ranije i grupe iz Zagreba”, kaže Abazović.

Moderni grad, današnja Zenica, nastao je prema Generalnom urbanističkom planu iz 1955. godine koji je radio hrvatski arhitekt Juraj Neidhardt, kojeg se nisu skroz pridržavali u razvoju grada, ali je ipak dao dobru bazu i njegovoj osnovi kakav je danas.

“U naglom rastu grada, kad dolaze mnogi zbog posla i kada su ljudi živjeli u barakama, gradi se velik broj stanova, prvo peterokatnice bez liftova, ali s kupaonicama, što je bilo vrlo napredno. Nakon potresa u Skoplju gradi se Lamela, projekt je iz 1971. godine, a završena je tek 1977. godine. Bila je prva zgrada u Jugoslaviji koja se gradila metodom pilota. Stanovi su bili komforniji, iako je bila za široke mase”, govori Abazović.

No, ima jedna pogodnost ove zgrade koja je neobičan dodatak plus.

“Stanovi u Lameli su kao loža prema stadionu. Stanari iznesu na balkone meso, rakiju, pivo, gleda se utakmica kao na dlanu. Kad su važne utakmice dio se stanova iznajmljuje za kojih 150 eura po danu, kad neko nema kartu, recimo da gleda reprezentaciju”, kaže turistički vodič.

Razgovarali smo i s Vedadom Islambegovićem, izvanrednim profesorom Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.

“Ime Lamela nosi jer je napravljena od šest lamela koje čine jednu kompoziciju zgrade” kaže kratko.

Trenutno se Islambegović bavi istraživanjem o još jednom arhitektu koji je obilježio Zenicu Karlom Kužatkom, koji je s Jurjem Neidhardtom sudjelovao u izradi GUP-a Zenice iako nije potpisan.

Fotografija Lamele u zelenilu Zenice ustupljena od Hulahopa za HRT koji je autor televizijskog dokumentarca Betonski spavači.

Izvor: Jutarnji list