Taj rijetki biser bio je dostupan samo onima koji su znali osmanski turski, i rjeđe, arapski i perzijski jezik. Zato njegova Hronika, koja obuhvata period od oko 600 godina povijesti Bosne i Hercegovine, jeste bila poznata uskom krugu naučnika, istraživača, ali ne i široj naučnoj javnosti.

Prošlo je 95 godina otkako je umro Muhammed Enveri Kadić, isto toliko godina je prošlo otkako je u biblioteku Gazi Husrev-begove džamije (današnja Gazi Husrev-begova biblioteka) došlo kompletno bibliotečko blago ovog alima, a među stotinama knjiga i rukopisa – biser, Hronika Muhammeda Enverija Kadića.

Taj rijetki biser bio je dostupan samo onima koji su znali osmanski turski, i rjeđe, arapski i perzijski jezik. Zato njegova Hronika, koja obuhvata period od oko 600 godina povijesti Bosne i Hercegovine, jeste bila poznata uskom krugu naučnika, istraživača, ali ne i široj naučnoj javnosti.

Od sada je dostupna svakome. Trebalo je pet godina ozbiljnog i predanog naučnog rada da se izrade regeste na bosanskom jeziku Kadićeva Hronika, a riječ je o 11.000 stranica teksta raspoređenog u 28 tomova. Tim naučnika iz Gazi Husrev-begove biblioteke u saradnji sa Türk Tarih Kurumu – Turskim državnim institutom za historiju uspjeli su završiti ovaj generacijski projekat. Sada je Hronika dostupna u online izdanju, u vidu web baze podataka na turskom i bosanskom jeziku, sa kratkim opisima, izvorima i, naravno, originalnim dokumentima. Pet godina na ovome su neumorno radili uposlenici GHB Hamza Lavić, Fatima Tinjak, Amina Kadribegović-Mehić, Izudina Zukorlić, Hamza Kurtanović i Emrah Seljaci, uz Osmana Lavića kao koordinatora projekta sa partnerima iz Turske.

Riječ je o generacijskom projektu koji je nastajao tokom proteklih pet godina, a obuhvata više od 11.000 stranica historijskog materijala raspoređenog u 28 tomova. Hronike pokrivaju period od polovine 14. do polovine 20. stoljeća, predstavljajući izuzetno vrijedan izvor za istraživanje historije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine i šire regije.

Direktor Gazi Husrev-begove biblioteke Dženan Handžić istakao je da je ovaj projekat ocijenjen kao jedan od najvažnijih poduhvata u oblasti historiografije u posljednjim godinama, s obzirom na obim i značaj obrađene građe.

“Svjedočimo realizaciji emaneta koji je biblioteka, tada kao biblioteka Gazi Husrev-begove džamije, preuzela prije 95 godina”, rekao je mr. Osman Lavić.

Muhammed Enveri Kadić, prema Lavićevim riječima, potječe iz ulemanske porodice, rođen je 1855. godine, a radio je kao pisar u Vilajetskom arhivu, zatim u Gradskom poglavarstvu, Vrhovnom sudu… U mirovinu je otišao 1923. godine, a umro je 1931. godine u 76. godini.

Kadić je bio svestrana ličnost, bio je pjesnik, hroničar, zaljubljenik u historiju svoje zemlje, majstor tariha… Pisao je na bosanskom, arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Za svoga života spjevao je 115 kronograma. Za mnoge spomenike kulture ne bismo znali ni da su postojali da ih Kadić nije zabilježio u svojoj Hronici; predano je bilježio vakufname i sakupljao pečate. Bio je vakif. Njegova biblioteka, koju je uvakufio, sastojala se od 800 bibliotečkih jedinica, među kojima su i rijetke knjige i rukopisi koje je on prepisao, a kojih u originalu više nema.

Kadić je punih 60 godina pisao u svoju Hroniku, ali on nije samo pisao o događajima kojima je svjedočio, nego je sakupljao dokumente – carske fermane, ostavinske rasprave, vakufname, prepisivao ih u hroniku, knjige i naučna djela, posebno ona vezana za historiju Bosne, tako da u njegovoj Hronici možemo pronaći djela kojih nigdje više nema, a koja su od nemjerljive važnosti kao historijski izvori.

Široj javnosti je nepoznato da mi danas imamo Bašeskijin Ljetopis zahvaljujući tome što ga je Kadić prepisao u svoju Hroniku. Da Kadić nije prepisao, ne bismo danas ni znali da je postojalo djelo Tarih-i-Bosna Saliha Sidki Muvekita, kao ni prvi putopis sa hadža Jusufa Livnjaka.

“Kadićevo djelo je neprocjenjivo, nezaobilazna je građa za proučavanje historije Bosne. Bosna je i prije njega imala hroničare, ali samo je Muhammed Enveri Kadić sakupljao građu o historiji Bosne i bilježio od polovine 14. stoljeća do svoje smrti”, rekao je mr. Lavić.

Najvažnije što treba imati na umu kada se govori o Muhammedu Enveri Kadiću izrekao je veliki historičar Hamdija Kreševljaković: “Muhammed Enveri Kadić je mnogo više znao od onoga što je zapisao”.

Predsjednik Turskog historijskog društva, prof. dr. Yüksel Özgen, kazao je da je riječ o projektu koji je realiziran kroz saradnju Instituta za historiju iz Ankare i Gazi Husrev-begove biblioteke, te da je njegova vrijednost izuzetna za naučna istraživanja u Turskoj i Bosni i Hercegovini.

“Hronike su uvijek među najboljim historijskim izvorima i predstavljaju jedan od najvjerodostojnijih oblika bilježenja događaja”, poručio je Özgen.

Ambasador Republike Turske u BiH Emin Akseki rekao je da imamo historijsku odgovornost da se sjećamo i spominjemo naše velikane, a Muhammed Enveri Kadić je bio upravo to, intelektualac širokih vidika čiji je doprinos našoj zajedničkoj historiji ogroman.